Jump to content

Ekologija


Теша Тешановић

Recommended Posts

Нема леба од тога. Ни близу ништа није договорено. Прибећи ће старој фори - објавиће неку врста декларације о намерама, а да се консултације о потписивању споразума наставе у 2010. години.

Share this post


Link to post
Share on other sites

четвртак, 10. децембар 2009.

Beograd na dnu liste ekoloških gradova u Evropi

 

U prvih 10 ekološki najčistijih gradova Evrope nema nijednog iz istočnih, postkomunističkih regiona starog kontinenta, a Beograd se na listi 30 metropola našao pri dnu, na 27. mestu.

Kao ubedljivo najekološkiji vode skandinavski gradovi - Kopenhagen, Stokholm i Oslo, javljaju danas poljski mediji. Listu "zelenih" gradova sastavio je britanski Ekonomist intelidžens junit na osnovu osam kategorija kao što su emisija ugljen dioksida, ekološka svest žitelja, kvalitet vazduha, likvidiranje otpadaka, četvrti je Beč, a od prestonica nove Evrope najbolje se plasirao Viljnus - 13. mesto, zatim sledi Riga na 15. mestu, Varšava na 16. i Budimpešta na 17. mestu, dok neočekivano češka prestonica Prag spada u ekološki bezobzirnije gradove i tek je na 24. mestu.

S prostora bivše Jugoslavije najviše računa o životnoj sredini vodi Ljubljana, koja je na 19. mestu. Zagreb je na 26. mestu, za njim Beograd na 27, dok ostalih prestonica zemalja naslednica bivše Jugoslavije na listi EIU ni nema. Najmanje zeleni gradovi u Evropi su po toj rang list Kijev - na 30. mestu, Sofija na 29. i Bukurešt na 28. mestu.

"Što je veći BDP po glavi stanovnika, to je veća ekološka svest i to je očigledno našlo odraza u ovoj rang listi. To je vezano ne samo za veća ulaganja već i veću edukaciju građana", rekao je autor liste Džejms Votson.

Glavni krivac za to što se istočna Evropa ne kotira dobro na toj listi su po oceni Votsona istorijski razlozi - nepostojanje tradicije za brigu o životnoj sredini, koja je, na primer, u "zelenoj" Skandinaviji prisutna decenijama, mali BDP, što koči investicije u zelene tehnologije, zastarela infrastruktura i zgrade koje ne štede energiju.

Jedina oblast gde istočna Evropa prednjači jeste gradski prevoz, gde recimo Kijev, inače najmanje ekološki grad na listi, ima najveći procenat stanovnika koji koriste javni prevoz a ne zagađuju vazduh vozeći se pojedinačno svojim automobilima.

Autor: Beta | 09.12.2009.

Blic

Share this post


Link to post
Share on other sites

Мање шума више загађења

Већ средином наредне седмице метеоролози најављују „ледени” талас који ће донети нове услове за повећано загађење ваздуха

 

До пре само три дана у Улици Чарлија Чаплина концентрација дима у ваздуху била је двоструко већа од дозвољених 50 микрограма по кубном метру. Остали параметри загађења ваздуха попут сумпор-диоксида и азотних оксида углавном су били нижи од граничних вредности. Већ средином следеће недеље метеоролози, међутим, најављују „ледени” талас који ће донети нове услове за повећано загађење ваздуха. Томе ће додатно допринети и емисија штетних материја из индивидуалних котларница и димњака. Због очекиваних метеоролошких услова и повећаних емисија загађујућих материја у атмосфери одређени параметри који узрокују аерозагађење биће сигурно изнад дозвољених граничних вредности, тврде стручњаци, поготово ако се узме у обзир чињеница да ће бројне котларнице радити малтене „од јутра до сутра”.

– Степен загађења престоничког ваздуха ових дана је ипак смањен. Од 30. новембра до данас временске прилике су се измениле, што је довело до такозваног спирања аерозагађења, па је забележен благи пад сумпор-диоксида и азотних киселина у ваздуху. Једино 8. децембра регистроване су повећане концентрације дима – објашњава Славко Костоски, самостални саветник у Одељењу за квалитет ваздуха при Републичком хидрометеоролошком заводу (РХМЗ). Костоски напомиње да су појачан ветар и честа појава кише која је практично испирала ваздух допринели мањем степену аерозагађења

– Постоји неколико услова повећаног загађења као што су појава температурне инверзије, слабији ветар и одсуство падавина – објашњава самостални саветник из РХМЗ.

