Na Divine Interventionu nema trunke nu-a, ne znam ko je to izvalio uopšte, zvuk je malo modernizovan, ima sporijih delova, ali u suštini je ostao standardna Slejerština, sa druge strane na Diabolusu je situacija ipak malo drugačija, mada ne bih to nazvao toliko uticaj nu-a, već je više isplivala u prvi plan njihova HC strana, poznato je da je pokojni Jeff obožavao punk i hc i to je samo dodatno istaknuto na tom albumu, obzirom da je on pisao veći deo materijala. Ono što meni takodje bode oči i što me nervira najviše jeste Arajino pevanje od tog albuma, kada počinje sve više da, tako kažem "repuje" u odredjenim momentima.