Jump to content

Dokumentarci


Ed Gein

Recommended Posts

Fucked up shit.Nije mi se svideo,prosto mi na kurac idu ti ameri koji idu po celom svetu i kenjaju drugima sta da rade.

A ovaj deo japanaca koji jedu Delfine su jos gori bolesnici.Sve u svemu iznad prosecan film mada nista preterano.

Share this post


Link to post
Share on other sites

  • 1 month later...

Nightmares in Red, White and Blue (2009)

 

nightmaresdvdrevisedlan.jpg

 

Solidan full-length dokumentarac o istorijatu horor filma u Sjedinjenim Državama, od prvog Frankenstaina koji je snimljen 1910. parama Teslinog "suparnika" Edisona pa do današnjih hardkor akcija poput Hostela i Saw-a, mada nisu zaboravili da pomenu ni neka dela inostrane produkcije, pa tako jedan od gostiju veli da se danas ljubitelji horora radije okreću evropskom i azijskom filmu, što je naravno skroz realna priča. Autor se potrudio da prikaže najbitnije momente u sada već 100-godišnjoj tradiciji horor filma, sa posebnim naglaskom na neke ključne filmove žanra kao što su Psycho (1960), Night of the Living Dead (1968), The Last House on the Left (1972), TCM (1974) itd. koji su zauvek promenili horor film i poterali sa velikog platna mitska bića i slične monstrume poput vampira, vukodlaka, frankestaina, i ostalih Bela Lugosi-Boris Karloff akcija. Ako bi se ja pito, Psycho i TCM su ubedljivo najbitnije stavke u celoj ovoj priči, mada ako ćemo iskreno, da 1957. Ed Gein nije upucao Bernice Worden što je dovelo do njegovog hapšenja i otkrića nezapamćenih boleština kakve samo ljudski um može da osmisli, ne bi bilo ni Psiha a bogme ni TCM-a i još mnogih filmova iz 60-ih i 70-ih godina. Dakle, Ed Gein je po meni mnogo bitnija figura za razvoj horor film od nekakvih mitskih ličnosti i babaroga, i uvek ga se treba setite te mu se zahvaliti na njegovoj bolesti koja je inspirisala mnoga velika imena, od Hičkoka preko Tobe Hoopera do Jonathana Demmea i Rob Zombija.

 

U filmu govore Carpenter, Romero, Larry Cohen, Brian Yuzna, i još samo par likova, što mi se jako svidelo, jer nikako ne volim kad tako u dokumentarcima ovog tipa nabudže po 300 komentatora, raznih kritičara i novinara, pa niko pošteno ni ne stigne da kaže bilo šta smisleno. Pored priče tu su naravno i inserti i to iznenađujuće lepo uklopljeni, tako da slobodno mogu da kažem da smo konačno posle niza užasnih dobili jedan dobar rad na ovu uvek zanimljivu temu. E da, jedna jako bitna napomena tehničke prirode, pošto je ovo bluray rip film sadrži double audio, što u prevodu znači da možete da birate dal' ćete film da slušate na engleskom ili nemačkom. Pošto je meni kada sam pustio film priča išla na nemačkom morao sam da promenim audio, pa pošto koristim VIplay ta opcija se kod mene zove "audio stream", tako da ćete vi morati sami da izvalite kako to šljaka na VLC-u il' kojem već plejeru, uglavnom bitno je da nije preveliki cim. Toliko. (96 min)

 

http://abraxas365dokumentarci.blogspot.com/2010/08/nightmares-in-red-white-and-blue-2009.html

Share this post


Link to post
Share on other sites

  • 3 weeks later...

