Jump to content

Azra


Nestvarna

Recommended Posts

ekv je truba za azru azra je institucija,za nju se zivi probajte se napit pa pjevat azrine pjesme

"mi smo ljudi cigani sudbinom prokleti,uvjek neko oko nas dodje pa nam preti...." :twisted:

 

probaj se napiti i pevati harisa dzinovica. bolje je.

 

azra je truba za ekv, ekv je institucija, za ekv se zivi.

Share this post


Link to post
Share on other sites

  • 9 months later...

Apsolutno ne vidim sta vidite u toj Azri... ajde da zanemarimo tekstove, ostaje muzika - nikakva, pevanje - ocajno, taj covek gore peva i od Corbe, ajde da sviraju neki punk pa da razumem ali ovako. A tekstovi... hm kad bih se udubljivao mozda bih nesto tu i video a ovako...

  • Downvote 1

Share this post


Link to post
Share on other sites

  • 3 weeks later...

Ovako:Koja dilea poredi EKV sa AZROM,EKV nije niko slusao dok se nisu raspali.Kada vec pljujete po necemu raspitajte se malo bolje.''Znas li ti da je Srbin prvi na Balkanu jeo sa viljuskom,dok je svaba rukama,u usta ga jebem...''.Dzoni je legenda i zalimo za njegovim odlaskom i razumemo sto nece da se vrat! 8)

Share this post


Link to post
Share on other sites

  • 1 month later...
  • 2 weeks later...

Totalno je sumanuto porediti Azru i EKV. Potpuno razlicite price. EKV je bio prozapadni bend koji nije ni bio bas nesto originalan (njihova Simple Minds faza na primer) dok je Azra po dziberluku bliza recimo Bijelom dugmetu. EKV su bili kvazi-artizirani i pokusavali su da budu alternativni i ono sto su kasnije nazvali "urbanim". Za razliku od njih Azra je bio klasican prostakluk. I nije tacno da EKV niko nije slusao dok su bili zivi posto su punili sajamske hale.

I Azra je punila velike prostore samo sto su na Azru isli studenti tehnickih fakulteta i to je bio otprilike slican profil kao danasnja Rambova publika. Ceo taj hippy fazon je licio na neku otrcanu '68. i sve je to bilo uzasno ljigavo i bedno. Azra i Smak su medju najgorim stvarima koje su se dogodile ovoj sceni.

Share this post


Link to post
Share on other sites

  • 2 weeks later...

ovo je tema o azri..sta ovde trazi ekv?

to ne moze da se poredi...ekv je odlican na svfoj nacin,a azra fenomenalna na svoj..i to su potpuno 2 razlicita stila, 2 nacina razmisljanja, 2 perioda...

milan je ima razlicite poglede

a johnny neke svoje..

gledam i ne mogu da se nacudim..kakvi debilni komentari

azra smara...na primer ovaj...koji je ovo debilizam..prvo ljudi su zaboravili da se izrazavaju..koriste potpuno nove(glupe,nebitne)termine..i sve to izgleda jadno...ali za to su krive druge stvari...kucno vaspitanje i kriza koja je uspela da ovu zemlju dovede do ocaja...

 

a sad malo o azri

azra je bend cija pojava na ex-yu sceni donosi nesto novo..nesto sto do tada nije smelo i nije moglo da postoji...pojava jednog takvog autora kao sto je branimir johnny stulic predstavlja najveci vrhunac za nasu rock`n`roll scenu...

 

 

johnny je bio jako plodan autor...tako da iza sebe ima brdo fenomenalnih textova i albunma..njegovi textovi se nalaze i u svetskoj enciklopediji textova...to je veliko priznanje za jednog muzicara..

 

to je najbolji sud koliko johnny vredi...

 

 

 

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

STULICEVA BIOGRAFIJA

 

Branimir Stulic Johnny, rodjen je 12. aprila 1953 godine u Skoplju. Njegov otac Ivan, poreklom iz Nina (kod Zadra), radio je kao oficir JNA u tenkovskim jedinicama, u kasarni koja je se nalazila u Skoplju. Godinu dana posto je Johnny rodjen, njegova majka Slavica rodila je drugo dete, njegovu sestru Branku.

Zivot i detinjstvo u Skoplju obelezili su njegov govor, pa su zbog njegovog neobicnog naglaska, mnogi mislili da je bosanac. Medjutim vec sa pet godina Johnny se vraca u Hrvatsku, jer je njegov otac dobio premestaj u Jastrebarsko, mesto nadomak Zagreba. U tom mestu je on nastavio pohadjati osnovnu skolu.

Sezdesete godine porodica se seli u Zagreb, u novo naselje Siget, gde Johnnyeva majka zivi i danas. U tom naselju, kad su se Stulicevi doselili, jos nije bilo skole, pa su roditelji upisali Branimira u skolu u obliznjem Trnskom.

