Jump to content

Vojska


Opera Ghost

Recommended Posts

Dakle junaci,ko je bio u vojsci i iskustva iz iste...

 

Nama koji smo bili u vojsci ce price biti zanimljive,dok onima koji nisu...pa nece razumeti u svakom slucaju...

 

Stoga...straza,pozarstvo,KTB,DC,PDC...itd.

 

Ajd da pocnem da ne budem djana...

Prva nedelja vojske,zaduzili A i B komplet i stojimo na pisti na jutarnjem postrojavanju...i svi sredjeni u zelenim vetrovkama (decembarska klasa) jedino ortak Baltic u APSOLUTNO zutoj vetrovci.

 

Prilazi mu komandant kasarne i pita ga kakva mu je to vetrovka...

 

On ponosno odgovara:Gospodine potpukovnice,to je za pustinjske borbe! icon_smile.gif

 

 

Naravno,sudbina ima svoje puteve...Baltic je lud (naime nasli su mu akutnu psihozu sa sumanutoscu),morao je on jedini da zaduzi zutu vetrovku...

 

Gospode,zao mi je sto kad napisem to nije tako smesno kao kad si tamo...ali ko je bio u vojsci razumece...

 

Dakle,dozivljaji sa logorovanja,najtezi,najlepsi momenti...sve moze ovde...

 

Secam se na logorovanju,bilo mi je smesno kad smo vezbali juris i trebali svi da trcimo,vicemo "URA" i cepamo corke...prva dva puta sam se osecao ko debil...ali treci put sam bio spreman da ubijem rodjenu majku da je bila ispred mene...strasno

 

Da cujem vas...

Share this post


Link to post
Share on other sites

Nisam bio u vojsci i nadam se, nikad i necu.

 

Ali ako me i budu naterali, ici cu u civilnu, ali ima da se debelo povlace neke veze da se sredi sto opustenija varijanta.

 

Inace ortak mi je pricao da su ih u vojsci ucili kako da se odbrane od nuklearnog napada. Trebalo je skociti u stranu i podici kragnu preko lica i... eto.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Nisam ishao u vojsku josh mada dok ja zavrshim fax i ukinuce je..a i onako mi je policija drazha laugh.gifph34r.gif a i ako budem ishao uvek cu pre da trazhim da sluzhim pod oruzhjem nego da se jebavam po nekim bolnicama,pozorishtima i i ko zna kakvim ustanovama na civilnom sluzhenju

 

Inache prichao mi kolega sa posla koji je pre tri meseca otishao u vojsku kazhe chim su doshli u kasarnu prvo shto su ih pitali je ko hoce da ide i da se vrati u sledecem roku...kazhe 70% ljudi se vratilo icon_mrtav.gif a jedan lik seo i pocheo da plache kazhe vratio bi se kuci ali ne sme jer ce ga cale oleshiti ako ga vidi da se vratio a sve zbog toga jer kad je pravio ispracaj cale je pozvao celo selo i ako se sad vrati ubice ga od batina laugh.gif

Share this post


Link to post
Share on other sites

E ista prica i kod mene za rov...kopao sam ga dva sata,onda su mi dva ortaka pritekla u pomoc,da bi to bar licilo na nesto...onda je isao onaj deo sa maskiranjem rova,ubrao sam neku tuznu grancicu sa tri pozutela lista i zabo u grudobran...kad sam pogledao po brdu,jedino se moj rov mogao videti i iz aviona...naravno dobio sam prelaznu ocenu 2 laugh.gif

 

Taman sam hteo da dokazem ovde da i metalci idu u vojsku,kad tamo vecina bi u civilnu... icon_cry.gif Toliko o ratnicima,macevima i zmajevima laugh.gif

 

Postoji mnogo dobrih osecaja na svetu:

kenjanje,prva ljubav,pisanje,svrsh...ali rafal iz kalasha je prosto predivan...

 

Ne lozim se na oruzje nesto posebno,ali to je bilo fenomenalno...

