Jump to content

Budizam


Recommended Posts

зар за будизам не значи управо то? :D

 

Ne. _/\_

Buda je jednom rekao:

"Ja sam samo poducavao dve stvari. Nastanak patnje i okoncanje patnje."

Sve ostalo je bilo razrada :D

Edited by Dhamma

Share this post


Link to post
Share on other sites

Naučimo kako da padnemo

 

Ljudi često pitaju: Kad meditiram, kako da znam da li napredujem? I

jedan od odgovora je: Kada um odluta od svog objekta, sve brže i brže

ga vraćate natrag. Obratite pažnju, odgovor nije: Um nikada ne odluta.

Već: Očekuje se da ćete odlutati; to je normalan deo vežbe, normalan

deo treninga. Stvar je u tome da ste sve budniji za ono što se događa

i sve brži u menjanju situacije kada vas misli povuku sa sobom.

 

Dakle, važan deo učenja kako da meditirate jeste da naučite kako da

padate... kako da vratite um uz minimum griže savesti, minimum

samooptuživanja, sa jednostavnom konstatacijom: "Nisam ovde seo da bih

razmišljao o obavezama sledeće nedelje, o neuspehu od sinoć ili o bilo

čemu drugom. Ovde sam da se fokusiram na dah." Odložite sve te

druge stvari i vratite se objektu meditacije. Naučite kako da to

uradite a da ne vezujete čvorove u umu.

 

Thanissaro Bhikkhu, How to Fall

 

lotos.gif

Share this post


Link to post
Share on other sites

Preobraćanje

 

Ne želim da preobraćam ljude iz jedne religije u drugu. Ne zanima me

nijedna religija. Moj je interes Dhamma -- istina, učenje svih

Probuđenih. Ukoliko uopšte treba da bude nekog preobraćanja, onda

neka to bude iz patnje u sreću, iz nečistoća u čistotu, iz vezanosti u

slobodu, iz neznanja u probuđenost.

 

S. N. Goenka

 

O_abade.JPG

Share this post


Link to post
Share on other sites

Vežbanje

 

Monasi, na ovome svetu postoje četiri vrste ljudi. Koje četiri? Oni

koji ne vežbaju za svoju dobrobit, a ni za tuđu. Oni koji vežbaju za

dobrobit drugih, ali ne i za svoju. Oni koji vežbaju za svoju

dobrobit, ali ne i za dobrobit drugih. Oni koji vežbaju i za svoju i

za tuđu dobrobit.

 

Baš kao što se ugarak sa pogrebne lomače -- što gori na oba kraja, a

pokriven je balegom u sredini -- ne koristi kao ogrev ni u selu, a ni

van njega. Kažem vam da je on slican čoveku koji ne vežba za svoju

dobrobit, a ni za tuđu. Onaj čovek koji vežba za dobrobit drugih, ali

ne i za svoju dobrobit iznad je i plemenitiji od onog prvoga Onaj

koji vežba za svoju dobrobit, ali ne i za dobrobit drugih najviši je

od ove trojice. A čovek koji vežba za dobrobit svoju i drugih jeste,

od sve četvorice, najuzvišeniji, kralj, najizvrsniji, vrhovni. Baš kao

što od krave dolazi mleko, od mleka buter, od butera ghi, od ghija

poslastica, a od sve četvoro tu poslasticu ljudi najviše cene -- na

isti način, od one četiri vrste ljudi,, upravo onaj ko vežba za dobro

svoje i drugih smatra se najuzvišenijim, kraljem, najizvrsnijim,

vrhovnikom.

 

Buda

Ćhavalata sutta, AN IV.95

Share this post


Link to post
Share on other sites

Prirodna reakcija otvorenog srca

 

Mudrost zamenjuje neznanje u našim umovima onda kada shvatimo da sreća

ne leži u akumuliranju sve više prijatnih doživljaja, da nam

udovoljavanje žeđi čula ne donosi osećaj celovitosti ili potpunosti.

Ono nas samo vodi ka jos više želja i ka jos više odbojnosti. Kada na

osnovu sopstvenog iskustva razumemo da sreća ne dolazi od posezanja za

nečim, već od njegovog napuštanja, ne od jurnjave za prijatnim

iskustvima, već od otvaranja u sadašnjem trenutku za ono što je

istinito, ta transformacija razumevanja oslobađa energiju saosećanja

u nama. Naši umovi nisu više zaokupljeni jedino odgurivanjem bola ili

prijanjanjem za zadovoljstvo. Saosećanje tada postaje prirodnia

reakcija jednog potpuno otvorenog srca.