DISINFO.CON (2007)

 

51UReQKvdsL__SL500_AA300_1.jpg

 

Jako poučno, zanimljivo i totalno drugačije od svega što smo imalu prilike da vidimo do sad, i ako je nešto ikada bilo okultno na ovom blogu onda je to upravo ovaj dokumentarac a zapravo snimak DisinfoCon eventa, koji se sastoji većim delom od predavanja i performansa prijatelja i članova kontraverzne DISINFO organizacije. Naime, Disinfo (The Disinformation Company) je osnovana 1996. godine i bavi se prvenstveno izadavaštvom counter-culture literature, a pojavom interneta počeli su da rade i sajtove pa i dokumentarce, i to baš ozbiljno, npr. oni su izdali Stupidity (2006), Endgame: Blueprint for Global Enslavement (2007), Iraq for Sale: The War Profiteers (2006), 9/11: Press for Truth (2006), pa čak i In Search of the Great Beast 666: Aleister Crowley (2009).

 

Ovaj ekstremistički hepening je održan 2000-te godine i trajao je verovali ili ne čitavih 12 sati, a na njemu su govorili Kenneth Anger, zatim moj omiljeni apokaliptični slikar i filozof Joe Coleman, onda Marilyn Manson, pa Richard Metzger, pisac i okultista, Douglas Rushkoff, umetnik raznih domena i teoretičar medija, Mark Pesce, jedan od pionira na polju virtuelne stvarnosti, Grant Morrison, crtač stripova i scenarista, i sada već pokojni Robert Anton Wilson, kultni pisac, filozof i borac za ljudska prava, i Todd Brendan Fahey, pro-LSD aktivista, te mnogi drugi likovi iz te priče.

 

E sad, logično da u ovaj dokumentarac nije ušlo svih 12 sati ludnice, ali su uspeli da izvuku najgenijalnije momente i da ih spakuju u 4 čuke ultra kvalitetnog materijala koji zasigurno valja pogledati, jer ko što rekoh, nešto ovakvo se ne sreće svaki dan, a i radi se o ultra RARE materijalu, dakle jedva sam ga iščupao sa jednog huba, ni ne znajući zapravo o čemu se radi. Malo je reći da sam bio oduševljen kada sam video Colemana i Angera na pozornici, znači skroz prajles materijal, a posebno će biti zanimljiv ljubiteljima okultnog. (210 min)

 

http://abraxas365dokumentarci.blogspot.com/2010/08/disinfocon-2007.html

Share this post


Link to post
Share on other sites

Problem sa raspakivanjem fajlova...

 

crc.jpg

 

PROBLEM :

 

Imate problem sa raspakivanjem fajlova, prijavljuje vam CRC greške i zajebava ? Ne gubite nadu, jer evo konačnog rešenja. Odlučio sam se na ovaj poslednji čin jer sam već sigurno jedno 100-tinak i jače puta morao da odgovaram ljudima putem komentara i mejlova o čemu se zapravo radi, a to smara, o da, verujte mi, i te kako smara. Dakle, jednom za svagda !

 

Uspeli ste konačno da skinete SVE fajlove željenog dokumentarca, a onda nestrpljivi da pogledate film, kao po običaju komotno ste kliknuli na extract here i zavalili se u stolicu. E al' malo morgen ovaj put, film je počeo da se raspakuje regularno ali već posle par sekundi niotkuda iskoči nekakvo prozorče sa prijavom CRC errora, wrong passworda, il' tako nekog lud'la. Ajme meni, šta je bre ovo koji kurac - zapitali ste se vidno šokirani ?! No, raspakivanje se nastavilo ali su zato i CRC prijave bile sve učestalije. O čemu se ovde radi bre, 'oću moj film koji sam pošteno skinuo ! I šta sad da radim, da jurim druge linkove pa sve ispočetka ? Ma da mu ne bi jebo mamu, ovo mora da je onaj sektaš abraxas nešto opet uzjebao upload, krsnu li mu slavu jebem, sa' ću ga isprozivam najstrašnije u komentaru a i mejl ću mu napišem, jer pička je to, ne objavljuje nikad uvredljive komentare, nema jaja sisaljka malena, ma devojčica. Uglavnom, zapamtiće on kad je pokušao da me zajebe za film koji sam pošteno plat...ups, ma bre pošteno skinuo, jer isto ti je to u nas Srba. Grrrrrr, al' sam besan, joooj al' sam besan !!!

