Ova ekipa još od 2005-e (a i taj Lost and Found je tek prosek u odnosu na rane Mudvayne radove) nije izdala ništa što nedvosmisleno nije teško đubre, uključujući sve ove užasne projkete poput Hellyeah i Audiotopsy. Šteta zaista, jer je Mudvayne svojevremeno bio ponajbolji nu metal bend, koji je u svoju muziku inkorporirao mnogo više od ispraznih klišea žanra koji je bio krajnje limitiran u svojoj formi i dugotrajnosti. U periodu od 2000 do 2002. (znam, jako kratak period) su izbacili najbolju muziku koju je žanr iznedrio, i jako retku muziku zbog koje danas nemam gnar kad kažem da sam u ranim gimnazijskim danima itekako voleo nu metal.