 

Lete caure,smrdi barut,stekce puska,i sa gas-maskom uspes da skines mitraljesca na 250m...jedan od retkih streljackih uspeha laugh.gif

 

Jedan dan smo nosili neke akumulatore na punjenje...svaki je bio tezak nesto strasno mnogo (oni iz T150 kamiona) i nose ih po dvojica...drugar i ja vucemo jedan kao da je planina,jaja nam se otegla...dolazi zastavnik i skida sa kamiona levom rukom sam ceo akumulator i opusteno ga nosi 50m.Prosto se osetis posramljeno laugh.gif

 

Jedan od grdjih trenutaka mi je bila poslednja smena na strazi u vojsci na -23 stepena.Po prirodi sam zimogrozljiv,ne bi verovao da mogu to da izdrzim.Puska nije htela da opali posle toga u grudobran na proveri laugh.gif

 

Kako je rekao moj dobar drug koji je bio u 24.bsd (crvene bere):

 

"Svi kazu za vojsku:'ne moze mene niko da natera da uradim nesto sto ne mogu'.Ali ti nisi ni svestan sta sve mozes dok ne odes tamo."

 

Susta istina...

Share this post


Link to post
Share on other sites

@gavrosaurus

@Opera Ghost

 

Ovo za rovove vam verujem ko da sam i sam bio u vojsci laugh.gif

Kazhu da seljachka deca za 15 minuta zavrshe ceo rov zajedno sa maskiranjem laugh.gif

 

nadam se da ce se ukinuti dotle vojska i da ce konacno da napravimo profesionalnu vojsku

 

Od toga nema nishta....nema drzhava para za profesionalizaciju vojske iako vojska ima odlichnu strategiju reorganizacije..ali prvo nema se para a drugo transformaciju nema ko da vodi...ovo sa osnivanjem specijalne brigade i sa ukidanjem Kobri i njihovo pripajanje Gardijskom bataljonu je po meni jedna od najvecih gluposti....to je isto ono shto je policija htela da uradi sa zhandarmerijom i SAJ-om pa su odustali...

Edited by Doug Bradley

Share this post


Link to post
Share on other sites

Pa, nema se para dok jednog dana ne budu prodali lokacije u K.Milosha/Nemanjinoj i one rushevine sve zajedno icon_smile.gif

 

Svashta sam chuo od drugara koji su odavno odsluzili vojsku, jedino je ja zbog fax-a eskiviram...

 

Jedan je po kazni bio poslat u Preshevo, pa je vozio kamion pun nashih vojnika kroz shiptarsko selo... Kaze da je bilo svachega biggrin.gif

Spavanje u zemunici u punoj ratnoj opremi, i jedino shto kaze da je bilo dobro je shto su svi imali extra dnevnice, i shto niko od nadredjenih nije hteo (smeo icon_wink.gif ) da se izdrkava...

Posle je poslat u Leskovac, gde je non stop preskakao ogradu i ishao na bazen, a poshto je znao komandira - nije nijednom zaglavio u zatvoru biggrin.gif

 

I fora koju je prichao za dobijanje odsustva: redovno su nudili klincima pare da se provuku kroz ogradu, jer valjda, ako uhvate nekog dok su na strazi, dobijaju nagradno (ili shta vec) icon_smile.gif

Share this post


Link to post
Share on other sites

"Svi kazu za vojsku:'ne moze mene niko da natera da uradim nesto sto ne mogu'.Ali ti nisi ni svestan sta sve mozes dok ne odes tamo.

 

sto bi rekao general patton (jedan od mojih omiljenih citata):

Don't tell people how to do things, tell them what to do and let them surprise you with their results.

 

naravno, nije mislio na `goddamn cowards in my army` (ko je gledao Patona, zna ko su) icon_smile.gif

i one placipizde sto uzimaju vrijeme doktorima da dokazu svoju bolest u mozak (=nesposobnost).

