CrniBombarder Posted October 5, 2004 Report post Posted October 5, 2004 Џони је једноставно јеб`о кеву песмом ,,Слобода",просто генијална поента. Quote Share this post Link to post Share on other sites More sharing options...
Мајор Гашпар Posted October 5, 2004 Report post Posted October 5, 2004 Sloboda nije bozije seme pa da ti ga neko da Quote Share this post Link to post Share on other sites More sharing options...
CrniBombarder Posted October 7, 2004 Report post Posted October 7, 2004 ,,Слобода је Жена, узми је." Quote Share this post Link to post Share on other sites More sharing options...
shock! Posted November 8, 2004 Report post Posted November 8, 2004 vidoh da izdaju nesto za Shity Records Quote Share this post Link to post Share on other sites More sharing options...
Vlaja Buraz Posted November 11, 2004 Report post Posted November 11, 2004 Ne izdaju, Jugoton/Croatia Records ima prava na te snimke, a Džoni je davno zakrvio sa njima tako da vjerujem da su to dali jeftino. Inače, u Cro se Azrine kasete mogu naći po 20 kuna, a nakon toga najjeftinije kasete su 40+ kuna... Quote Share this post Link to post Share on other sites More sharing options...
Ketty Posted November 28, 2004 Report post Posted November 28, 2004 Svakako su vrlo pozitivni:''MA HAJDE,MRDNI VEC JEDNOM,MA HAJDE-POKRENI SE...'' Dzoni je mnogo,bre,gotivan lik.Pored EKV-a,eventualno i Van Gogh-a oni su jedini bend cije textove mozete i da citate a da opet imaju nekog smisla i da zaista budu PESME,ako razumete sta hocu da kazem. Quote Share this post Link to post Share on other sites More sharing options...
Мајор Гашпар Posted November 28, 2004 Report post Posted November 28, 2004 Konacno da zivne ova tema Izdali su opet albume bez njegovog znanja i odobrenja Rece da nema lovu za advokate Quote Share this post Link to post Share on other sites More sharing options...
Kokopelli Posted December 8, 2004 Report post Posted December 8, 2004 Danas na liniji nekadasnjoj 43 Gledam kako stoji u redu Ceka na bas kao i mi Sirokih bokova mesnata lica Frflja dok prica Drzi za ruku jednog od onih Vjecnih mladica Zvali su je Krvava Meri Nikom nije dala olako Voljela je dlakave zvijeri Gonila ih strasno dan i noc Imala je obicaj da za sat ili dva Ostvari u praksi sve ono Sto svaka zena misli da zna Vozala je frajere doslovno oko malog prsta Isla je s njima prvo u krevet A onda u kupovinu do Trsta Zvali su je Krvava Meri Nikom nije dala olako Voljela je dlakave zvijeri Gonila ih strasno dan i noc Njezin sonjo ima nesto kao uspjesnu karijeru Radi kad mu se prohtije I zato je uvijek hvata na djelu Ona mu prasta ljubomoru godine i ocajan ten Puna povjerenja u njegovu glupost i dubok dzep Zvali su je Krvava Meri Nikom nije dala olako Voljela je dlakave zvijeri Gonila ih strasno dan i noc Boli je briga za probleme i ostali svijet Trci svoju zadnju trku Tlak joj je povisen Pusi pije tulumari i guta pilule Obozava skupe stvari Zavlaci ruke u gacice Zvali su je Krvava Meri Nikom nije dala olako Voljela je dlakave zvijeri Gonila ih strasno dan i noc Quote Share this post Link to post Share on other sites More sharing options...
Мајор Гашпар Posted December 9, 2004 Report post Posted December 9, 2004 EKSKLUZIVNO: Autobiografski zapisi Džonija Štulića Od ovog broja "Vreme" će ekskluzivno objaviti autobiografske zapise Džonija Štulića, svojevrsni amarkord jednog od najznačajnijih muzičara bivše Jugoslavije Glavni junak aktuelnog dokumentarca Sretno dijete Igora Mirkovića, posvećenog muzičkom novom talasu s početka osamdesetih, je Branimir Džoni Štulić, kontroverzni frontmen nekadašnje kultne novotalasne grupe Azra. S tim što u filmu Štulić zapravo nije prisutan. Odbio je da se pojavi pred kamerama, tako da, umesto njegovog svedočenja, savremenici pričaju o njemu i Azri. Sudeći po filmu, ispalo je da se priča o jednom popkulturnom fenomenu koji je odredio odrastanje čitavih generacija u socijalističkoj Jugoslaviji, zapravo vrti oko njegovog odsustva, zanimljivijeg i uzbudljivijeg od prisustva ostalih aktera tadašnje muzičke scene. Danas, tačno trideset godina pošto je napisao Balkan i dvadeset godina pošto je prvi put napustio Balkan i nastanio se u Holandiji, o odsustvu Džonija Štulića i njegovom "potpunom koncentrisanju na odbijanje", ispleten je čitav mit. Manje ili više prisustvovali smo izdaji načela zbog kojih je navodno krenula u rokenrol avanturu većina novotalasnih prvoboraca, ali Džoni je odbio da nam priušti to zadovoljstvo. To je i razlog što Mirković njegov