Међутим, у време „шпицева” престонички ваздух додатно обогаћују чађ и дим. Гужва у саобраћају један је од главних узрочника аерозагађења у Београду, док је у Копенхагену, главном граду Данске, иначе проглашеном за најзеленији град у Европи, загађење издувним гасовима сведено на минимум.

Проблем Београда је, сматрају стручњаци, не само то да нема довољно зеленог покривача који је потребан да задовољи потребе сваког становника за кисеоником, него и пуно запуштених делова, неодржаваних шума, депонија... Када се свему томе додају и промењени климатски услови, ни дрвеће које је преостало не може да обавља свој „посао” како треба, а загађење ваздуха расте из године у годину.

Како истиче др Предраг Алексић, заменик директора „Србијашума”, у престоници нема довољно зелених површина нити шума. Повећање површина под шумама има немерљив значај за животну средину, напомиње др Алексић, додајући да се тиме побољшавају општи климатски услови.

– Градска територија је прекривена са 29.034 хектара шума, од чега је 13.397 хектара шума у власништву државе. Свега девет одсто градског подручја налази се под дрвећем, док је по евиденцији из прошле године шумовитост у Србији износила 36,3 одсто. Интересантно је поменути да је давне 1801. године под шумама било 85 одсто територије наше земље изузев Војводине, али је тада у Србији живело само 169.000 становника – закључује заменик директора „Србијашума”.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Sve je bilo jasno,jbg...Za 5 god manje vise Maldivi ce biti potopljeni tek onda ce biti saterani uza zid skotovi koji valdaju svetom da urade nesto.kao da se moglo nesto ocekivati,ja rekoh gradjanske inicijative,zeitgeist i revolucija je jedina solucija!

 

Nista drugo nema...

Share this post


Link to post
Share on other sites

Да, баш је лепо то што планирају да за 50 година смање емисију за 80%.

А за Малдивце и њима сличне се не бринем. Има толико тих острваца по Пацифику која Америма више не служе (од кад су престали да врше нуклеарне пробе). Озрачено, ал бар суво.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Jedina pozitivna stvar je sto su kinezi najzad step upovali dok od rusije ni traga ni glasa,sada je postalo i zvanicno kakva je raspodela sila...

 

Zanimljiva je stvar sto kinezi ne mogu da funkcionisu bez amera i obratno,najmodernije nuklearne reaktore westinghouse oko 2014 ili 2015 upravo dobija Kina...Sve je to zamlacivanje obicnih ljudi po obicaju...

Share this post


Link to post
Share on other sites

Компликована је то прича и у неку руку је потпуно разумљиво да не могу да се договоре.

 

4 кључна питања у Копенхагену су:

1. Колико су развијене земље спремне да смање емисију гасова?

2. У којој мери су Кина и Индија спремне да то учине?

3. Како ће се финансирати помоћ неопходна земљама у развоју да смање своје емисије гасова и да се прилагоде климатским променама?

4. Како ће се тај новац распоредити?

Share this post


Link to post
Share on other sites

Компликована је то прича и у неку руку је потпуно разумљиво да не могу да се договоре.

 

4 кључна питања у Копенхагену су:

1. Колико су развијене земље спремне да смање емисију гасова?

2. У којој мери су Кина и Индија спремне да то учине?

3. Како ће се финансирати помоћ неопходна земљама у развоју да смање своје емисије гасова и да се прилагоде климатским променама?

4. Како ће се тај новац распоредити?

3. Na kraju ce male zemlje morati da smanje emisije gasova, a ko to velikim moze da zabrani ili da ih uslovi??

 

4. Je ne sais pas   :no:

Edited by Vitorias123

Share this post


Link to post
Share on other sites

U petak 18.12. sa početkom u 19h (od 19h do 20:30h) će se održati

diskusija između predstavnika eko organizacija (Srpskih) i onih u

Kopenhagenu.

Verovatno će se polemisati oko uspešnosti dešavanja u Kopenhagenu i

svako će ili prodiskutovati ili postaviti pitanje.