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

Odem na regrutaciju i lekar opste prakse mi otkrije sum na srcu. Uputi me ko specijaliste. Sestra mi snima srce na nekim aparatima i kaze mi :" jel znas da se sa sumom ne ide u vojsku?Jel li bi voleo da te oslobode,vidis da se sprema rat?" Ja joj kazem da sam hteo da me oslobode, ne bih cekao da mi otkriju sum na regrutaciji. Ona se smeska i dodaje da sam cudan decko...Potom dolaze lekari, gledaju me svi redom...cujem "ma to je nista, kao kada pada kisa...mozes ti..."Posto sam imao vezu u opstini, mogao sam da biram gde da idem u vojsku. Izaberem skolu rezervnih oficira vazduhoplovno tehnicke sluzbe u Sarajevu.Odem tamo, za vojnicke pojmove sve kao u bajci, smestaj u sestokrevetnoj sobi, topla voda svaki dan, zagarantovan izlaz petak, subota i nedelja (sem ako ne zgresis). Od nas se samo ocekivalo da imamo sto bolje ocene na ispitima i da budemo primerni, jer toboze to je "elitna skola", traje cak 9 meseci.Mi svo svi bili ista klasa, nema starijih da te zeza...divota.Uskoro se prvi i poslednji put u zivotu susrecem sa pravim pravcatim kleptomanom.Jednostavno covek nije krao u svojoj sobi, vec celoj ceti od 50-tak ljudi.Nisam verovao da neko moze da ti ukrade pismo od devojke ili kasetu koju nema na cemu da slusa.Uskoro "pada" na obelezenim carapama i biva premesten negde dalekooo u pesadiju.Sarajevo divan grad,imas provod os sorte.Za momka iz provincije, pravi raj.Ostace mi u secanju divni koncerti i pozoristne predstave.Cini mi se vec negde u martu bivamo prvi vojnici koji izlaze u grad u civilkama jer nam je bezbednost bivala "malo" ugrozena.Nesto nam je dopiralo do mozga ali mislim da je to bilo nedovoljno.Medjutim sto se vise blizi prekomanda sve vise vlada netrpeljivost medju vojnicima. Svako bi hteo da bude blize kuce, srbin da bude barem u crnoj gori ako ne u Srbiji.Meni daju papir neki i kazu :"Pula".Sta sad, tesim se, Slovenija je dalje.Vodja puta mi bio covek Srbin iz Zadra. On predlaze da odemo kod njegovih u Zadar, pa odatle u Pulu. On je vodja, nemam kud:). Odem tamo, otac mu pukovnik pilot:) , Srbin iz Aleksinca, majka Hrvatica iz Zadra.Saznajem da imaju pun ormar oruzja koje im je vojska dala jer ne moze da im garantuje za bezbednost icon_smile.gif Malo mi biva neverovatno, ali tu su cinjenice...Vodi me covek da mi pokaze grad i vidim 2 minirane kuce u sred Zadra. Neke mi stvari bivaju jasnije icon_smile.gif Odlazim u Pulu, uspevam da izadjem jednom pre nego sto je poceo rat. Divan grad i ljudi, svuda kafane i pivnice...divota. Zaticem u spavaonici vojnika koji se tereti da je pokrao nekoliko pilotskih jakni. 5 dana uzastopce ga odvode u neko doba noci i saslusavaju ga sa istim pitanjima...pitam se da li ja sluzim u nekoj ruskoj vojsci, kakve metode..strasno.Poceo je rat. Najednom osecam pravu vojsku.Ubrzo Slovenci se pozdravljaju sa nama i prolaze nesmetano preko zice.Strazari imaju naredjenje da ne pucaju ni nakoga ko izlazi iz kasarne, malo smesno ali istinito.Daju mi da strazarim u svetloplavoj kosulji, jer vojska trenutno nema drugu:) Bivam primoran da nosim vetrovku na +30, ali bolje to nego eci-peci-pec nekog snajperiste.Da li moze neko da zamisli kako je strazariti sa nekim ko se zove Mahmuti Topali, koji je prvi put video voz kada je krenuo u vojsku. Na koga ce on da pripuca ako dodje do nekog sranja?Da li zna da puca?Nocu me strah da zaspim jer sam jedini Srbin u celioj ceti. Spavam danju u magacinu u kom sam radio. Zahvalan sam do neba zastavniku koji je mi je to dozvolio.Svaki dan opremamo avione bombama i mitraljeskom municijom, pitam se gde li to izrucuju?Kazu rasciscavaju komunikacije.Zar toliko ima komunikacija za rascisacavanje?Ubrzo dolaze tenkovi u kasarnu.U roku od 20 dana ispracamo 2 limena kovcega.Jezivo.Jednu noc dezuram u bazi, cujem kako piloti koji svaki cas mogu da dobiju naredjenje da polete, psuju jedan drugom majku.Voleo bih da nisam to cuo.Dobijam produzenje mesec dana.Ne mogu da obajsnim kako sam se osecao...Napokon doslo vreme da idem.Cekam 3 dana avion. Napokon sleti neki sa marsutom Ljubljana-Pula-Zagreb-Beograd.Prilazim pisti sa jos 2 vojnika. neki sa cinom iz Aviona govori :" prvo oficiri sa porodicama pa onda vojnici".Dodje red na nas, taj isti kaze :"ne mogu da vas primim imam tonu "narodne armije". Kao pod komandu nas trojica stanemo ispred aviona. Dolazi dezurni oficir i sa onim se ispickara. Naredjuje nama sa osmehom da POBACAMO naradnu armiju iz aviona. Ah kako smo bacali...nema slaganja..samo smo bacali...kako divan osecaj...Slecemo,kazu Batajnica. Zar nije trebao da sleti prvo u Zagreb?hmm cudno, ali sta me briga, kuci sam. Krenem ka izlazu i obrati mi se jedan od vojnika iz aviona : "Bok, mozes mi rec kako da uhvatim vlak za Zagreb?". Prosli su me zmarci od glave do pete. Isti dan cujem na vestima da je na zagrebacki aerodrom sleteo avion iz Ugande pun oruzja i da su se puskarali ceo bozji dan.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Pazi ovako - šta će ti vojska koja ne smije pucati ni na koga?