 

I tako u nedogled...zar ne ?

 

A zapravo evo o čemu se radi, evo tog konačnog rešenja za ovaj problem, jer i ja kad nisam znao o čem' se radi, i ja sam brisao takve "sjebane" linkove, i ostajao uskraćen za mnoge dobre filmove i dokumentarce.

 

Naime, postoji više verzija, ali ovako ja to radim i 101% mi šljaka i to ama baš svaki put, dakle nema filma koji se ne može raspakovati pa makar prijavio i soma CRC-ova.

 

 

REŠENJE :

 

Desni klik na prvi RAR fajl pa EXTRACT FILES, i tu ti se otvori ovo dole prozorče, i tu samo štikliraš opciju KEEP BROKEN FILES i cepneš OK. I to ti je ladno cela filozofija. Naravno, i dalje će ti program prijavljivati CRC errore, ali ne mari, film ce biti regularno raspakovan i moći ćeš u roku od odma' da ga gledaš. Eto.

 

http://abraxas365dokumentarci.blogspot.com/2010/08/problem-sa-raspakivanjem-fajlova.html

  • Upvote 1

Share this post


Link to post
Share on other sites

  • 3 weeks later...

Evo preporucio bih jedan dokumentarni film pod nazivom Home. Zanimljivo je, vredi pogledati jednom.

 

The documentary chronicles the present day state of the Earth, its climate and how we as the dominant species have long-term repercussions on its future. A theme expressed throughout the documentary is that of linkage—how all organisms and the Earth are linked in a "delicate but crucial" natural balance with each other, and how no organism can be self-sufficient.

 

The first 15 minutes include footage of the beginning of the natural world, starting with single-celled algae developing at the edges of volcanic springs. By showing algae's essential role in the evolution of photosynthesis, it also explores the innumerable species of plants which all have their origins in this one-celled life form.

 

In the rest of the first hour of the film, the documentary takes on a more human-oriented focus, showing the agricultural revolution and its impacts, before moving on to talk about the harnessing of oil, leading to fire, industry, cities and inequality gaps like never before. It portrays the current predicament regarding cattle ranches, deforestation, food and water shortages, the use of non-renewable "fossil water", the over-quarrying crisis and the shortage of energy, namely electricity. Cities such as New York City, Las Vegas, Los Angeles, Shenzhen, Mumbai, Tokyo and Dubai are used as examples of the mismanagement and wastage of energy, water and food. The recession of marshlands and glaciers are shown in vast aerial shots of Antarctica, The North Pole and Africa, while mass emigration and refugee counts are shown currently and forecast in the event that these events remains unchanged.

 

It is at this point that the film begins to focus on global warming and the carbon crisis. Home shows how melting glaciers, rising sea levels and changing weather patterns are ravaging the people who have least to do with climate change, but also how it soon will affect rich populous areas.

 

Here, about three minutes of film is given to displaying harsh facts in large white text on a black background followed by a video representation of the fact. This is followed by a positive conclusion. The documentary claims to show the "awful truths" regarding our impact on the Earth, but also what we are now doing to combat and reverse it: including renewable energy, the creation of more and more national parks, international co-operation between various nations on environmental issues and the extra education and reform being had across the globe in response to the current problems facing the earth.

 

Ceo film je na youtube-u, ja sam ga i skinuo odatle:

 

http://www.youtube.com/watch?v=jqxENMKaeCU

Edited by Novaliis

Share this post


Link to post
Share on other sites

Classic Albums: Iron Maiden - The Number of the Beast (2001)

 

00094d421111.jpg

 

Moram odma' na početku priznam da sam uvek mnogo više cenio Paul Di'Anna kao vokalnog solistu, i neopozivo mislim da je prvi album Mejdena realno i najbolji njihov album, što se naravno mnogi neće složiti sa mnom, a što je i razumljivo, jer nema većih podela nego kad su fanovi Mejdena u pitanju (Jore, Baklja, javite se!), samo im Srbi eventualno tu prete, tj. kolju se sa njima za prvo mesto i primat na globalnom nivou.