 

Javljam vam sta bude,cak i ako ne stignem tamo :)

 

Diskusija ce biti preko video linka ako dobro skontah

Share this post


Link to post
Share on other sites

Kopenhagen: Upad na gala večeru

17. decembar 2009. | 21:37 | Izvor: Beta

Kopengahen -- Dvoje aktivista Grinpisa uspeli su da uđu u dvorac Kristijansborg, gde danska kraljica priređuje večeru za šefove država i vlada, učesnike Samita UN-a o klimi.

 

Grinpis navodi da su aktivisti pred brojne svetske lidere došli sa jasnom porukom."Političari pričaju. Lideri rade", pisalo je na transparentima koje su razapeli pred brojnim novinarima u dvorcu.

 

"Dok svetski lideri troše vreme na kraljevske zabave, budućnost miliona ljudi i svih životinjskih vrsta na svetu, visi o tankom koncu", upozorava, između ostalog, Grinpis u saopštenju.

 

Na snimcima danske državne televizije DR, mogu se videti muškarac i žena u odgovarajućim večernjim toaletama kako ulaze u dvorac i odjednom se okreću prema brojnim fotorepoterima sa raširenim transparentima Grinpisa.

 

Policija je ranije danas uhapsila 19 aktivista Grinpisa koji su, koristeći planinarsku opremu, pokušali da okače transparent sa istim tekstom na zgradu visoku 20 spratova.

 

http://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2009&mm=12&dd=17&nav_category=78&nav_id=398991

 

CAREVI!!!

Share this post


Link to post
Share on other sites

У овом случају нема разлога да било ко буде љут на Америку. Истина је да нису потписали споразум у Кјотоу, и питање је шта ће сада урадити, али ствар је у томе што су и поред тога њихови закони о заштити животне средине далеко (неупоредиво) строжији од било које друге земљен на свету (укључујући Норвешку, Финску, Шведску, ...). Управо они највише значаја придају очувању животне средине, па су им и критеријуми веома строги а казне невероватно високе. Једини разлог због кога су они највећи загађивачи је то што имају толику индустрију. Опет је питање зашто сви пристају на смањење емисиј штетних гасова, осим њих? Лако је неком Таџикистану, Бурундију, Албанији и осталима да пристану на то јер ће они те технологије, већ развијене у Америци, за мале паре откупити и применити у својим фабрикама (аки их имају уопште). Са друге стране, Америка нема од кога да преузме те технологије, већ мора да их прво развије, што је много скупље. Још кад се дода то да се у задњих 50-60 година однос уложеног времена (и новца) и процентуалне смањења емисије са сваком том технологијом мењао логаритамски. То значи да је после другог светског рата једно веома јефтино испитивање могло да донесе и смањење емисији и по 20-30%, сада треба уложити баснословне суме и много времена да би дошло до унапређења од 1-2%. Они да издвајају читав годишњи буџет на такве ствари, питање је колико би ефекта имало. У овом случају највећу кривицу сносе земље у развоју. Јефтина радна снага доводи до изградње великог броја фабрика а законска регулатива никаква. Није проблем ни поред градског водовода излити отпад. Најмањи је проблем некој туристичкој земљи или банана републици на обећа смањење емисије за 50%, кад им за то треба месец дана, а после причају како је њих брига за животну средину, дуга, цвеће, дрвеће, среће, срећа, радост...

 

А ови zeitgeist-овци мисле да су тим једним документарцем (исто важи за све њихове приче) променили ток историје, али су они уствари изнели 99% тотално нетачних чињеница које у комбинацији са употребљеним дедукцијом (на нивоу основца) дају једну тотално питку причу, допадљиву ширим народним масама. Мора се правити разлика између озбиљно обрађених тема на академском нивоу и прича које се шире интернетом са гомилом тинејџера који покушавају да привуче пажњу гомилом спектакуларних изјава, а без икаквих ваљаних аргумената, мада наравно доведу неког брадатог цвикераша, поставе га испред полица пуних књига, напишу испод да је он доктор xyz наука. Највећа грешка људи је то што узимају интернет, разну популарну литературу и ко-зна-шта-још као изворе валидних чињеница. Сви су они далеко од тога.