 

Da ne odem u neku sasvim drugu temu, reći ću da je meni to sasvim u redu, u drugom srednje nisam otišao na evidenciju, shodno tome ni na regrutaciju nisam išao. Ne bih da radim ništa što mi ne treba, i to važi za vojsku.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Odem na regrutaciju i lekar opste prakse mi otkrije sum na srcu. Uputi me ko specijaliste. Sestra mi snima srce na nekim aparatima i kaze mi :" jel znas da se sa sumom ne ide u vojsku?Jel li bi voleo da te oslobode,vidis da se sprema rat?" Ja joj kazem da sam hteo da me oslobode, ne bih cekao da mi otkriju sum na regrutaciji. Ona se smeska i dodaje da sam cudan decko...Potom dolaze lekari, gledaju me svi redom...cujem "ma to je nista, kao kada pada kisa...mozes ti..."Posto sam imao vezu u opstini, mogao sam da biram gde da idem u vojsku. Izaberem skolu rezervnih oficira vazduhoplovno tehnicke sluzbe u Sarajevu.Odem tamo, za vojnicke pojmove sve kao u bajci, smestaj u sestokrevetnoj sobi, topla voda svaki dan, zagarantovan izlaz petak, subota i nedelja (sem ako ne zgresis). Od nas se samo ocekivalo da imamo sto bolje ocene na ispitima i da budemo primerni, jer toboze to je "elitna skola", traje cak 9 meseci.Mi svo svi bili ista klasa, nema starijih da te zeza...divota.Uskoro se prvi i poslednji put u zivotu susrecem sa pravim pravcatim kleptomanom.Jednostavno covek nije krao u svojoj sobi, vec celoj ceti od 50-tak ljudi.Nisam verovao da neko moze da ti ukrade pismo od devojke ili kasetu koju nema na cemu da slusa.Uskoro "pada" na obelezenim carapama i biva premesten negde dalekooo u pesadiju.Sarajevo divan grad,imas provod os sorte.Za momka iz provincije, pravi raj.Ostace mi u secanju divni koncerti i pozoristne predstave.Cini mi se vec negde u martu bivamo prvi vojnici koji izlaze u grad u civilkama jer nam je bezbednost bivala "malo" ugrozena.Nesto nam je dopiralo do mozga ali mislim da je to bilo nedovoljno.Medjutim sto se vise blizi prekomanda sve vise vlada netrpeljivost medju vojnicima. Svako bi hteo da bude blize kuce, srbin da bude barem u crnoj gori ako ne u Srbiji.Meni daju papir neki i kazu :"Pula".Sta sad, tesim se, Slovenija je dalje.Vodja puta mi bio covek Srbin iz Zadra. On predlaze da odemo kod njegovih u Zadar, pa odatle u Pulu. On je vodja, nemam kud:). Odem tamo, otac mu pukovnik pilot:) , Srbin iz Aleksinca, majka Hrvatica iz Zadra.Saznajem da imaju pun ormar oruzja koje im je vojska dala jer ne moze da im garantuje za bezbednost icon_smile.gif Malo mi biva neverovatno, ali tu su cinjenice...Vodi me covek da mi pokaze grad i vidim 2 minirane kuce u sred Zadra. Neke mi stvari bivaju jasnije icon_smile.gif Odlazim u Pulu, uspevam da izadjem jednom pre nego sto je poceo rat. Divan grad i ljudi, svuda kafane i pivnice...divota. Zaticem u spavaonici vojnika koji se tereti da je pokrao nekoliko pilotskih jakni. 