 

Maturirao je 1972. godine s radnjom "Pariska komuna". Tema radnje vezana je uz njegovo zanimanje za socijalne i drustvene mane, a zanimljiva je posebno zbog toga jer je pisana neposredno nakon dogadjajau Hrvatskoj 1971. godine. Rad je ocenjen odlicnom ocenom, ali je iz hrvatsko-srpskog Johnny je bio dovoljan.

Vaznu ulogu u tom periodu njegovog zivota odigrala je i Maja Ostir, koja je prijatelju iz skole posudila akusticnu gitaru, na kojoj je Stulic poceo svirati. Toliko dugo je zadrzao kod sebe da je prilikom vracanja morao izmeniti sve pragove na vratu instrumenta.

Posle gimnazije nije odmah upisao fakultet, vec je odlucio da prvo odsluzi vojsku. Zbog velikog broja prijavljenih kandidata morao je pricekati nekoliko meseci, pa je uniformu napokon obukao u kasno prolece 1973. godine, da bi je nakon petneaest meseci skinuo i poceo studirati.

 

Studirao je filozofiju, medjutim odsek je nekoliko puta menjao, tako da se napokon zaustavio na sociologiji i tu "zalutao" negde "izmedju prve i cetvrte godine". Dogurao je do sestog semestra, ali nagomilavsi veliki broj nepolozenih ispita (posto je tada polaganje nekih ispita moglo da se odlaze do diplome) on je napustio fakultet, ali se i njegov interes ostvario jer je vec uveliko osnivao i raspustao bendove.

Mnogi njegovi znanci iz vremena dok je studirao govorili su kako je Stulic bio "jedanaesta gitara". Nije poznavao note, svirao je poput mnogih samoukih gitarista, a ukus mu nije bio u skladu sa vremenom, u to vreme je drzao da je sevdah nas autenticni zvuk, koji najbolje dolazi do izrazaja u makedonskim pesmama. Kao samouki gitarista, on je vezbao danonocno, i uvek je bio u potrazi za prostorom za vezbanje.

 

Stvorivsi bend koji se munjevito popeo na sam vrh ondasnje jugoslovenske rock-scene, u danima kada je Bijelo dugme vec stagniralo, Stulic je raspustio Azru i 1984. godine otisao u Holandiju. U Holandiji je nastao, trostruki album "It Ain' Like In The Movies At All". O ovoj ploci Johnny je rekao: "Ja sam naprosto morao nesto da radim u Holandiji. Cetiri godine sam se mucio sa tim albumom. Uradio sam dve verzije. Prva je imala neku gresku sa "Dolby" sistemom. Ova druga, koju sam izdao u Sarajevu takodjer je imala gresku, ali je ipak izasla. To je zapravo neka vrsta filma. Sve ono sto sam radio u Holandiji, stavio sam na tu plocu".

 

Iz prvog duzeg Johnnyevog boravka u Holandiji, tacnije u Utrechtu, datira i njegovo poznanstvo sa danasnjom mu zenom Josefinom Frudmaier, jednom od sekretarica gradskog doktora.

 

Stulic se 1987. godine vratio u zemlju. Sa sobom je iz Holandije doveo novog basistu, Steven Kippa. "Nasao sam ga na ulici, jednostavno sam ga nasao. To uvjek ide tako, vidio sam ga kako svirucka i pokusao. Svirao je cijelu 1987. i 1988. godinu, sa njime sam napravio Izmedju krajnosti i Zadovoljstinu - govorio je Johnny.

 

Godine 1991.godine Stulic se definitivno vratio u Holandiju i pre izvesnog vremena u razgovoru sa jednim novinarom, rekao mu je kako trenutno radi na prevodu Ilijade. Tom prilikom izdiktirao mu je nekoliko stihova koje je preveo:"Bijes je tvoja pjesma, Ahilejov inat besmrtan i strasan, Lose uspomene Ahajcima nanose, Krasnim junacima podzemlje ogadi, A smrt i pustos darivajuci stupa, Ne da se goste ptice i psine eh, vec da bozja volja bude ispunjena".

Prva slova ovih stihova daju rec BALKAN. Jednom je Johnny rekao da su mnogi Jugosloveni, a vaznije je biti Balkanac. Nedavno je dao odgovor zasto je radio onako kako ja radio:"Htio sam biti odgovoran samo sebi!"

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

"Pogledi", 15. maj 1990.

 

- Svojevremeno si pokusao napolju i nisi napravio mnogo. Sta te je zaustavilo?