 

Joseph Goldstein

Share this post


Link to post
Share on other sites

Prostor i Buda-priroda

 

Jedna od najčešćih analogija koje se koriste da bi se opisala

Buda-priroda, kvalitet probuđenosti, jeste sam prostor. Ova analogija

ima tri vida. Prvi, onako kao što je prostor sveprisutan, pa ipak ne

zadobija obeležja bilo čega što prozima, slično tome i Buda-priroda

prožima sva svesna bića, a da sama ničim od toga ne biva obeležena.

Drugo, baš kao što galaksije i univerzumi nastaju i nestaju unutar

prostora, tako i karakteristike naše ličnosti nastaju i nestaju unutar

Buda-prirode. Naši oseti dolaze i prolaze; Buda-priroda ostaje. Treće,

baš kao što prostor nikada ne biva uništen vatrom, isto tako i

Buda-prirodu ne uništava "vatra" starenja, bolesti ili smrti.

 

B. Alan Wallace, Tibetan Buddhism from the Ground Up

 

 

space1.jpg

Share this post


Link to post
Share on other sites

Pitanje: Ponekad tokom meditacije javi mi se slika bele svetlosti;

nekad je ona zelena ili žuta, dođu mi razne slike zgrada, ljudi,

religijskih predmeta ili monaha. Ponekad neko vidi kosture, ružne i

zastrašujuće slike. Kako da se prema tome odnosimo?

Odgovor: Ti objekti koji se jave u umu proizvod su koncentracije.

Nastaju onda kada je um veoma smiren. To su umom stvorene slike,

maštanja. Nekada su ti objekti vrlo jasni, drugi put su mutni; sve to

zavisi od samadhija (koncentracije). Ako je samadhi snažan, videćemo

ih vrlo jasno. Kada se javi takva slika ili znak (nimitta), ponavljaj u sebi

"slika, slika" sve dok ta boja ili slika ne nestane. Onda se vrati

natrag na dah. Ako ih registruješ, a oni ne nestaju, to je zbog

upadane (vezivanja), koje razvija sviđanje ili nesviđanje u odnosu

na te objekte. Tada se nimitta, boje, svetlost ili razne slike

javljaju uvek iznova. Potrebno je pojačati sati (pažnju) pri

registrovanju i napustanju tih stvari. Ako ne nestaju, ne osvrći se na

to, već se vrati na praćenje daha, abdomena ili vec one tacke koju si

odabrao. One će slike tada lagano nestati same od sebe.

 

Ajahn Thawee Baladhammo: Practicing Insight on Your Own

Share this post


Link to post
Share on other sites

Naočare koncentracije

 

Bez naočara koncentracije, svet izgleda zamagljen, mutan i nejasan.

Ali kada ih stavimo, sve nam izgleda sjajno i jasno. Pri tome se nisu

objekti promenili; promenilo se naše gledanje. Kada golim okom

posmatrate kap vode, ne vidite mnogo. Ukoliko je stavite pod

mikroskop, međutim, počinjete u njoj da vidite mnoge stvari koje se

mrdaju i pokreću, što je fascinantno. Ukoliko meditirajuci stavite

naočare koncentracije, bićete iznenađeni raznolikošću promena koje se

odigravaju.

 

Sayadaw U Pandita

 

 

atoms.jpg

Share this post


Link to post
Share on other sites

Biti sa svojim emocijama

 

Ponekad ljudi ideju o napuštanju neke misli ili osećanja –

opažanja kako nastaju u svesti, ali bez sleđenja njihovog toka –

brkaju sa odbacivanjem bolnog osećanja kroz pokušaj da ga potisnemo.

Ali potiskivanje nije isto što i sabranost. Sabranost se ne sakriva od

bilo čega. Ona nam dopušta da se probijemo kroz slepilo poricanja i

budemo sa samim sobom. Sabrana pažnja dopušta nam da vidimo gole

činjenice i da ne budemo zavedeni svojim obmanama.

 

Tara Bennett-Goleman: Emotional Alchemy

 

4643.jpg

Share this post


Link to post
Share on other sites

Znak napredovanja ka probuđenju

 

Znak napredovanja ka probuđenju jeste da smo "ovde", a ne "tamo".