5 dana uzastopce ga odvode u neko doba noci i saslusavaju ga sa istim pitanjima...pitam se da li ja sluzim u nekoj ruskoj vojsci, kakve metode..strasno.Poceo je rat. Najednom osecam pravu vojsku.Ubrzo Slovenci se pozdravljaju sa nama i prolaze nesmetano preko zice.Strazari imaju naredjenje da ne pucaju ni nakoga ko izlazi iz kasarne, malo smesno ali istinito.Daju mi da strazarim u svetloplavoj kosulji, jer vojska trenutno nema drugu:) Bivam primoran da nosim vetrovku na +30, ali bolje to nego eci-peci-pec nekog snajperiste.Da li moze neko da zamisli kako je strazariti sa nekim ko se zove Mahmuti Topali, koji je prvi put video voz kada je krenuo u vojsku. Na koga ce on da pripuca ako dodje do nekog sranja?Da li zna da puca?Nocu me strah da zaspim jer sam jedini Srbin u celioj ceti. Spavam danju u magacinu u kom sam radio. Zahvalan sam do neba zastavniku koji je mi je to dozvolio.Svaki dan opremamo avione bombama i mitraljeskom municijom, pitam se gde li to izrucuju?Kazu rasciscavaju komunikacije.Zar toliko ima komunikacija za rascisacavanje?Ubrzo dolaze tenkovi u kasarnu.U roku od 20 dana ispracamo 2 limena kovcega.Jezivo.Jednu noc dezuram u bazi, cujem kako piloti koji svaki cas mogu da dobiju naredjenje da polete, psuju jedan drugom majku.Voleo bih da nisam to cuo.Dobijam produzenje mesec dana.Ne mogu da obajsnim kako sam se osecao...Napokon doslo vreme da idem.Cekam 3 dana avion. Napokon sleti neki sa marsutom Ljubljana-Pula-Zagreb-Beograd.Prilazim pisti sa jos 2 vojnika. neki sa cinom iz Aviona govori :" prvo oficiri sa porodicama pa onda vojnici".Dodje red na nas, taj isti kaze :"ne mogu da vas primim imam tonu "narodne armije". Kao pod komandu nas trojica stanemo ispred aviona. Dolazi dezurni oficir i sa onim se ispickara. Naredjuje nama sa osmehom da POBACAMO naradnu armiju iz aviona. Ah kako smo bacali...nema slaganja..samo smo bacali...kako divan osecaj...Slecemo,kazu Batajnica. Zar nije trebao da sleti prvo u Zagreb?hmm cudno, ali sta me briga, kuci sam. Krenem ka izlazu i obrati mi se jedan od vojnika iz aviona : "Bok, mozes mi rec kako da uhvatim vlak za Zagreb?". Prosli su me zmarci od glave do pete. Isti dan cujem na vestima da je na zagrebacki aerodrom sleteo avion iz Ugande pun oruzja i da su se puskarali ceo bozji dan.

imam par rodjaka koji su slicne zavrzlame imali..

