Starenje je prirodno. Sve je deo vecnog ciklusa stvaranja i unistenja, od atoma do planeta i galaksija. Kao sto za Ragnarok mozemo reci da je kraj ali istovremeno i novi pocetak - stari svet ustupa mesto novom svetu, podmladjenom i cistijem. Svet je nastao od vatre i leda u mitu i od istih elemenata ce i biti unisten - dakle kako je sve nastalo, tako ce se i zavrsiti. U Indiji je to Bramin dah - izdisaj je stvaranje udisaj je unistenje. Stare, istrosene i suvise pale u materiju ljude zamenjuju nove generacije, cistije i bolje. Novo zlatno doba dolazi odmah nakon mracnog doba i onda opet sve iz pocetka. Ne mozemo biti dugovecni kao u biblijsko doba jer je covek tada bio mnogo drugaciji, blizi Izvoru, da tako kazem. Zapravo, mozemo postati dugovecniji ako poznajemo odredjene misterije opisane u raznim drevnim rukopisima (Kinezi posebno), ali smrt na kraju izbeci ne mozemo, jer nismo iznad Prirode. Ziveli mi 50, 150 ili 1000 godina, sve je to isto gledano sa najvise tacke. Smrt nije prestanak naseg postojanja - i to ne govorim jer se plasim smrti i onda kao pronalazim izgovor (kao sto ateisti i ostali fanatici govore kritikujuci one koji veruju u postojanje nakon fizicke smrti). Ja sam odavno prestao da se plasim smrti i ne brine me toliko sta ce biti nakon toga, jedino u sta verujem jeste jedan red koji vlada Univerzumom, nesto sto tibetanci nazivaju Fohat a stari nordijci Wyrd, pojmovi koje je skoro nemoguce opisati recima. A verujem jer razmisljanjem uvek dolazim do istog zakljucka, a to je da sve ovo sto smo mi, nasi mali i kratki zivoti, dani koje provodimo na ovoj maloj planeti, nase misli, reci i poslovi kojima se bavimo tako naivno, nemaju ama bas nikakav znacaj osim onog koje mu mi damo i da je sve to delic jedne mnogo vece slagalice koju mi nikada necemo shvatiti. Mi jednostavno nismo u stanju da shvatimo stvari koje egzistiraju na nivoima postojanja iznad nas, bas kao i mravi sto nisu u stanju da shvate nas. I tako mozemo ici na dole ili na gore lestvicom evolucije u nedogled. Kao sto sam rekao, suva analaticika filozofija i hladni racionalizam modernog doba imaju poguban uticaj po coveka jer velikim delom blokiraju nas ukupan potencijal. Mi ipak mozemo biti mnogo bolji nego sto smo danas ali onda bi to bilo neprirodno jer danasnje doba je doba propadanja, ljudi su generalno govoreci prokletiji, mracniji i sve izgubljeniji. Gubi se smisao zivota, zaboravljaju se prave vrednosti i iistovremeno se stvara iluzija kako mi znamo sve vise i vise, materijalizam nas zaslepljuje, tehnoloski progres nas je zarobio, zapravo sami smo sebe upleli u robovanje materijalnom. Sto se vise neko trudi da objasni nesto, sto je nacitaniji, sto misli da vise zna ili razume svet oko sebe, zapravo sve je vise izgubljeniji u ovom haosu oko nas jer sam sebe vezuje ispraznim intelektualizmom i suvim racxionalizmom. I sve ovo sto sam rekao nema veze da li smo vernici, ateisti, zli ili dobri, metalci ili sabani, filozofi ili vojnici, da li verujemo u bogove ili Boga, da li smo vikinzi, maje, kelti, egipcani, teozofi, budisti, pravoslavci ili naucnici, da li gledamo u zvezde ili pasulj, sve je to nebitno, svi cemo umreti jednog dana ne znajuci nista vise od onog sto nasa ogranicena inteligencija dozvoljava. Svi dajemo odgovore na pitanja koja ni sami ne shvatamo. Bio to IQ jednak broju mojih cipela ili 260, nebitno je.
Zakljucak: ljudska civilizacija je jedno veliko nista i da sada svi izumremo, univerzum nece ni primetiti.
Zakljucak 2: samo se zajebavam i lupam gluposti pod uticajem piva.