Jump to content

Budizam


Recommended Posts

Putovanje i cilj

 

Kada vozimo, obično najviše razmišljamo o tome kako ćemo da stignemo i

time žrtvujemo samo putovanje za račun cilja. Ali život se nalazi u

sadašnjem trenutku, ne u budućnosti. Zapravo, možda će nam kada

stignemo na taj cilj biti samo gore. Ako moramo da govorimo o cilju,

šta reći o konačnom cilju, o groblju? Ne želimo da idemo u pravcu

smrti; želimo da idemo u pravcu života. Ali gde je život? Život je

moguće pronaći samo u sadašnjem trenutku. Zato, svaki kilometar koji

pređemo, svaki korak koji napravimo, treba da nas donese do sadašnjeg

trenutka. To je vežbanje sabranosti. Kada vidimo crveno svetlo na

semaforu i znak "Stop", možemo na to da se osmehnemo i zahvalimo mu,

zato što nam to bodhisattva pomaže da se vratimo u sadašnji trenutak.

Crveno svetlo je alarm za sabranost. Možda smo na njega gledali kao na

neprijatelja, koji nas sprečava da dostignemo na svoj cilj. Ali sada

znamo da je to crveno svetlo naš prijatelj, da nam pomaže da se

odupremo nagonu za žurbom i poziva da se vratimo u sadašnjost, gde

smo u prilici da se sretnemo sa životom, radošću i mirom.

 

Thich Nhat Hanh: Present Moment, Wonderful Moment

 

 

semafor.jpg

Share this post


Link to post
Share on other sites

Pronalaženje ravnoteže

 

Najveća veština u duhovnom životu jeste pronalaženje ravnoteže. Čitavo

Budino učenje sažeto je u njegovom ohrabrivanju da pronađemo i idemo

srednjim putem. Da se ne priklonimo ekstremu askeze i averzije prema

životu, niti ekstremu trčanja za čulnim zadovoljstvima. Ravnoteža

između ovo dvoje jste put probuđenja i slobode. Put ravnoteže jeste

biti sa onim što je istinito u životu i voleti to, biti posvećen

istini na svakom nivou našeg bića.

 

Christina Feldman and Jack Kornfield: Stories of the Spirit, Stories of the Heart

 

 

3022290830_6fe96bf1c2.jpg

Share this post


Link to post
Share on other sites

Razjašnjenje stvari

 

Sabranost je svesnost sadašnjeg trenutka. Ona se odigrava ovde i sada.

Ona je posmatranje onoga što se događa u sadašnjem trenutku. Stalno

ostaje u sadašnjosti, uvek na vrhu onog talasa koji predstavlja protok

vremena.

 

Ako se setite učiteljice iz drugog razreda osnovne, to je sećanje.

Kada odmah zatim postanete svesni da se sećate svoje učiteljice, to je

sabranost. Ako potom taj proces konceptualizujete i sami sebi kažete:

"Ah, ja se sećam", to je razmišljanje.

 

Henepola Gunaratana, Mindfulness in Plain English

 

 

bukovica1968_4razred.jpg

Share this post


Link to post
Share on other sites

Poštovanje

 

Buda je umro u Kusināri, ležeći između dva sal drveta, koja su u tom trenutku iznenada procvetala, iako im nije bilo vreme cvetanja. A onda su sa njih počele latice da padaju iz poštovanja prema Učitelju. Buda je tom prilikom ukazao na vrlo važnu stvar: “Ovo salovo drveće je procvetalo kad mu vreme nije i posulo me laticama u znak poštovanja. Ali monah ili monahinja, nezaređeni sledbenik i sledbenica koji žive u skladu sa Učenjem i savršeno ga ispunjavaju, tek oni mi ukazuju poštovanje na najviši mogući način”

 

Šravasti Dhammika: Budizam od A do Š

 

 

sal-1.jpg

Share this post


Link to post
Share on other sites

Ukoliko nastojite da dođete do dubljeg razumevanja Dhamme, do tačke

kada uvidite apsolutnu istinu, otkrićete da ne postoji stvar koja se

zove religija -- da ne postoje ni budizam, ni hrišćanstvo, ni islam.