 

- Konkretno, na zapadu kategoriziraju muziku ili bilo koji ljudski rad. Platon je govorio da je muzika vrlo nezgodna za svako drustvo jer razbija disciplinu kod omladine. A to se zapadu dogodilo 60-tih i onda su oni odlucili da se to vise nikad ne sme ponoviti, da izgube kontrolu. I makli su sve najbolje. Pobili su one koji su vredeli, a na njihova mesta doveli svoje i odlucili da sviraju najgoru mogucu muziku. Covek je otprilike ono sto jede, a jos vise ono sto cita ili slusa. Tako da nikad nikom ne padne na pamet da je ono sto nije. Sva ta muzika je muzika za robove. Kao sto televizija radi ljude robovima. To je sve pod strogom kontrolom i strogo usmereno. I sta bih ja tu mogao da napravim? To je osnovna stvar zasto nisam uspeo vani.

 

- Po tebi su njihovi najznacajniji angazovani autori placenici?

 

- Springstin, U2, Gabrijel, svi su oni obicni placenici. Kurac.

 

- Ima li po tebi neko ko je O.K.?

 

- Verovatno postoji, ali mi ga ne znamo. Ali ni on ne moze da prodje bas kao ni ja.

 

 

 

"Cao", 1990.

 

- Ocekivao si svetsku slavu, nemas je?

 

- Meni je to govorio zdrav razum. Sada mi taj zdrav razum govori da tamo ima isto toliko zdravog razuma koliko i ovde. Ovde sam cucao u prasini trideset godina pre nego sto sam ista napravio, znaci da bi i tamo morao cucati trideset godina. Toliko vremena nemam, niti hocu da cekam.

 

 

 

"Cao", 25. novembar 1991.

 

- Volis li ti slucajno cvece?

 

- Da, vrlo. Volim vrlo ekologiju. Pre par godina bio je veliki pozar na kinesko-mongolskoj granici, izgoreli su milioni hektara, ali na svu srecu nije bilo ljudskih zrtava. A boga ti, mi imamo vise ljudi nego drveca na ovom svetu! Ljudi nam ne trebaju jer samo disu taj kisik, i sad ko je vredniji na ovom svetu? Ne znam. U tom smislu sam ja vrlo veliki ekolog.

 

 

 

"Ilustrovana politika", 24. septembar 1991.

 

- Koliko nasi danasnji nesrecni dogadjaji uticu na jednog pisca?

 

- Nista. To nema veze sa mojim pisanjem. Pisanje, kad ne bi bilo vise od dogadjaja, bilo bi dnevno pisanje, ili komentarisanje, ili ne znam sta vec. Ono sto smo zvali "zdanovljevska umetnost". Sve je to unutra, ali je van toga. Covek mora da bude van toga na neki nacin. Ako hoce da se drzi istine i pravice u umetnosti.

 

 

 

"NIN", 30. avgust 1991.

 

- Da li smatras tragicnim za ovu kulturu cinjenicu da si ti - zvanicno tek pre nekoliko meseci prodao milioniti primerak nosaca zvuka sa svojim pesmama, dok je recimo Lepa Brena verovatno prodala cetiri puta vise?

 

- Ne, nikad nisam bio takmicarski raspolozen. Meni je kriterij uspesnosti za neku plocu to ako uspem da snimim to najblize nekoj mojoj ideji vodilji i da pri tome pobedim ono sto me sprecava. Uvek su mi govorili da ja moram, recimo, promovirati plocu, da se moram slikati, davati intervjue, snimati... Kao sto to radi prva liga. Ali sam ja znao da sam samo po tirazima prva liga, a po svemu ostalom underground. Pa sam ih pitao: "Jeste li citali Dostojevskog?". Vele "Jesmo!". "A jeste li ga kad videli?"

 

 

 

"Cao", 11. novembar 1991.

 

- Sta ti, Dzoni, nalazis bas ovde, u nasim krajevima? Sta je to sto tebe vuce, sto mi ovde imamo, a ti nemas?

 

- Ja sam rodjen u Skoplju, znaci juznije.

 

- Dobro, a sto nisi sada u Skoplju?

 

- Pa sta da radim kad nema medija, nema nista. Ipak je Beograd centar!

 

- Mozda si bas mogao da pomeris tu ucmalost, da dignes...

 

- Ma necu da dizem... Hocu da kazem, kad je Aleksandar Makedonski dosao u Indiju, oni mudraci su ga pitali koji kurac tamo dolazi. Sta ce on tu?! Onda jedan da mu zorno pokaze sta misli, stavi veliku volovsku kozu negde na livadu, i sad taj jedan mudrac je isao po rubovima, i tamo gde on dodje, tamo to splahne, ali se podigne koza na drugom kraju. Tako par puta, i onda je on dosao u centar. Pa sta ja onda da radim u Skoplju kad je Beograd centar Balkana, a nije Skoplje.

 

 

 

"Cao", 7. maj 1990.