 

Uglavnom, pored prvog, "u večitoj borbi" za najbolji album su i Somewhere in Time (1986), zatim navodno komercijalni Seventh Son of a Seventh Son (1988), i naravno prvi album sa Dickinsonom, The Number of the Beast (1982), a tu i tamo se spomene čak i Killers (1981) zbog svoje zaista specifične produkcije. E sad, što se mene tiče, Somewhere in Time su mogli komotno i da preskoče u svom opusu, tj. da ga nikad ni ne snime, i tačno znam da će fanovi Mejdena sad da skoče na mene, ali šta ću, istina ponekad ume baš da zaboli. Ali pošto to nikako nije tema ovog dokumentarca, ostavimo to po strani i pokušajmo da se pozabavimo definitivno najboljim albumom sa Dickinsonom, i zaista nije nimalo čudno da kada se ljudi opredeljuju za najbolje albume svojih omiljenih bendova, da uvek nekako domiraju prvi albumi, što samo potvrđuje moju teoriju da je najbolje ono što dođe prvo, ona incijalna kapisla, onaj početni kick in the nuts entuzijazam, dok je to ipak još samo demo bend oslobođen svih pritisaka muzičke industrije, i baš zbog toga u tom periodu na površinu isplivavaju najbolji radovi, tj. ono što se tokom odrastanja taložilo u svakome od nas, i naravno ovo se ne odnosi samo na muziku, nego na sve vrste umetnosti. Doduše to ne mora da bude pravilo, jer ima i skroz obrnutih primera, ali su meni nekako uvek draži ovi rani radovi. I zaista, pregršt je bendova čiji su mi prvi albumi vrhunac njihovog stvaralaštva, jer ipak nije isto kad ti to radiš za svoju dušu, za slavu ko Indijanci, i kada radiš za pare, ili zbog potpisanog ugovora, jednostavno nije to TO. I baš zbog toga uvek potenciram prvi album Mejdena, jer kad pustite ploču i kad krenu početni taktovi Prowler-a, vi shvatite da je to zapravo to, ta sirovo-iskrena priča iz Leytona, koja se kuvala još od '75, da bi konačno isplivala 5 godina kasnije u svoj svojoj slavi. No opet kažem, vratimo se albumu "The Number of The Beast", jer pobogu nije tema prvi album, koliko puta treba da ponavljam?

 

Ovaj put vam neću pričati o dokumentarcu (a kao inače pričaš?!) nego o nekim mojim ličnim utiscima povodom ovog zaista genijalnog albuma. Dakle, doš'o Bruce Dickinson (prezime sve govori) u bend na mesto Di'Anna, i mogu da kažem da se u startu pokazao kao skoro pa dostojna zamena legendi, i iako ne tako savršenog vokala kao kralj, uspeo je da iznese album i pored svih onih klasičnih "metalsko-pevačkih mana" od kojih je patili većina velikih vokala tog vremena. Dakle, umesto sirovo-prljavog punk-metala, da ga tako krstim, dobili smo čisti, upeglani metal, a naravno sve zahvaljući autoru velike većine pesama, genijalnom basisti i osnivaču benda Steve Harrisu, koji je tada iz meni nepoznatih razloga procenio da Mejdeni treba "malčice" da promene kurs, i što se tiče produkcije i što se tiče vokalnog fazona, što se naravno kasnije pokazalo kao skroz opravdano na veliku radost većinske metal publike a na malo manju radost nas koji smo ipak više naginjali tom punk delu kompleksne ali i shizoidne ličnosti ranog Ajron Mejdena. No, u svakom slučaju, treći album nam je doneo dosta novina u svim segmentima, znači skroz profi urađen omot, ultra kontraverzan naziv albuma, i pregršt zakultno-okultnih pesama koje će, uveren sam, biti aktuelne i kad nas više ne bude, pa bogme ni naših potomaka.

