Jump to content

Razgovori S Borom


Vlaja Buraz

Recommended Posts

  • Replies 370
  • Created
  • Last Reply

Top Posters In This Topic

Oni koji redovno prate moje poruke (znači moji navjerniji obožavaoci icon_smile.gificon_redface.gif

 

Laznog li stida. icon_mrgreen.gificon_da.gif

 

Dotični sam položio, a spremao sam se puna dva dana - to je princip konca, i zbog toga sam napisao kako se divim sam sebi.

 

Bambi za mene ----> ovo sam skontala. icon_smile.gif

 

Živci - moje majke, zato što ne učim, a egocentrično je misliti da niko sem mene ne treba da se brine o tome, jer ipak sam ja parazit.

E, ala sam ovo omanula...ali skroz...

 

Altruizam i internet - to se odnosi na moju asocijalnost.

Zato je Dollica tvoja bolja polovina. icon_mrgreen.gif

 

'Blood Money' je pjesma Overkilla koju sam slušao u tom trenutku (kad sam završavao sa kucanjem), a veže se sa tim što sam poslednjih dana sam intenzivno razmišljao o tome kako nikad nisam primjetio da je nešto trajno pojeftinilo, a sve poskupljuje (konkretno, Bonžite u prodavnici pored teretane su poskupile, opet).

Kontao sam smisliti poslovicu tipa - 'blood money, xxxxx xxxx' ali mi se nije dalo pa sam ostavio samo blood money.

 

Ne znam Boro, fenomenalno... skoro da ti se divim. icon_mrgreen.gificon_smile.gif

Elem, ovo sve ulazi u tvoju knjigu, samo da znas... icon_da.gif

 

podrska ---> samo napred

Share this post


Link to post
Share on other sites

Postoji ipak neka veza u svemu ovome. Krene pa stane, pa tragedija.

Ali opet se nađe nešto, pa se nastavlja.

Kao i sve, u pitanju su ciklusi, neki životni. A crveno je boja života. I trešanja.

(Boja, znači - crvenA.)

 

Dobro, trešnje. Recimo da se radi o jednom spektru u čijoj sredini je crvena, iako su najbolje one crne.

 

Da, malo glupo zvuči, ali one su primjer na kojem sam ja razmišljao o altruizmu, dijeljenju uopšte.

Kad sam bio mali nikako nisam mogao nabrati punu kesu. Nema teorije. Bilo je to jače od mene. Majka me pošalje na drvo da naberem da ima za komšinice, međutim, redovno sam se vraćao, a ono pri dnu kese, par komada, istina, divnih (kvalitet prije svega), ali nije ih bilo dovoljno da se podijele za fudbal. Ni na male golove.

 

1. Nema, uglavnom su propale, izgleda da ih je kiša...

2. Nisam mogao dohvatiti, ona jedna grana pretanka, umalo da padnem.

3. Izgleda da su oni komšijini opet krali, majku im!

 

Svaka (bilo koja) od ove tri varijante bi bila iznešena uz grčevite grimase koje bi prikazivale lažnu ljutnju nad sopstvenom nesposobnošću/neučinkovitošću a ustvari to bi bio direktan odraz stanja u mom stomaku. Što od trešanja zna da zaboli, uh, da ne pričam.

 

Jednog dana siđeš sa drveta sa punom kesom.

Neka čudna vrsta tihog zadovoljstva, krajnje neopipljivo priznanje.

Sutradan počneš slušati Dream Theater.

Sedam dana nakon toga priznaš roditeljima da si homoseksualac.

 

A onda se, nakon par dana, popneš, i vidiš da crno ustvari znači trulo.

Sve su trule. Kiša i ptice, ljuti neprijatelji. Što prvo nije, drugo dokrajči. I nema više.

 

I NIKAD NE MO'Š POBRATI SVE TREŠNJE.

JEBEM TI.

NIKAD.

(Kad sam već u raspoloženju, mogao bih zapjevati; blago promuklim glasom, po mogućnosti kroz nos, anti-picikato.)

ProkletniceeeeeeEEEEEEEeeeeeeeEEEEEEEEE !!!

(E,e - označavaju kretanje glasa kroz triler.)

 

Ali džaba, ostaje samo čekati. Biće trešanja i iduće godine.

No, nije mi žao, iako mi trešnje imaju status pomfrita među voćem.

Egocentrizam navodno prođe do 8. godine, ali neki komadi se zadrže jako dugo. Ne znam šta će sve naći na autopsiji... Ali neće trešnje.

 

Walked million miles of desert sun

To grasp the chance, that I'll be gone

Be one with you, yeah

Freedom run

Share this post


Link to post
Share on other sites

Samo kratak komentar, pročitati nakon par čitanja prošlog nastavka...

Ovaj dio sam, za razliku od prošlih, provjeravao par puta, i sva neslaganja između glagolskih vremena i sve pogrešno postavljene tačke - sve je to namjerno.

 

Drugo, ovo pominjanje pomfrita - kako bi to rekli novinari sa Pinka - je truli pokušaj stvaranja 'brenda', i ukoliko to nekom razbije atmosferu, unaprijed se izvinjavam. Meni je smiješno.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Ma priča o trešnjama je genijalna, ne mudruj no.gif

 

P.S. Vaš omiljeni moderator (tj. ja, za neupućene) je uvijek ozbiljan icon_da.gif

 

P.P.S. Bude li sljedeća neki hip hop, pljujem te na rasnoj osnovi icon_smile.gif

Share this post


Link to post
Share on other sites

Možda neće sledeća pošto imam još jednu o jabukama, ali mora se okrenuti list.