 

Офтопик:

 

 

 

Edited by José Luis Chilavert

Share this post


Link to post
Share on other sites

Zivimo u potrosackom drustvu, svi mi trosimo energiju, kupujemo odecu,hranu,vozimo automobile prema tome za sve smo krivi mi sami. Da ljudi ne trose to sto im fabrike proizvode ne bih ni bilo potrebe zastite zivotne sredine. Jedino resenje je da se pronadju novi cistiji i obnovljivi izvori energije. Da li je tu moglo da dodje do veceg napretka? pa verovatno jeste. Ne mogu da verujem da su postignuta tolika dostignuca u informatickim,telekomunikacionim tehnologijama a da se sustina pokretanja sveta nije promenila vec 100 god. od nastanka motora sa unutrasnjim sagorevanjem. Kako god ovi izvori se vec koriste u nekim zemljama... Skandinavske zemlje imaju vecu eksploataciju solarne energije nego mnoge zemlje u podrucjima sa nepodnosljivim temperaturnim uslovima. Zamislite da svaka kuca u nasoj zemlji ima ugradjene solarne celije na krovovima koliko bi moglo da se ustedi energije.

Kako god, za nasu generaciju ovo globalno zagrevanje i nije toliki problem,jer mi cemo ionako da riknemo za 50 godina kada ce uslovi zivljenja biti jos uvek podnosljivi. Veci problem je zagadjenje vazduha,zemljista i hrane kao i vaspitavanje naroda da ne ostavljaju djubre na svakom cosku i ne bacaju uginule pilice i prasice u kanale i reke a takvi se verovatno najvise bune protiv amerikanaca koji "unistavaju planetu". Takodje postoji i ona druga teorija po kojoj je zagrevanje planete rezultat prirodnih procesa u suncevom sistemu,kosmosu...verovatno je kombinacija oba ova faktora,jer ocigledno je da efekat staklene baste postoji i da ljudi sigurno samo pogorsavaju situaciju...

Share this post


Link to post
Share on other sites

Odusevljen sam nasom vlascu i dalje ne odustaju od ovog plana unistavanja sume a cak ni od najociglednije bolesnog plana da ograse sumu jebenom metalnom ogradom od 3 metra i da im radno vreme i 4 kapije!Ej bolesnici bre,ne mogu recima opisati koliko mrznje imam prema tim nikogovicima koji nam svima kroje sudbinu!!!

 

P.S.evo i albuma sa fotkama sume u zimu ako nekoga zanima

 

http://picasaweb.google.com/zvezdaracsumarac/SumskeFotke#

Edited by Zrakomlat

Share this post


Link to post
Share on other sites

Zvezdarska šuma u Slušaoinici 6 radija Studio B

Deo emisije "Slušaonica 6", radija Studio B, emitovane 16. decembra, u kojoj je član grupe građana "Zaštitimo Zvezdarsku šumu", Dejan Simonović, govorio o problemima životne sredine i urbanističkih planova, korupciji u urbanističkim krugovima, kao i o ekološkim problemima u vezi šuma u Beogradu.

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

Šta se stvarno desilo u Kopenhagenu?

50,000 ljudi je otišlo u Dansku i sve što su dobili je jadan politički sporazum na tri strane teksta

Piše: Brajan Tokar

23. decembar 2009.

CounterPunch

Prevod: Kontrapunkt

Detaljni izveštaji učesnika/ca sa nedavno održanog klimatskog samita još uvek pristižu, ali nekoliko stvari je već sasvim jasno, uprkos tome što su zemlje odgovorile pojačanim međusobnim optuživanjem za razočaravajući ishod samita.

Prvo, 2 ipo strane diplomatskog blebetanja koje su zemlje učesnice samita na kraju pristale da "uzmu na znanje" poptuno su kontradiktorne, i nikoga ne obavezuju na bilo koju određenu akciju u cilju rešavanja globalne klimatske krize. Nema čak ni plana za pokretanje s mrtve tačke pregovora na nivou UN. Prijatelji Zemlje tačno su to opisali kao "lažni sporazum", Britanski kolumnista Džordž Mnbiot je to nazvao praktikovanjem "čuvanja fasade", a bivši neoliberalni šok doktor koji se preobratio u environmentalistu, Džefri Saks, nazvao je to farsom. Dugogodišnji posmatrač UN Martin Kor je istakao da "uzeti na znanje" dokument za UN znači ne samo da formalno nije usvojen, nego da čak nije ni "primljen sa dobrodošlicom", što je uobičajena praksa UN.