 

Buddhadasa Bhikkhu

 

 

lens1618741_images.jpg

Share this post


Link to post
Share on other sites

Sumnja

 

Sumnjati je prirodno. Svako polazi od sumnji. Od njih možeš da naučiš

mnogo. Ali ono što je važno jeste da ne poistovećuješ sebe sa svojim

sumnjama; dakle, ne dopusti da te one zarobe. Jer će početi beskonačno

da ti okreću um u krug. Umesto toga, posmatraj čitav taj proces

sumnjanja, postavljanja pitanja. Vidi ko je to ko sumnja. Vidi kako

sumnje dolaze i prolaze. Tada više nećeš biti besmopoćna žrtva svojih

sumnji. Iskoračićeš izvan njih i tvoj um će se lagano smiriti. Tada si

u stanju da vidiš kako sve stvari dolaze i prolaze. Jednostavno, ostavi

ono za šta si vezan. Ostavi svoje sumnje i samo posmatraj. Tako se

okončava sumnja.

 

Ađan Ča

 

 

Streep.jpg

Share this post


Link to post
Share on other sites

Tri oslonca

 

Uzeti Budu kao svoje utočište znači prepoznati ono seme prosvetljenja

koje je u nama samima, tu mogućnost slobode. To takođe znači pronaći

utočište u onim osobinama koje sam Buda otelovljuje; osobinama kao što

su neustrašivost, mudrost, ljubav i saosećanje.

 

Uzeti Dharmu kao utočište znači uzimati kao utočište prirodni zakon,

stvari kakve jesu; to znači potvrđivanje svoje privrženosti istini,

dopuštajući Dharmi da se odvija pred našim očima.

 

Uzeti utočište u Sanghi znači crpeti podršku od zajednice, u svima

nama koji pomažemo jedni drugima na putu ka probuđenju i slobodi.

 

Joseph Goldstein, The Experience of Insight

 

 

IMAGE%20REFUGE%20AIGLE%201%282%29.jpg

Share this post


Link to post
Share on other sites

Istinska praznina

 

Kineski car upitao je poznatog budističkog učitelja da li može da

pokaže prirodu sopstva na neki lako vidljiv način. Kao odgovor na to,

učitelj je šesnaestougaonu vladarevu dvoranu od poda do plafona

obložio ogledalima. U sredini dvorane obesio je upaljenu sveću. Kada

je car ušao, mogao je da vidi na hiljade upaljenih sveća u bezbroj

ogledala koja su odražavala jedno drugo. Onda je učitelj sveću zamenio

malim brušenim kristalom. Car je sada mogao da vidi taj kristal kako

se ogleda u svim mogućim pravcima. Zatim mu je učitelj pokazao na

jednu od stranica tog kristala, i kad se car u nju zagledao, mogao je

da vidi čitavu dvoranu sa hiljadama kristala koji su se odražavali u

svakoj od stranica tog kristala u sredini. Učitelj mu je zapravo

pokazivao kako i najmanji deo sadrži u sebi čitav univerzum. Istinska

praznina nije prazna, već sadrži sve stvari. Tajanstvena i bremenita,

praznina stvara i odražava sve mogućnosti. Iz nje izranja naša

individualnost, koja može biti otkrivena i razvijana, ali nikada

posedovana ili fiksirana. Sopstvo je sadržano u ne-sopstvu, kao što

je plamen sveće sadržan u velikoj praznini.

 

Jack Kornfield, A Path with Heart

 

 

sphere.jpg

Share this post


Link to post
Share on other sites

Nijedna druga stvar

ne navodi ljude

da tumaraju bez prekida, danju i noću,

kao kada su zavedeni

obmanom.

 

Ali oni koji, napustivsi obmanu,

probiju gusti mrak

ne tumaraju više.

Klica patnje u njima iščupana je.

 

Buda, Ittivutaka, I.14

 

 

2806124197_9cac150b7e.jpg

Share this post


Link to post
Share on other sites

Ja ne želim da preobraćam ljude iz jedne organizovane religije u

drugu; ne zanima me nijedna organizovana religija. Predmet mog

interesovanja jeste Dhamma -- istina, učenje svih Prosvetljenih. Ako

uopšte treba da bude nekog preobraćanja, onda je ono iz patnje u

sreću, iz prljanja u čistotu, iz ropstva u slobodu, iz neznanja u

probuđenje.