Zaista, ključna tačka napretka je da budemo ovde sve vreme. Ćuvena

poruka Ram Dasa: "Budi ovde, sada" jeste ono što rezultira kada smo

istrajni u ovakvom vežbanju. To nije lako i zahteva odlučnost --

suprotstavljamo se direktno navici koju smo razvijali čitav život --

ali je to ujedno i osnovna vežba ka probuđenju, jer slama naše

osnovno uslovljavanje. Tajna uspeha u ovom vežbanju jeste da iz sebe

eliminišemo svaki osećaj neuspešnosti. Od trenutka kad počnemo, već

smo uspešni. Jer jedina mera uspeha jeste ovaj trenutak, ovo sada. Ako

smo ovde, naše vežbanje je savršeno. Činjenica da smo se upravo

vratili sa našeg lutanja ili da ćemo možda opet negde odlutati za

nekoliko sekundi nije uopšte bitna. Bez ovakvog vežbanja, uvek bismo

ostali "izmešteni". Retko bismo iskusili da smo ovde. I tako, svakog

onog trenutka kada smo u stanju da ne postupamo u skladu sa navikom,

mi smo uspeli.

 

David A. Cooper: Silence, Simplicity and Solitude

 

17835.gif

Share this post


Link to post
Share on other sites

Mir

 

Mi ne tragamo za životom punom užitaka, već za tim da pronađemo mir.

Taj mir je u nama, njega ćemo naći na istom onom mestu na kojem su i

uznemirenost i patnju. Ne možemo ga pronaći ni u šumi, ni u planini,

niti nam ga daje neki učitelj. Upravo tu gde doživimo patnju, tu

možemo da pronađemo i slobodu od patnje. Pokušavati da pobegnemo od

patnje znači zapravo trčati joj u susret. Istražujte patnju, vidite

koji su joj uzroci i uklonite ih upravo sada, umesto da se uvek rvete

sa njihovim posledicama.

 

Ađan Ča

 

event_buddha.jpg

Share this post


Link to post
Share on other sites

Šta se preporađa

 

- Onaj ko se preporodi, Nagaseno, je li to ista osoba ili nije?

- Ni jedno ni drugo.

- Daj mi neki primer.

- Ako imamo ćup svežeg mleka, koje se prvo zgruša, pa se od njega onda

napravi buter, a na kraju i gi (kuvanjem rafinirani buter), ne bi bilo

ispravno reći da su taj gi, buter i zgrušano mleko isto što i sveže

mleko, iako su oni iz njega dobijeni, ali isto tako ne bi bilo

ispravno reći ni da su nešto sasvim drugo.

 

Pitanja kralja Milinde, pogl. 2

 

nagasena.jpg

Share this post


Link to post
Share on other sites

MIR

Negativno definisan, mir (samagga, santi ili upasama) jeste od­

sustvo konflikta, a pozitivno je on postojanje harmonije, smireno­

sti i opuštenosti. Buda je hvalio i promovisao mir unutar društva,

između pojedinaca i unutar njih.

buddha-face2.jpg

 

 

Jedna đātaka kaže: “Vežbajmo se

u miru, jer njega su hvalili Bude”

(Đa.IV,211). Sam Buda je izjavio

da čak i bogovi zavide onome ko

živi u miru (Ud. 30). Sebe je opi­

sao kao “izmiritelja sukobljenih i

ohrabrivač onih već ujedinjenih,

koji se raduje miru, voli mir, us­

hićuje se mirom i govori u korist

mira” (D.I,4). Ali Buda nije težio

samo miru, niti je samo govorio

radi mira, on je takođe i činio sve

ono što bi ga unapredilo. Jednom

prilikom, pleme Sākya i njihovi susedi Koliye spremali su se da

zarate zbog vode u reci koja je predstavljala njihovu međusobnu

granicu. Bilo je to u sred leta i nije bilo dovoljno vode za na­

vodnjavanje useva. Buda je stao između dve sukobljene vojske i

upitao ih: “Zašto se borite?” “Zbog vode”, od­go­voriše. “I šta je

vrednije? Voda ili krv vaše mladosti?” pitao je. “Krv je mnogo

dragocenija od vode”, odgovoriše mu. “Pa nije li onda besmi­

sleno proliti krv radi vode?” Ova pitanja i blage reči ohrabrenja

osvestili su ratnike, te je napravljen kompromis i mir ponovo us­

postavljen (Dhp.a.254).