Drugo, globalni jaz između bogatih i siromašnih nikada nije bio jasniji, i one zemlje u kojima ljudi već trpe zbog suša, poplava, i topljenja glečera koji su vitalni izvor pijaće vode sve više se nalaze u rastuće očajnim neprilikama pošto u potpunosti dolazi do javljanja efekata klimatskih lomova. Da ne spominjem nacije malih ostrvskih zemalja koje se suočavaju sa gotovo sigurnim uništenjem sa topljenjem ledenih ploča i porastom nivoa mora, koje je praćeno mešanjem morske vode sa njihovim oskudnim zalihama pijaće vode. Posebno je odvratna bila promenjiva uloga vlada ubrzano razvijajućih "BASIC" zemalja (Brazil, Južna Afrika, Indija i Kina), koje tvrde da govore u ime siromašnih - u svojim zemljama i širom sveta - kad im to odgovara, ali uglavnom nastoje da sačuvaju rastuća bogatstva svojih duboko ukorenjenih elita.

Treće, čak i najslabiji i kontradiktorni napredak tokom poslednjih 17 godina globalnih razgovora o klimi sada je izložen riziku, a isto važi i za manjkavi ali relativno otvoreni i inkluzivni proces UN-a. Nakon samita o klimi 2007. u Baliju, Indonezija, Bušova administracija je pokušala da otvori alternativni kanal za pregovore o klimatskoj politici u koje je uključena samo odabrana šačica popustljivijih zemalja. Ta strategija nije urodila plodom, delom zato što je njena vodeća ličnost bio Džordž Buš. Sada kada je Obamina administracija usvojiha sultinski isti pristup, sa punom saradnjom sa "BASICsima", poptuno bezsadržajni "Sporazum iz Kopenhagena" se jedino može posmatrati kao prvi diplomatski uspeh ove prinudne strategije.

Kao što sam pisao dok je sastanak u Kopenhagenu još uvek bio u toku (pogledajte moj članak "Prepakovavanje Kopenhagena", koji je objavljen početkom decembra), SAD su tokom nekoliko meseci planirale pokušaj zamene neodgovarajućeg im koncepta sveobuhvatnog globalnog sporazuma o klimi sa pačvorkom neformalnog obavezivanja pojedinih zemalja da će smanjiti emisije gasova koji doprinose efektu staklene bašte i da će preduzeti druge odgovarajuće mere. Ako dokument iz Kopenhagena išta znači, to je da ustanovljava taj proces kao novu globalnu normu za primenu klimatske politike. Ništa nije obavezujuće, i sve je dobrovoljno, samo da bi bilo neformalno "ocenjeno" nakon što prođe još pet godina. (Strane 4 i 5 "sporazuma" zapravo se sastoje od dva srednješkolska grafikona na kojima zemlje slobodno mogu prosto da upišu svoje dobrovoljne emisione mete i druge mere ublažanja, nominalno do kraja januara.)

Dokument je skovan iza kulisa, u stilu STO-e. On izbegava sva važna pitanja, koja navodno postavlja. Dok bi diskusije normalno bile nastavljene u okviru dva pregovarača koloseka UN koji su pre dve godine ustanovljeni u Baliju, "sporazum" pruža opravdanje vodećim zemljama u procesu - koji je Bil Mekiben nazvao "ligom superzagađivača", plus nekolicini njihovih entuzijastičnih sledbenika - da nastave da podrivaju i potkopavaju te rasprave u ime efikasnijeg i fokusiranijeg procesa s ciljem nastavljanja uobičajenog biznisa u korist svetskih elita.

Kao što su to neki istakli, moglo je biti gore. Beskorisni ne-sporazum bi možda bio bolji od prinudnog sporazuma koji bi zacementirao nedovoljne mete i destruktivne političke mere, poput širenja karbonskih tržišta. Ali potencijalni gubitak odgovornog procesa UN-a mogao bi da se pokaže još gorim ishodom od toga. SAD su, naravno, oduvek pokušavale da sabotiraju Ujedinjene Nacije onda kada nisu bile u stanju da ih otvoreno kontrolišu, ali zamenom procesa ustanovljenih na osnovu klimatske konvencije UN iz 1992. sa modelom keš-za-povinovanje, sve-živo-prolazi cirkusom koji vernije odslikava diskreditovane mehanizme Svetske trgovnske organizacije, ne ukazuje ni na šta dobro u budućnosti.