 

S. N. Goenka

 

 

SNG.gif

Share this post


Link to post
Share on other sites

Gledati malo dublje

 

Učenje kaže, neugodnost (dukkha) počinje i završava se -- ona nije

trajna. Pretpostavimo da sedim i osetim da mi je neudobno. Okrenem se

dukkhi i zapitam se: "Šta je uzrok ove neugodnosti?" "To što je telu

neudobno", stize mi odgovor. I ja odlučim da promenim položaj. Ali

posle pet minuta ponovo osetim da mi je neudobno. Zato ovaj put taj

osećaj pogledam malo pažljivije. I uočavam još nešto: "Ja NE ŽELIM

tu neudobnost, ja ŽELIM prijatan osećaj." Ah! Dakle nije u bolu

problem -- vec u NEŽELJENJU neprijatnog osećaja. Hm, ovo je vrlo

koristan uvid, zar ne? To je malo dublje gledanje. Otkrivam da mogu

biti spokajan što se tiče neprijatnih osećaja i da NE MORAM da se

pomerim. Oni me kao takvi ne uznemiravaju i tako um postaje sasvim smiren.

 

Ađan Viradhammo: So What?

 

 

Ajahn.jpg

Share this post


Link to post
Share on other sites

Listovi u šumi

 

Jednom prilikom Blaženi, uzevši u ruku nekoliko listova, upita monahe:

"Šta mislite, monasi, čega ima više, listova u mojoj ruci ili listova

u ovoj šumi?"

 

"Listova u ruci Blaženog je manje, gospodine. Mnogo je više listova u ovoj

šumi."

 

"Isto tako, monasi, onih stvari koje saznah neposrednim znanjem, ali

ih nisam podučavao, daleko je više od onih kojima sam podučavao. A

zašto ih nisam podučavao? Zato što nisu povezane sa ciljem, ne odnose

se na temelje svetačkog života i ne vode ka otrežnjenju, stišavanju

strasti, prestanku, smirenju, direktnom znanju, samoprobuđenju,

utrnuću. Zato ih nisam podučavao.

 

A čemu sam podučavao? 'Ovo je patnja... Ovo je nastanak patnje... Ovo

je prestanak patnje... Ovo je put koji vodi do prestanka patnje'...

 

Buda

Simsapa sutta, SN LVI.31

Share this post


Link to post
Share on other sites

Molitva nije dovoljna

 

Sufi imaju izreku: "Alahu se moli, a kamilu vezi za stub." Ovde su

povezane obe strane prakse: molitva, da, ali potrudi se i da uradis

ono sto je neophodno u ovome svetu. Vodi zivot ispunjen meditacijom i

istinskim duhovnim iskustvom, ali u isto vreme pronadji nacin kako da

sve to ispoljis ovde i sada.

 

Jack Kornfield, Seeking the Heart of Wisdom

 

Camel_Jordanian_Desert.jpg

Share this post


Link to post
Share on other sites

Mozemo li da gresimo?

 

Zaista cesto zaboravimo da napraviti gresku i nije tako strasno. U

budizmu se smatra normalnim da pravimo greske. U redu je biti

nesavrsen. Zar nije to divno? To znaci da smo slobodni da budemo

ljudsko bice, umesto da o sebi mislimo kao o nekom ko je izvanredan,

savrsen, neko ko nikada ne gresi. Strasno je, zar ne, ako mislimo da

nam nije dopusteno da pravimo greske, jer mi obicno cinimo greske i

onda moramo da ih prikrivamo. I tada nas dom nije mesto mira, tisine i

udobnosti.

 

Naravno, mnogi koji su skepticni ce reci: "Ako dopustis ljudima da

grese, kako ce oni ikada nesto nauciti? Jednostavno ce nastaviti da

prave jos vise gresaka." Ali stvari zapravo ne funkcionisu na taj

nacin. Da bih ovo ilustrovao, prisecam se kako mi je otac jos kao

tinejdzeru rekao kako me nikada ne bi izbacio iz kuce ma sta da

uradim; za mene ce u njoj uvek biti mesta makar nacinio i najgore

greske. Kada sam ga cuo, razumeo sam to kao izraz ljubavi, potpunog

prihvatanja. I to me je nadahnulo; toliko sam ga postovao da nisam

zeleo da ga povredim, nisam zeleo da mu nanesem bol i tako sam se jos

vise trudio da budem vredan njegovog poverenja.

