Angelystor

Shirtless era se nastavlja.

https://grandcafeeuropa.bandcamp.com/album/the-annihilation-of-tyrol?fbclid=IwAR1IM4wRvbD44YV5dNc4yPIwmGVV2ruW4l8rVi0Kx-KH3YkSpguT2hsY2Bo Najbolji bend

Nikako da se čekiram ovde da sam završio svoju Morgana sagu Na kraju, više mi je zanimljiv bend nego što mi nešto legao. Svakako je euro bend koji pika US power priču ne baš svakodnevna pojava, ali solidnu većinu vremena sam više priželjkivao da pustim neki Sanctuary ili Savatage nego da vrtim albume dalje. Vokal baš vuče na Olivu, samo prljavije i manje emotivno. Tehnički sam diskog preslušao još zimus, ali su me onda zadnja dva albuma baš ohladila (Materia i Aberrations). Danas im se vratio, i ubedljivo najgori def. I na ranijim mi je glavni problem bio skoro potpuna operisanost od melodije, ali ovde mi je to baš problem. Grand Materia je na trenutke naporna kao da slušam Mešugu kako pokušava da piše power metal album. Ukratko, da su imali bolje lead gitare, bolje refrene, mislim da bi mi bend legao mnogo bolje. No, ko voli heavy i ima veće inklinacije od mene zvukovima 90ih, svakako bih preporučio bend. Rani albumi su realno kvalitetan niz. "Maleficium"-u sam se mislim najviše vraćao, tu su svoju formulicu doveli do nekog optimuma. Lefay albumi isto vrlo uredni, i onda već pomenuti potop sa zadnja dva.

Ovaj baš failuje kako nosi masku

edit: wrong

Brujeria je ultimativni dokaz da je španski najurnebesniji jezik.

Stvarno, šta je sa ovim b-side Exodus riffovima. Ostatak pesme okay, kanda catchy refren, ali...i mene malo ohladilo ovo sad

Tu su, samo ti očekuješ da te album koji prvi put čuješ pogodi kao album koji znaš već 10+ godina. e.g. choice refreni, Fields, Carnival, Pale Light

Nije govno, ali ni ništa specijalno. Profi power album i to je to.

Hit godine mi ova stvar Standard guilty pleasure power metal album inače ovaj novi. Ima dovoljno catchy cringe momenata da pokrije cringe momente, tako da sam kul

Ali, "Highly relevant"

Ne znam, ja ne mogu da ga preporučim jer je prevelika "Tunes Of War" kopija. Prva polovina albuma pogotovo baš beat by beat kopira album. Jeste bolje od prethodnih N albuma, ali je istovremeno iz ovog razloga užasno dosadno.

Nije da ima nešto konkurencije, ali meni novi Warbringer thrash izdanje godine. Baš raznovrstan album, ima i doze generic i prepoznatih riffova, ali nekako je...zanimljvije nego do sada Generalno mi bend nikad nije privlačio pažnju i baš mi je bio prvi primer novog talasa generic thrash bendova, ali ovo me radi samo tako.

Ni ja nikad gledao LB. Matt Lucas mi deluje kao kul tip, znam ga iz Shooting Stars pre svega. Dok mi Walliams iz nekog razloga vazda bio odbojan. Ali da, i meni generalno malo gadno delovao LB iz ono klipova što videh i nikad mi nije ušao na neki shortlist za gledanje. Sad bih gledao više iz inata nekog U pravu si za Boosh, zaboravio sam na epizodu sa braćom u pustinji. Da li stvarno postoji izraz Mexican blackface? Sve u svemu, mislim da njima tu ni na kraj pameti nije bilo da vređaju nekog. Ali, objasniti to ljudima je teško. Fora je i što eto, sada je više faktički nemoguće da imaš u seriji Spirit of Jazz ili Papa Lazaroua. Svodi se komedija polako na to da treba da pišeš fore i da razmišljaš da nećeš nekog time da uvrediš. Jebeš to.

https://www.uefa.com/uefachampionsleague/news/025e-0f9a3f8c5c4d-3323c8a96a4d-1000--champions-league-to-resume-on-7-august/?iv=true

Baš sam hteo ovih dana da kukam na to I Little Britain isto najebao, doduše oni su se već malo direktnije sprdali. Mighty Boosh baš pre par nedelja uzeo da gledam prvi put. Genijalna serija. Ako sam dobro skontao, skinuta samo zbog Spirit of Jazz lika. Isto kao i Lazarou, primer super glume, ali je neki mozak to uspeo da poveže sa izvornim uvredljivim blackface-om i eto, ćaozdravo.

U je, dobro ovo, skida se. Šteta za ovaj holocaust štrumfova cover doduše.

Bandwagon master nastavlja svoj neumorni crusade.

Stari drugar Pince

German power metallers RAGE have parted ways with guitarist Marcos Rodriguez and have replaced him with two new six-stringers: Stefan Weber (ex-AXXIS) and Jean Bormann (ANGELIC, RAGE & RUINS). Alongside vocalist/bassist Peavy Wagner, drummer Vassilios "Lucky" Maniatopoulos continues to be part of the group's permanent lineup. Says Peavy: "We've wanted for some time for RAGE to be a quartet again, with two guitarists the way we operated back in the days of 'Black In Mind' and 'End Of All Days'. After Marcos had returned to Tenerife and consequently was no longer available, I used this opportunity to enlist two young guitarists." The new RAGE lineup can be seen and heard for the first time in the "The Price Of War 2.0" video, a new version of the song from "Black In Mind", which is being released today. Says Peavy: "As you can tell from the clip, Stefan and Jean complement each other perfectly. They're both young and bring a lot of fresh energy to the band. "We consciously chose this number for the video because we also wanted to revitalize the sound of the 'Black In Mind' era. The track was cut practically live for the clip, with only a few overdubs added. RAGE will sound as heavy and punchy as we do on that song." The fact that RAGE is already busy working on new material proves just how well the new lineup has jelled on a musical as well as a personal level. Says Peavy: "We're not in a position to do any shows for obvious reasons at the moment, but the guys are bursting with energy. We're using that momentum to work on new ideas that will probably be ready for release next year."

Prošli album bio pre 6 godina, nije baš ni da ih štancuju. Usput, pominjao sam gore Armod, ali svim vama polu-fanovima ako ste propustili, a verovatno jeste, bacite uho na "Among Beggars and Thieves" album. Meni je to najbolji posle prvog (da, bolji od Chapters) i generalno u top N (gde je N solidno mali broj) power albuma zadnjih 15 godina.