Da li se bilo šta pozitivno desilo u Kopenhagenu? Za aktiviste i aktivistkinje koji se bore za klimatsku pravdu širom sveta, Kopenhagen je možda bio dugo očekivani Sijetl trenutak. Bila je to jedinstvena prilika za aktiviste/kinje i predstavnike/ce NVO iz celog sveta da se okupe, da rade na jačanju ličnih veza, da pokrenu podizanje globalnog profila suštinske agende klimatske pravde. Nezavisni/e novinari/ke, pre svega Democracy Now ekipa Ejmi Gudman, pomogli/e su da se jače čuju glasovi koji najbolje mogu da objasne kako klimatski lomovi više nisu apstraktni naučni problem, već problem koji već utiče na živote onih koji su najmanje u stanju da se nose sa njim. Čak je i mejnstrim štampa u SAD objavila neke pažnje vredne priče ljudi širom sveta koji se bore da žive sa posledicama klimatskog haosa. Više nego ikada pre, ljudi počinju da shvataju da je jedino smisleno rešenje za klimatsku krizu "leave the oil in the soil, the coal in the hole, and the tar sands in the land", kako je glasio slogan kampanje protiv naftnih bušotina u ugroženom nacionalnom parku Jasuni u Ekvadoru.

Bila je to takođe prekretnica za latinoameričke zemlje članice ALBA saveza - pre svega za Boliviju, Nikaragvu i Venecuelu - koje su do samog kraja nastavile da se suprotstavljaju zastrašivanjima od strane SAD i drugih moćnih zemalja, i odbile da se poviju pred pritiskom da se u poslednjem trnutku prihvati bljutav i destruktivan "Sporazum iz Kopenhagena" kao dogovor okupljenih nacija. To je u oštroj suprotnosti sa ulogom Evropske Unije koja se nekada zalagala za čvrst dogovor o emisijama gasova staklene bašte na svetskom nivou, ali sada je potpala pod uticaj remetilačkih strategija SAD. Drugi pozitivni dobitak je što nije bačena nova koska svetskim finansijskim elitama, koje su se oslanjale na kopenhaški sporazum verujući da će im pomoći da napumpaju svoje veštačko tržište razmenjivih karbonskih nadoknada. Cene ugljenika u Evropi su počele da opadaju, što bi moglo da pomogne sprečavanju posvećivanja karbonskih tržišta (takozvani "cap and trade") kao primarnog instrumenta klimatske politike u Sjedinjenim Državama.

Tako da se sada borba vraća na nacionalne i lokalne nivoe, gde ljudi mogu najbolje da kreiraju primere pravednih i delotvornih načina odnošenja prema klimatskoj krizi. Ne nedostajnu nam pozitivni, delekovidi pristupi za smanjivanje preterane potrošnje i unapređenje razvoja izvora alretnativne energije, posebno onih koji mogu biti demokratski kontrolisani od strane zajednica a ne korporacija. Ali moć pozitivnih primera daleko je od dovoljne za tretiranje suštinskog problema našeg doba. Pre nekoliko godina, klimatski eksperti su šokirali svet kada su rekli da imamo manje od deset godina da okrenemo kurs i uradimo nešto da bismo sprečili dolazak do tačke bez povratka u globalnom klimatskom sistemu. Zahvaljujući katastrofalnom ishodu konferencije u Kopenhagenu teže je nego ikada biti uveren/a da nije prekasno.

Brajan Tokar je direktor Instituta za socijalnu ekologiju iz Vermonta. Među knjigama koje je objavio su Earth for Sale, Redesigning Life? i predstojeća zbirka (koju je uredio zajedno sa Fredom Magdofom), Crisis in Food and Agriculture: Conflict, Resistance and Renewal (Monthly Review Press).

Izvor: Infoshop.org

Share this post


Link to post
Share on other sites

Tako je,sve je laz,kada budete umirali od raka usled isparenja CO2 i sumpora koji je sad u 1000 puta manjoj meri nego pre 5 godina a kancerogen je javite mi se ako budem ziv...Moze da mi popusi Al gor...A i svi ostali politicari da se ne lazemo...Planeta je dovoljno0 sjebana i bez njih :icon_ne:

Share this post


Link to post
Share on other sites

  • Recently Browsing   0 members

    • No registered users viewing this page.
×
×
  • Create New...