 

Izdvojio bih za početak "Children of the Damned" kao prvu pravu metal baladu ikad napravljenu, jer tu pesmu ladno čak i moja keva gotivi, zatim "22, Acacia Avenue" kao skroz dostojni nastavak priče iz legendarne "Charlotte the Harlot" sa prvog albuma, onda naravno naslovna "The Number of the Beast" sa skroz kontraverznim intro-om za to doba, i za kraj možda najjaču stvar na albumu, "Hallowed Be Thy Name", čija gitarska solaža tj. više rif odsviran kao solaža, je tolko jaka da realno drži čitavu pesmu, i odgovorno tvrdim da je to jedna od najjačih heavy metal akcija ikada izvedenih. Mislim šta reći a opet ne smoriti, samo 666, the number of the Beast. Gledaj, ne oklevaj, hell yeah BRE! (50 min)

 

http://abraxas365dokumentarci.blogspot.com/2010/09/classic-albums-iron-maiden-number-of.html

Share this post


Link to post
Share on other sites

SKORO PA NEVAŽNO SAOPŠTENJE!

 

Od danas na abraxas blogu pored dokumentaraca ide i priča o beogradskoj HCpunk sceni od kraja 80-ih pa do kraja 90-ih godina prošlog veka. Isto važi i za sve INO old school bendove koje sam JA slušao (i još ih slušam povremeno) a koji su obeležili 80-e i 90-e, doduše biće malo i metaliziranog zvuka tipa Earth Crisis i Integrity, ali suština je da ću postavljati samo ono što sam isključivo JA (pa JA) slušao, što znači da nikako neće biti bendova tipa 25 Ta Life, H2O, MOD, SOD, DRI, Hüsker Dü, Quicksand, i naravno krda ovih najnovijih bendova čija ni imena ne znam a kamoli da sam ih čuo kako zvuče.

 

Sa druge strane pojaviće se i bend tolko kontraverzan kao što je ONE LIFE CREW, i to ne sad iz razloga što ja podržabvam taj rasizam, ksenofobiju i šta sve ne, nego samo i isključivo iz razloga jer mi je njihov prvi album u to doba kad se pojavio bio i ostao nešto najjače iz tog agresivnog fazona uz Madballov "Set it Off". I naravno, njihov survivalistički trip kada su podržali Timothy McVeigha, sve se to meni jako dopalo, jer po meni nikako nije isto biti straight edge desničar survivalista u SAD i OI!/metal-core desničar u Srbiju, po meni su to dva totalno različita pojma, no to je naravno moje skroz lično mišljenjem, i siguran sam da će mnogi "aktivisti" iz SXE HCpunk priče zbog O.L.C-a bojkotovati moj blog, ali šta da se radi, uostalom blog je od samog početka i koncipiran kao isključivo i samo moj lični (EGO) trip, gde ja postavljam ono što se meni i samo meni sviđa a ne sad da podilazim širim masama, jer, složićete se, da nije tako to bi se onda pretvorilo u 'fontanu želja' i ne bi više moglo da nosi to sveto ime abraxasa. Toliko i hvala na razumevanju.

 

 

P.S. I još da napomenem da će blog biti apdejtovan na dnevnoj bazi, dakle album ili EP dnevno, s tim što neće biti samo HCpunka, nego i Laibacha, Jadranke Stojaković, Sufjana Stevensa, i svega onoga što sam i do sad postavljao.