 

Rasna osnova? Pa ja sam samo izvana bijel, iznutra sam toliko crn da to zrači. Kada me je vidio, Stevie Wonder je rekao - 'Si-đe Boro crnčugo!'

 

I was raised down in Africa

I sucked upon a black tit

White was only the cotton I picked

Green is grass I smoke

I tell you people no joke

Share this post


Link to post
Share on other sites

Ne diraj list!

Ajde da vidimo i to sa jabukama icon_da.gif

 

Kada je mene vidio Stivi, reče: al' imaš ljepe oči mladiću, da su meni jedne takve icon_da.gif

 

Inače, ne znam da li se šališ ili si ozbiljan, ali nevezano za temu o trešnjama, odlično je ispričano. A ja sam ti i rekao da mi se užasno sviđa tvoj stil pisanja.

 

P.S. Kad propadneš kao pisac, dođi kod mene, imam ooooogromnu plantažu pamuka icon_da.gif

Share this post


Link to post
Share on other sites

Čini mi se da ubrzavam. Možda i previše.

Sve ima smisla, sve ima veze. Svugdje je pronalazim.

Sanjao sam.

 

Vizija - grad napušten, sablasan. Zgrade bijele, sa crvenim krovovima. Visoke trave, ali u njima životinja nema. Nema života. Asfalt ispucao po šavovima, podloga nije bila dobro pripremljena. Samo najosnovniji objekti, prodavnice.

 

Iznad svega srušeni mostovi u vazduhu. Iznad zgrada se nalaze srušeni mostovi, odnosno dijelovi mostova. Čudno je, ali i obično.

 

I ne izlazi iz glave. Grad se zove Warlock, da, kao bend u kojem je pjevala ona njemačka metal baka. Možda se i ne zove tako, ali ja sam uvjeren. Nebo je naravno sivo. Stalno i gledam u nebo, nema se šta puno vidjeti na zemlji. Posmatram mostove. Iz njih vire žice, vise. Sa jedne i sa druge strane.

 

Nebo je naravno sivo. I čuje se nešto, kao da će se dogoditi. Ali se ne događa.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Ne dopada mi se previse. Podseca na stvari koje sam drugde citao. Nema "zicu" ostalih radova.

Mislim, dobro je napisano i sve to, stilski nema zamerki, ali tematika je slaba strana

Share this post


Link to post
Share on other sites

Ma ovo nema veze ni sa čim. To sam sanjao neku veče, i ne izlazi. A i znaš kako posmatram ovaj kao i recimo onaj dio koji sam napisao nakon ispita - ne kao nekakve pričice (početak, sredina, kraj, poenta - uslovno rečeno), već samo kao niz slika (manje ili više povezanih) o kojima se može razmisliti.

 

To je što se mene tiče, i još, ja sam izvukao jednu zanimljivu asocijaciju (to nisam napisao), a sad ako neko pročita pa ga to podsjeti na nešto ili podstakne na nešto, odlično.

 

Inače, imam spremljen još jedan dio o jabukama, i to će biti voćna trilogija, ali mi se ne da još uvijek to sjesti i napisati.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Kakvu prejaku taktiku imam. Princip konca za treće lice. xexexe

 

Nego, šta htjedoh reći, ljeto je zajebano doba u godini. Posebno za ljude bez prijatelja ili životinje. (Mačka je definitivno nestala.)

Alkohol umije biti od pomoći, ali ljudima koji previše razmišljaju može prisjesti. Kako?

 

RAKIJA & CIGAR

(Svemu je kriva, ipak, rakija.)

 

Ukoliko se pomisli o nastanku same tekućine, dolazimo do toga da je to redovno plod (manje ili više) sinergičnog djelovanja grupe matorih budala. Sjedi se i preli, dok dječurlija podmeće kante. Na mlađima svijet ostaje. I bacaju ono čudo što ostaje, umalo da napišem mošt. Pa da, mošti od šljiva koje su život dale za rakiju. A ono smrdi. A nekima i miriše.

 

Gdje je alkohol tu je i duvan. Idu zajedno poroci. Jedino pored kotla nema žena. Barem onih na koje se trijezan čovjek može napaliti. Dobro, to je sad veoma relativno, ali slabo, skroz slabo. Uglavnom bježe od budala koji su se već dobro podgrijali samim mirisom prepečenice i pivom koje je tu kao ispomoć.

 

Svi žestoko smrde.

 

I tu su naravno priče. Pali ti cigar čika Vojo i žali se kako mu je mali propušio. Žali se do neba na njega, ne samo oko pušenja, ali ovi ga vraćaju na to. Ma pusti, kažu mu, pa sjećaš se kako smo i mi tako. Gore u Čelincu, nasred polja kuruza stabljike duvana, nije se smjelo. Pa duvan se umiješa sa kuruznim brkovima, pa kad začadi... A onda još dva dana ne mo'š pričati, grlo zagori.

 

- Ha ja, tako i ovi mladi danas, i oni isto to rade, vidio sam ja njih kad se penju na brdo pored moje kuće. Gore posade, a onda idu i beru, pa suše. Znam ja sve, samo što oni sade onu, ma ono kako se zove, onu indijsku koprivu.

Čuje se jako glasan udarac po čelu, s ciljem samo-ozlijeđivanja, Nenad.

- MIRKO, 'AJ ŠUTI MATERE TI.

Share this post


Link to post
Share on other sites

  • Recently Browsing   0 members

    • No registered users viewing this page.
×
×
  • Create New...