Jedan veliki chovek jednom je rekao "Budalo, budalo, morash da krvarish za plesacha.", i niko ga jebeno nije razumeo, a onda nekoliko godina posle jedan drugi veliki chovek reche "Ja hocu napolje!", i iako to nije bilo toliko direktno kako su svi mislili, svi su ga ipak shvatili. Danas bedni ljudi koji su delili stejdz, chak i bili u istim bendovima sa ovim velikim ljudima pevaju "Svaki put kada pada kisha", i svi znaju da je sledeci stih "Ja pozelim pare", a i kad ne pada, i super za njih. Svetla buducnost pred njima? Sto da ne. "Metal je zauvek", ali su techno beats the key. Chim je krenuo "As Long As I Fall", skapirah da ni Helloweena ova komercijalizacija nije potpuno zaobishla. Ne samo zbog klavira, Helloween je to imao i pre u baladama, ali ima nagovestaja elektronike na delovima, refren extra pevljiv i cheery, sto je svako razumljivo s obzirom da su nju i izabrali za prvi singl. Ali ova pesma je, ljudi moji, stvarno odlichna. Nesto najblize baladi na novom albumu, kojih sada uopste nema, a cenim da se to nije desilo josh od "Walls Of Jericho" albuma. Jos "novih" elemenata, mozete chuti tu i tamo. Npr. ko bi rekao da ce Andi onako wickedly (da ne kazem blackmetalerski) da zakresti na jednom stihu u "Kill it", mislim, totalno je neprimetan trenutak i tako stidljivo ubachen da se zapita prosechan slushalac, tj. ja, zasto je to uradio? Chekamo neki interview... Takodjer, ima podosta simfonijskih aranzmana vishe (nego ochekivano(?)), ali ni u jednom trenutku mi nisu zasmetali, i cenim da su extra iskorishceni. Sa druge strane, strashno mi smeta onaj 'jampdafakup' deo u sredini "The bells of the seven hells", i ne zelim da znam zashto. Jedini momenat albuma pri kome osecam blagu muchninu. Ali jedini...
..
...a ostatak. Pure gold. Od do jaja introa do uberdobre "Heaven Tells No Lies", ovo je pravo uzivanje za moje ushi. I cenim da mi je ovo napravilo samo josh vecu pometnju u top5-6-7-8 albuma Helloweena. No time shall tell kao i uvek, ma da. Kada sam jutros prvi put pustio album, intro mi se uchini zanimljivim, zainteresovao, i onda su sekunde pred prvu pesmu prolazile sve sporije, sporije, zamalo se ne utripovah da mi se Winamp zakochio, i stvarno mi je bilo bitno kakva ce biti prva pesma, na koji nachin ce se Helloween sada predstaviti. Ja kad tad nisam krenuo da plachem od adrenalina nikad necu, ali doci ce vec 17. novembra. Reci cu samo da kad su krenuli vokali, da me je ovo podsetilo na prvu pesmu sa novog Primal Fear-a, koja je u slicnom fazonu, ali koja je jebeno bednilo od sivila u odnosu na ovu goropad od pesme. "The Saints" je, kapiram po naslovu i refrenu, Weikievo delo. Male su shanse da greshim, mozda pisao zajedno sa nekim, ali ovo smrdi na njega samo tako. Ali, za razliku od "The Tune", "All Over The Nations", i drugih Weikievih prolivoizazivacha ovo je verovatno najbolje njegovo izdanje josh od "Steel Tormentor", and it was about fuckin' time! Druga pesma za koju mogu da se kladim da je Weiki je "Can Do It", 'ajde zbog strukture i feelinga, nego i zbog uberkreativnog naslova, po chemu Weiki me odushevljava iz albuma u album (Do you feel good, do you know what you're fighting for, a ak se ne varam i "Get it up" je njegova...). Sa druuuuuuge strane, Weiki i Sascha su doneli svojim twin axe napadom uzivanje koje sam ochekivao da cu chuti na KOTSK3 i muzicki ovaj album mnogo vishe zasluzuje da se tako nazove, dodushe, chisto zbog kvaliteta, nije to taj feeling nit taj zvuk. Ovo je inache, najtvrdji Helloween zvuk do sada. Cross between Better Than Raw i Dark Ride sas Rabbit melodichnoshcu. Nece nikada oni snimiti nista sirovije i brze od WoJ, ali ako su hteli da naprave heavy album, uspeli su u tome svakako. Vishe no 'leba da je'm volim chuti dobar refren, i josh vishe kad mi on ostane u glavi i iskochi chesto, preplaveci me lepim osecajem. Ovde ne da ima toga, nego ce ovo da mi napravi zbrku u glavi samo tako. Andi se potrudio odlichno, i jedino mu zameram na extremnim exkurzijama koje ima tokom albuma, jer sumnjam da to moze izvesti uzivo, ali nema nekih 10+sekundnih vrisaka, nit domacih zadataka za Kiseka, tako da se moze reci da se uglavnom drzao svojih prostora. zivo me zanima ko je napisao "Kill it", dajem pare bash na Andia, koga bih takodjer okrivio za "dreambound", no ko zna. Zavrshnica albuma je stvarno zlatna. Ne znam dal' mi bolja "Dreambound" il' "Heaven Tells No Lies"(Grosskopf?)...dolaze posle "Can Do It", koja mi je iskreno najslabija pesma albuma, tako da se moze reci da su na pravom mestu.
Ne znam vishe sta da dodam, nisam zeleo da previshe pishem o samim pesmama, tj. da ih diseciram kao sto obicno umem, ali ipak jesma malko, i znam da ce svakome ko iole ceni Helloween, i ko pre svega ceni "noviji" Helloween (Deris eru tj.) da mu se album svidi, verovatno ne kao meni, jer mi je ovo verovatno album godine, i spreman sam da, kao i obicno, pokazem krajnje nerazumevanje za ikakvo pljuvanje, nipodistavanje, kenjanje o ovom gemu. Da neko kaze da je "prosecan" album, ajde i cu da shvatim. Ali meni licno nema ni najmanjeg nagovestaja da ce mi ovo ikada dosaditi, i to je osecaj slichan onome koji sam imao posle par slushanja, npr. "KOTSK1",2, "Master of the rings"...
To je to. To je Helloween. To je ta lekcija.
neocenjivo.
now i rise alone,
i've fallen to pieces...
+++
I krecemo...
Meni je dovoljno sto si rekao "Final Frontier" pa da pokazes koliko si jebeno slusao album pa uzeo da ga kritikujes. Kada NR izlece u AOR gluposti onda je vrh album, aha...super. Idi slushaj 8 sins...Slushaj vishe album. Sa druge strane, meni je vec posle prvog slushanja vilica bila na podu, tebi ne, ali na vishe slushanja... Ne znam dal' smo slushali isti album, ali produkcija je jebeno odlichna. Deseti plan? Pa ja vec znam da pevam refrene kol'ko se chuje covek...Meni je ovaj album majka i otac za Keeper3. A poredjenje Rabbit/Chameleon je glupo...