Share this post


Link to post
Share on other sites

  • 3 weeks later...

http://www.imdb.com/title/tt0489062/

 

ok je, ali malo previse se zombi eksponira, iako to uopste ne zasluzuje... dok su gospoda krejven i karpenter malo zastupljeni iako su najvece legende zanra. :no:

 

Hvala puno, ide na skidanje :pivopije: ...

btw,sad gledam programsku semu b92 i nisam ga primetio jer je zaveden pod "filmovi" (misleci na klasicne filmove) :confused:

 

hmmm,sta znam, te delove koje sam i uhvatio, uglavnom je zombi bio u kadru,heh ... ali podnaslov je Rise and fall of slasher film ,pa mozda je zombi u tom "fall" delu. :bigblue:

Uglavnom ce se pogledati.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Upravo sam pogledao i skroz mi se svideo

 

Exit Through the Gift Shop (2010) prevod

 

hfsHy.jpg

 

The story of how an eccentric French shop keeper and amateur film maker attempted to locate and befriend Banksy, only to have the artist turn the camera back on its owner with spectacular results.

Billed as 'the world's first street art disaster movie' the film contains exclusive footage of Banksy, Shephard Fairey, Invader and many of the world's most infamous graffiti artists at work.

 

Thierry Guetta, is a French immigrant living Los Angeles with his loving wife and children and a good honest job, but there is one object he will never leave the house without; his video camera.

Guetta has been enticed into the everyday cinema verité movement of simply recording any, and everything that goes on in his life. From playing with his children, to his ultimate attraction of following other street

artists around and documenting their work, Guetta loves to watch, document and admire from behind the lens. Guetta eventually earns the trust and respect of various artists around the globe including the elusive

Banksy, his cousin Space Invader and Shepard Fairey, and provides the audience with an up close and personal view of a culture (or industry) which has been projected into the limelight over the past five years.

 

This isn't a film about 'graffiti' though, as some may simply see it as on the surface, aside from the exploration of a fast growing community it is also a deep, scary and heart-warming look at Thierry Guetta's

life over a decade onwards as he constantly leaves behind his family and his job to follow various artists around the globe. Mentally unstable, or one of the greatest French minds of the last twenty years, nobody

is quite sure what Thierry Guetta (also known as Mr Brainwash) is...

Edited by Milan

Share this post


Link to post
Share on other sites

  • 5 weeks later...

GG Allin & the Murder Junkies - Raw, Brutal, Rough & Bloody - Best of 1991 Live (2004)

 

51jnx2e2cl.jpg

 

Uh, kako jak DVD, pojma nisam imao da je ovakvo nešto uopšte izašlo, jer sam se do sad susretao samo sa nekakvim skrnavim VHS snimcima koncerata, i onim jednim dokumentarcem Hated (1994), tako da me ovo totalno oduševilo. Na ovom DVD-u se nalaze kompletni snimci čak tri giga, u San Diegu, Čikagu i Atlanti, i to začuđujuće dobrog kvaliteta, što je vaistinu eksluziva kada je GG u pitanju. Pored prebrutalnih koncertnih snimaka, tu je i genijalan intervju sa GG-evom majkom, koja je tek faca za sebe, i gde ona ponosna, sa puno ljubavi, govori o svojim sinovima, ali nam i otkriva iz prve ruke na koji način je GG dobio svoj čuveni nadimak. Dakle, skroz suluda a ujedno i ultra-genijalna priča o kojoj sam već pisao pre jedno 2 godine, ali to se ne računa jer živa reč je ipak živa reč, tako da to jednostavno morate overiti, a za sve one koji i nisu baš neki fanovi GG-a, te nemaju nameru da skidaju ovaj DVDrip, postavio sam dole youtube klip, gde ide upravo ta priča o nadimku. I vaistinu, keva je skroz objasnila i pobedila. Dakle, MUST-MUST-SEEE!!! (110 min)

 

http://abraxas365dokumentarci.blogspot.com/2010/11/gg-allin-murder-junkies-raw-brutal.html

Share this post


Link to post
Share on other sites

SKORO PA NEVAŽNO SAOPŠTENJE!