 

Ajahn Brahmavamso, On Making a Mistake

 

 

welcome-mat1.jpg

Share this post


Link to post
Share on other sites

To ti je jedna te ista knjiga

Nyanaponika Mahathera: "The Heart of the Buddhist Meditation"

Pogledaj srpski prevod ovde

 

 

 

Saosecanje i pojedinac

 

Bilo da su ljudi lepi i prijateljski raspolozeni ili ružni i odbojni,

oni su svi ipak ljudska bica, bas kao i mi. Poput nas, i oni zele

srecu i ne zele da pate. Sem toga, njihovo pravo da prevladaju patnju

i budu srecni jednako je nasem... Kada shvatite da su sva bica jednaka

i u svojoj zelji za srecom i u svom pravu da do nje dodju, vi

automatski osetite empatiju i bliskost sa njima.

 

Privikavajuci svoj um na to osecanje univerzalnog altruizma, vi u sebi

razvijate osecaj odgovornosti za druge: zelju da im pomognete da

prevladaju sopstvene probleme. Ta zelja nije selektivna; ona se odnosi

na svakoga.

 

Dalai Lama, Compassion for the Individual

 

sign0100.gif

Edited by Dhamma

Share this post


Link to post
Share on other sites

Skriveni neprijatelj

 

Svaki put kada postoji prijatan prizor, zvuk, miris, ukus ili dodir,

verovatno je da ce se pojaviti i pohlepa. I sve dok je u sebi imamo

a da to nismo ni primetili, ona ce od nas zahtevati da joj ispunjavamo

zelje, da tragamo, ona ce nas usmeravati ka predmetima za kojima cemo

da zudimo. Dakle, ako ne vidimo da to sto nastaje jeste pohlepa, da

nam ona komanduje i usmerava nas, sve dok ne znamo opasnosti koje

dolaze sa pohlepom, nikada necemo cak ni pokusati da savladamo ovog

najveceg od svih neprijatelja.

 

Sayadaw U Thittila, Cause & Effect

 

a_new_direction.jpg

Share this post


Link to post
Share on other sites

Želim, želim...

 

Sećate li se kako ste se kao mali zabavljali zamišljajući razne

želje. Mi smo to radili obično u grupi i onda bi neko upitao ostale:

"Kad bi mogla da vam se ispuni svaka želja, šta biste poželeli?"

Četvorogodišnjak bi rekao nešto ovako: "Punu kutiju sladoleda!" Godinu

dana stariji od njega je veštiji i kaže: "Ja želim da imam

poslastičarnicu, tako da mogu da jedem sladoled kad god poželim!" Onaj

četvorogodišnjak pomisli: "Uf, kako se ja nisam toga setio!" Ali onda

šestogodišnjak kaže: "Ja bih voleo da imam milion dolara i kupim sebi

sve što mi padne na pamet!" Dvojica mlađih škrguću zubima: "Jao, to

je još bolje!" Sedmogodišnjak je još lukaviji i, naravno, pošto ima

više iskustva u ovakvoj igri, čeka da bude poslednji koji će se

izjasniti: "Ja bih želeo da mi se ispuni milion želja!" Oni mlađi od

njega shvataju da su svoje želje protraćili na sitne stvari: "Ah,

trebalo je da i mi poželimo milion želja!"

 

Ovo je igra koju i većina ljudi igra u svom životu. Buda je, međutim,

poput onog najmudrijeg u toj grupi dece. On kaže: "Ja bih želeo da

nemam više želja!" I to je zaista genijalno. Jer, želeti nešto znači

da nam nešto nedostaje. "Ako ništa ne nedostaje, nema ni želja" i, ako

to razumete, "ukoliko nema želja, ništa nam ni ne nedostaje."

Razmislite o tome.

 

Bhikkhu Sona, The Wishing Game

 

icecream%20cone%20scoops.jpg

Share this post


Link to post
Share on other sites

  • Recently Browsing   0 members

    • No registered users viewing this page.
×
×
  • Create New...