 

jedan od njih je pred kraj vojske najebao posto je bio zaglavljen u Pocitelju u tunelu koji je bio miniran.. i sa jos par vojnika krenuli su pjeske da izadju no ova dvojica nagazili minu.. rodjak imao srece, nekako, bez ogrebotine prosao.. ali je od pocitelja do sarajeva danima pjesacio.. (da bi onda bakzus sljedece tri i po godine proveo u Silosu, gdje jedva glavu izvukao).. no.gif

 

Dzordz Skot...genije...

 

i vise od toga..

 

I don't measure a man's success by how high he climbs but how high he bounces when he hits bottom. musik19.gif

 

If everyone is thinking alike, then somebody isn't thinking.

 

Wars may be fought with weapons, but they are won by men. It is the spirit of men who follow and of the man who leads that gains the victory.

 

icon_rockdevil.gif

 

ako nisi, odgledaj film Paton.. preporuka. icon_da.gif

Share this post


Link to post
Share on other sites

Inace ortak mi je pricao da su ih u vojsci ucili kako da se odbrane od nuklearnog napada. Trebalo je skociti u stranu i podici kragnu preko lica i... eto.

 

To ti je ''atomski sleva!!!! (ili sdesna, ko da je bitno).

 

 

 

 

i one placipizde sto uzimaju vrijeme doktorima da dokazu svoju bolest u mozak (=nesposobnost).

 

Kako sam dipl. psihlog po struci, mogu da kazem da na VMC-ima rade jednaki pajseri kao i civilnim institucijama za mentalno zdravlje.Postoji veliki broj onih koji foliraju mentalne bolesti, slazem se, ali da tamo radi kadar kojem je zaista stalo da odrede kome je potrebna pomoc, ne bi se desilo da vojnik umze m70 i pobije svoje drugove, ili da digne ruku na sebe.

 

 

Inace jednom kad smo bili na Bubanj potoku, neka budala u kasarni je uzela jedno 10 SDO-a, pa za nas nije bilo dovoljno.Kako god, bila je sva prilika da cemo nas petorica koji smo bili ekipa ostati gladni.Pred povratak, nas 5 se dobrovoljno javimo da kao ''cuvamo odstupnicu'' dok se drugi potrpaju u pinceve.Moram da naglasim da je kod nas u 5 bVP vazilo pravilo pred odlazak na teren, ko zaduzi klopu, jesce, ko ne nece.Tako mi ostanemo da cuvamo odstupnicu i naravno marnemo 5 SDO-a.Sutradan, na prozivci, porucnik se okrene prema nama petorici i kaze ostatku voda: ''ovo su petorica ratnika koji bi mnogo ucinili za svoju otadzbinu, a zaista ne znam sta su sve sposobni da ucine za hranu, pet im SDO-a jebem!''Nismo mogli da zivimo dva meseca od zajebvanja.

Mada je bila jos jedna scena kad smo privodili nekog gancija koji se nije javio u kasarnu.Sedi on u pincu, ja i drugar ga cuvamo dok ovaj treci slusa zapomaganja mnogobrojne porodice, a ganci nam kaze: ''kume, da pustis ti mene da pobegnem, ima brzo da trcim, nece da me stignete?'', a moj drugar mu kaze, ''ja necu, ali mojih 15 prijatelja oce, vidi kako su napeti'' i repetira mu CZ pred nosom.

biggrin.gif

Share this post


Link to post
Share on other sites

doktore, ta replika na moj post stoji - i doktori su ljudi pa pogrijese -a greske su vece ukoliko sistem sam slabo funkcionise, ili ga nema. i ko ce kad prsnuti pa srokati pun m70 u nekoga - to je vec drugo pitanje. amerika je prepuna super obrazovanih psihologa po skolama i obezbjedjenje im savrseno funkcionise pa opet se nadje neki sludjeni klinac koji unese oruzje u skolu i pobije svoje drugove ili digne ruku na sebe. na zalost.