 

Od danas na abraxas blogu pored dokumentaraca ide i priča o beogradskoj HCpunk sceni od kraja 80-ih pa do kraja 90-ih godina prošlog veka. Isto važi i za sve INO old school bendove koje sam JA slušao (i još ih slušam povremeno) a koji su obeležili 80-e i 90-e, doduše biće malo i metaliziranog zvuka tipa Earth Crisis i Integrity, ali suština je da ću postavljati samo ono što sam isključivo JA (pa JA) slušao, što znači da nikako neće biti bendova tipa 25 Ta Life, H2O, MOD, SOD, DRI, Hüsker Dü, Quicksand, i naravno krda ovih najnovijih bendova čija ni imena ne znam a kamoli da sam ih čuo kako zvuče.

 

Sa druge strane pojaviće se i bend tolko kontraverzan kao što je ONE LIFE CREW, i to ne sad iz razloga što ja podržabvam taj rasizam, ksenofobiju i šta sve ne, nego samo i isključivo iz razloga jer mi je njihov prvi album u to doba kad se pojavio bio i ostao nešto najjače iz tog agresivnog fazona uz Madballov "Set it Off". I naravno, njihov survivalistički trip kada su podržali Timothy McVeigha, sve se to meni jako dopalo, jer po meni nikako nije isto biti straight edge desničar survivalista u SAD i OI!/metal-core desničar u Srbiju, po meni su to dva totalno različita pojma, no to je naravno moje skroz lično mišljenjem, i siguran sam da će mnogi "aktivisti" iz SXE HCpunk priče zbog O.L.C-a bojkotovati moj blog, ali šta da se radi, uostalom blog je od samog početka i koncipiran kao isključivo i samo moj lični (EGO) trip, gde ja postavljam ono što se meni i samo meni sviđa a ne sad da podilazim širim masama, jer, složićete se, da nije tako to bi se onda pretvorilo u 'fontanu želja' i ne bi više moglo da nosi to sveto ime abraxasa. Toliko i hvala na razumevanju.

 

 

P.S. I još da napomenem da će blog biti apdejtovan na dnevnoj bazi, dakle album ili EP dnevno, s tim što neće biti samo HCpunka, nego i Laibacha, Jadranke Stojaković, Sufjana Stevensa, i svega onoga što sam i do sad postavljao.

 

Pandza brate mogao bi uz celu tu hardcore pricu na tvom blogu uploadovati i fanzine iz tog perioda, cisto da se nadju za ove mladje narastaje, verovatno bi imao odredjen broj ljudi koji bi zeleo da vidi i procita tako nesto.

Share this post


Link to post
Share on other sites

espn30for30oncebrothers.jpg

 

http://www.fileserve.com/file/8w8yx7K/ESPN.30.for.30.Once.Brothers.HDTV.x264-albert.m4v

prevod:

http://titlovi.com/titlovi/30-for-30-once-brothers-110636/

 

"Jednom braća" је dokumentarni film iz 2010 u koprodukciji ESPN i NBA Entertainment. To je priča o odnosu dvojice košarkaša iz bivše Jugoslavije, Vlada Divca (Srbija) i Dražena Petrovića (Hrvatska). Oni su bili bliski kao braća, ali rat u bivšoj Jugoslaviji ih je razdvojio (jer oni pripadaju suprotstavljenim stranama) i od tada oni više ne pričaju. Petrović je poginuo u saobraćajnoj nesreći,što je sprečilo,da njih dvojica,ikada budu u prilici da zacele stare rane i obnove prijateljstvo.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Guest Administrator

Obavezno pogledajte Food Inc.Film govori o americkoj industriji hrane.Nazalost ako drzava nastavi sa donosenjem retardiranih "evropskih" zakona,i degradiranjem sela,i nas ceka slicna sudbina.

 

Jep , gledao davno. Tuzna istina od dokumentarca.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.
Note: Your post will require moderator approval before it will be visible.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

Loading...
  • Recently Browsing   0 members

    • No registered users viewing this page.
×
×
  • Create New...