 

- Jesi li pokusao da uradis nesto na zapadu, da proguras neku svoju pesmu tamo?

 

- Pa nisam, nisam se bas nesto pretrgao.

 

- Sto?

 

- Pa, nije mi se dalo

 

- Bojis se toga?

 

- Ne, nego nije mi se dalo. Ne jebem ja njih pet posto, inace.

 

 

 

"Pop rock", 2. maj 1990.

 

- Na koncertima sve vise improvizujes. To je sasvim nespojivo sa pocecima tvoje karijere. Zasto?

 

- Zasto? Ma, ja jedva cekam da otpevam sto imam pa da pocnemo da sviramo. I to traje vec godinama... Narocito volimo da improvizujemo (prosviramo) na tonskim probama. To ti je zagrevanje. K'o pred fudbal. Neko trci, neko udara petom, neko sedi i pusi, neko drka... Svako se zagrijava na svoj nacin, kao Spartanci pred bitku. Neko se ceslja, a neko pise zeni pismo.

 

 

 

"Cao", leto 1990.

 

- Koje je najblesavije pitanje koje su ti postavili?

 

- Pre neki dan su me pitali da li znam nekog invalida koji je uspio u zivotu. Ja velim: "Znam! Broj 1!"

 

- Sta ces da kazes za kraj?

 

- Evo da povezem sa ovim. Jednom sam ispricao onu pricu kad su Persijanci provalili u Grcku, pa ih je Leonida sa Spartancima docekao u Termopilskom klancu. Kad su videli da su opkoljeni, onda je izdao dnevnu zapovest koja je izgledala ovako: "Dorucak ovde, vecera u Hadu". To je bilo sve. I ako su takvi ljudi mogli da poginu, e, stvarno me zabole kurac za sve na ovome svetu. Toliko, da se razumemo.

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

  • 2 weeks later...

Mnogo mi je krivo sto je jedna Krusevljanka otvorila forum o Azri....

 

Evo moje omiljene pesme..

 

čija krv to kola venama hrabrih

za čiji račun lady prikrivaš strah

probudi me kad naglo osjetiš želju u sebi

negdje prije odlaska

 

čija krv to kola venama hrabrih

kaži zbogom i nek te proguta noć

snaga

snaga i moć

 

čije lice nosi kameno vrijeme

usred boli naviknute da vrišti u snu

poljubiš li me zadnjim naporom volje

upisaću to kao svoju pobjedu

 

od neberojeno mogućnosti da se ubije čovjek

kaži zbogom i nek te proguta noć

your majesty

snaga

snaga i moć

 

čiju samoću kriju mozak i tama

cijelom dužinom praznog hola

na vijetru miris lavande izmješan sa zlatom

i fragmenti ljubavi

 

i što god da se mijenja isti su ljudi

i jednooka pravda za slijepce u mraku

i žrtve što tako lijepo pristaju kolažu na tvome zidu

your majesty

 

 

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

E, ne mogu a da ne navedem i ovaj text...

 

 

Cista filozofija..Inace pesma je protiv Ljubise Ristica(JUL)

 

Zašto tražiš karizmu u sebi punjena ptico

mogućnost prosvijećenosti

razdvaja te u beskraj od žudnje za misijom

miris zemlje

koncentrični krugovi gluposti i neznanja

kao prstenje

ono dalje ne razumijem

izgleda mi da je mrtva straža

 

rekoh sebi

moj bože koliko demagogije sustavno poređane u artiljerijske salve

koliko pokradenih misli iza koji ne stoji ništa osim

mržnje

sujete

vlasti

i koliko pokvarenosti treba da se izlije pred naše noge

i kako je do neprepoznavanja dovedena suština prevare

 

i rijeka nije bila rijeka u samom početku

i nije nužno da ne bude ponornica do kraja

što se događa kad mrtvi fazani lete iznad naših glava

kad mrtvi fazani lete

a nijedan ne pada

I što se događa kad očajanje zahvati ljude

kad očajanje neumitno prelazi u kajanje

gledajući iz daljine konture na sceni

padaju mi na pamet vodene boje

umazane ruke

brzo se peru

 

 

 

 

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

uči će u moju sobu

kao vojnik

privatno

na rubu očaja

tražeći krv

sa vatrom u očima

crvena točka na zalasku karijere

tik ispred smrti

 

tišino možeš li me čuti

ja sam samo tvoje roblje

koje putuje u stanicu bez imena

i mogu videti što ćeš ućiniti

ali ne mogu se pridružiti

tvojoj prokletoj kopiladi

između ekstrema

između krajnosti

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

  • 2 weeks later...
  • 4 months later...

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.
Note: Your post will require moderator approval before it will be visible.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

Loading...
  • Recently Browsing   0 members

    • No registered users viewing this page.
×
×
  • Create New...