Zaista je logično da su Dalai lāma, prvi budistički monah

kojem je dodeljena Nobelova nagrada za mir, i Aung San Suu

Kyi, prva žena iz Azije koja ju je dobila, to priznanje zaslužili

upravo zbog napora da se izbore za promene mirnim putem.

Bu­distički tekstovi kažu: “Uvidevši opasnost u prepiranju i har­

mo­niju u miru, boravi u jedinstvu i blagosti; ovo je učenje svih

Buda” (Cp.3,15,13).

Jedna od meditacija koje je podučavao Buda bila je Kon­cen­

tra­cija na mir (A.I,29), tokom koje kontempliramo lepotu mira u

216

sebi i svojoj zajednici. Međutim, najdublji i najtrajniji mir jedino

je moguć za one koji su dostigli nirvāṇu. Buda je rekao: “Miran

je um, govor i postupci potpuno utihnulih i znanjem oslobođenih”

(Dhp.96).

 

Iz onog budističkog rečnika. I pazi sad ovu rečenicu pri kraju:" Jedna od meditacija koje je podučavao Buda bila je Kon­cen­tra­cija na mir " Ja znam samo za tu meditaciju. Druge ne kapiram.

Edited by Господин Граул

Share this post


Link to post
Share on other sites

Pacifizam je jedan od produkata budizma ,to jest moglo bi tako da se zaključi - ali nije i njegova suština. Dakle ako u sebi nađeš mir --> odatle direktno proističe da želiš mir i drugima. To je nekako lančano povezano i prirodno po meni. Šta tebi nije tu jasno? Obrazloži.

Share this post


Link to post
Share on other sites

pa samim tim shto zhelish dobro drugima ne smesh da budesh pacifista. na primer, ako neko ko je zla osoba, ubica, muchitelj, hocje da siluje neko dete, naravno da treba da ga sprechish, i ubistvom ako je to potrebno. dok buda (pre teravada budizmu) zabranjuje da to uradish.

Edited by рогозуб

Share this post


Link to post
Share on other sites

pa samim tim shto zhelish dobro drugima ne smesh da budesh pacifista. na primer, ako neko ko je zla osoba, ubica, muchitelj, hocje da siluje neko dete, naravno da treba da ga sprechish, i ubistvom ako je to potrebno. dok buda (pre teravada budizmu) zabranjuje da to uradish.

 

Pa valjda prvo popričaš sa čovekom , pa ga onda mirno prebiješ :)

Share this post


Link to post
Share on other sites

Ađan Munindo: Nadahnuća Dhammapade

 

"Namera mi je bila da deleći svoja lična razmišljanja na ovaj način možda ohrabrim druge da i sami isprobaju svoju sposobnost kontemplacije. Postoji tendencija među onima koji praktikuju budizam na Zapadu, da pokušavaju da pronađu mir i razumevanje tako što će zaustaviti tok misli. Iako nam upravo Buda kaže da tek uz pomoć yoniso manasikara ili mudrog promišljanja uviđamo pravu prirodu svog uma, a ne tako što će on prestati da razmišlja."

 

:)

Share this post


Link to post
Share on other sites

Kakve su moje zasluge?

 

Ovo je verovatno najpoznatiji dijalog u čitavoj zen tradiciji.

Bodidarma se jednom sreo sa carem Vuom iz dinastije Liang, predanim

budistom, poznatim po svojoj privrženosti Učenju i širokogrudosti kad

su u pitanju siromašni. Car je jako mnogo pomagao podizanje novih

manastira i sirotišta.

 

Onda Vu reče: "Mnoga sam dobra poklonio manastirima i bio pokrovitelj

mnogim zamonašenjima -- kakve su moja zasluge?" Bodidarmin odgovor bio

je radikalan: "Nema nikakvih zasluga." Jer Vu je činio dobro da bi za

sebe gomilao zasluge. Bodidarma je raspršio Vuove ideje o zaslugama i

stigao do sredista svog učenja, da vežbanje nije nešto što je odvojeno

od nas: kada je naš um čist, živimo u čistom univerzumu; kad smo se

zapleli u ideje dobitka i gubitka, živimo u svetu iluzija.

 

Jisho Cary Warner

 

bodhidhc.gif

Share this post


Link to post
Share on other sites

  • Recently Browsing   0 members

    • No registered users viewing this page.
×
×
  • Create New...