 

pricao mi cale.. kad je bio u skoli rezervnih oficira u zadru.. imao je kolegu koji je prolazio svaku obuku sa najvecom ocjenom. i fizicki testovi su mu bili sala. na slikama stvarno - lik izgleda ko terminator, krupan - atletski gradjen, izdrzljiv, najbolji u klasi. nikad niko od drugova, oficira, nije primjetio da nesto s njim nije ok. nikad niko. jednu noc, ubio se.

zenu mu saslusavali, djecu, prijatelje, sve - ni danas se nije saznalo sta ga je natjeralo na to.. no.gif

 

inace, ja gancije ne bi tjerala u vojsku. vise stete od njih icon_smile.gif

 

 

 

 

 

 

 

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

Ne znam... ja mislim da ti sto se toliko trude da dokazu da nisu za vojsku u principu i nisu za vojsku, ljudi bi valjda trebalo da imaju neku motivaciju za to, pitanje je koliko sebe oni mogu da daju ako su prakticno prisiljeni da dodju tu i rade beskorisne stvari...

Elem, vojska u ovom smislu je lep nacin da izgubis par meseci zivota, navuces alergije ili dobijes neku zanimljivu koznu bolest.

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

vojska izgleda kao jako plodno tle na kome raste neefikasnost, glupost, birokratija, besmisao i ljudska sujeta. wallbash.gif zapravo mi se cini da je svaka drzavna firma u srbiji takva. sto dalje od tog toga, dok je ne naprave da bude kako treba. imam utisak da smo imali bolju vojsku pre 25-30 godina nego danas.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Gledao sam Patona dabome...ali i dalje mi je Longest Day vrh...dobar je i Bridge Too Far

 

Vojska je u jadnom stanju,to svi znamo...

 

npr.kad smo imali neku terensku vezbu u Gornjem Milanovcu,delimo se u ekipe i treba da uspostavimo vezu jedni sa drugima.Nosim ja onaj Rup-12 i trazim frekvenciju susedne ekipe,kad pocnes da cujes razgovore civila.Ispostavi se da bezicna telefonija koristi frekvencije koje bi zakonom trebalo da koristi samo vojsci...samo jedan od primera,nazalost...

 

Medjutim iako je vojska na ivici propasti,ono zbog cega treba otici je jednostavno

DRUZENJE,i ceo taj dozivljaj...to ne mogu tako jednostavno da opisem...uh

 

Kad se zavrsila vojska i kad sam izasao na kapiju,sve o cemu sam mogao da mislim je koliko mi je zao sto ne mogu sad da zagrlim svakog coveka iz stare chete i da mu kazem 'hvala'.

 

To druzenje,u tim uslovima,je nesto sto se vecno nosi u srcu,i uvek ce biti posebno.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Ma, vojska je sranje gde (najcesce) vidis samo ono najgore od ljudi (drukanje za sitnice da bi dobili izlazak u grad ili vikend) jer su u okruzenju gde moraju sami da se brinu o sebi.

S jedne strane to je sasvim OK, muskarac treba da bude muskarac a to podrazumeva da bar jednom u zivotu nosi uniformu i oseca na ruci hladan metal.

Sistem, kao takav, je naravno potpuno pogresan i stetan.

Neki ce se ljutiti a neki ne ali smatram da muskarac nije kompletna osoba ako bar tih usranih 6 meseci ne provede pod oruzjem, u kasarni, da ustaje rano, radi gimnastiku i ostalo ...

Share this post


Link to post
Share on other sites

S jedne strane to je sasvim OK, muskarac treba da bude muskarac a to podrazumeva da bar jednom u zivotu nosi uniformu i oseca na ruci hladan metal.

 

Neki ce se ljutiti a neki ne ali smatram da muskarac nije kompletna osoba ako bar tih usranih 6 meseci ne provede pod oruzjem, u kasarni, da ustaje rano, radi gimnastiku i ostalo ...

Super, to je to, cudi me da na sve to nisi dodao jos i da treba da usmrti makar nekoliko ljudi za zivota, ili da par puta zeni nanese ozbiljne telesne povrede. Bez ovoga je svaka definicija pravog muskarca nepotpuna laugh.gif

Share this post


Link to post
Share on other sites

  • Recently Browsing   0 members

    • No registered users viewing this page.
×
×
  • Create New...