slučaj naziva "posljednjom nedovršenom pričom novog vala". Na stranu obožavatelji, ali dok je bio prisutan, Štulić je nekako bio manje zanimljiv. Sem s početka karijere, nikad nije bio sasvim prihvaćen od medija. Što je snimao bolje ploče, zaključno sa fenomenalnim Krivim srastanjem, dobijao je sve gore kritike. Nekako je previše pesama napravio, previše je albuma snimio, previše pričao o politici, psovao, previše filozofirao, previše mu je bilo stalo do toga što je radio, previše je bio težak, prgav, tvrdoglav i nestrpljiv. U prvom naletu 1980–1983. snimio je i objavio ukupno čak sedam albuma, od kojih jedan trostruki i dva dvostruka. Boks set od sedam CD-ova Azre, uglavnom iz ovog perioda, bez njegova učešća upravo je objavio Siti rekords Željka Mitrovića, srpskog pinkoidnog medijskog mogula i verovatno budućeg vlasnika Kroacije rekordsa. Danas pesme zabeležene na njima zvuče kao sa druge galaksije. Nekonfekcijske i neprepričljive. Retko ih možete naći u etru. Nakon erupcije energije i talenta s početka osamdesetih, Štulić je opsovao, okrenuo se i otišao u Holandiju. Apokrifna priča kazuje da je nakon šetnje po zagrebačkom Gornjem gradu seo u taksi i rekao taksisti: "Vozi me u Amsterdam, ja ovde više ne mogu…" Posle par godina, zadržavajući stalnu adresu u Beneluksu, vratio se i snimio još nekoliko albuma. Pesme su ovoga puta bile u sasvim novom registru, bez "energije pobune". "Iscurio je virus boje neba", priznao je, a ploče su sada nosile višak razočarenja i melanholije. Sevdaha, ako hoćete. Nad njima kao da je stajao koenovski moto: "Svaki čovek ima način da izda revoluciju – ovo je moj". Ali, kad se podvuče crta, ono što je jedino važno u svemu tome, i nije bila pobuna – i u "revolucionarnom" i u "antirevolucionarnom" periodu, Štulić je napravio neke od najlepših pesama domaće popularne muzike. A onda se sve raspalo. U raspadu Jugoslavije, u kojoj je prodao milion ploča i u kojoj je odsvirao minimum dva sata u svakom mestu do koga je bilo asfalta, Štulić je odbio da odabere stranu. Izuzev jedne tihe posete Beogradu 1995, kojom prilikom je Komuna objavila par CD-ova nalik na Anthology Bitlsa – nije se više vraćao. Poslednje njegove fotografije dostupne medijima stare su skoro deset godina. U ovdašnjim i hrvatskim medijima tek povremeno se pojavljuje. Kada se oglasi, to je uglavnom kada ga novinari pozovu telefonom, a on im kaže da ga više ostave na miru, da ga interesuje samo fudbal, i još iskoristi priliku da otera u kurac ko mu se namesti. Ali ništa zato – novine s vremena na vreme objavljuju intervjue s njegovim bivšim devojkama, bivšim prijateljima, bivšim kolegama. Pre nedelju dana najtiražniji časopis na Balkanu, novosadski tabloid "Svet", preneo je iz hrvatske "Arene" povelik tekst o njemu i naslovio ga "Genijalni seronja". Poenta i zaključak većine novinskih napisa o Štuliću su u stilu "ludilo gospodina Štulića se nastavlja". Pa u čemu je ludilo gospodina Džonija? Najpre u tome što je besramno odbio da profitabilno evoluira u ustašu ili četnika, ali i da danas bude nostalgičan za počivšom Jugoslavijom. Dalje, što je ostario bez grotesknog "Petar Pan sindroma", pa ne glumata okolo ocvalog pankera pokušavajući nešto na sitno da ušićari. I što usred glamuroznog kapitalizma kojem prisustvujemo tvrdoglavo odbija ogromnu lovu koja se meri desetinama hiljada evra za samo jedan nastup. A ko danas odbija lovu (bez koje se ne može)? I ima li u ovom ludilu sistema? Kako za koga. Za onoga ko voli stih "kad kiša potjera narod sa ulice nekako joj se ljudskiji pričinja grad" – ima. Međutim, kao najzanimljiviji i najintrigantniji aktuelni detalj, najčešće se uzima to što u svom holandskom "egzilu" prevodi, prepevava, ponovo ispisuje – kako god – prethrišćanske klasike, od Homera nadalje. Istina, gledano sa strane, ima u tome nečeg što podseća na bartlbijevsko "Ne", na Učelov slučaj perspektive, na Hauarda Hjuza, na slučaj Borhesovog Pjera Menara (u Institutu Pjer Menar Roberta Moretija uči se da se kaže "ne" na više od hiljadu predloga, do onih najbizarnijih do onih najtežih za odbijanje). U Beogradu je u izdanju Komune 1995. objavio svoj "prepev" Ilijade, koji je većina ocenila kao "genijalnu budalaštinu". Džoni je ipak, sledeći svoj kompas, nastavio dalje. Nije samo preveo Ilijadu i Odiseju. Preveo je i celog Tukidida i celog Herodota i Ksenofonta i Empedokla i Apolonija Rođanina. I nije samo prevodio stare Grke. Preveo je i Bhagavad Gitu i Lao Ceovu Knjigu o Taou, i još toga. I nije samo prevodio i prepevavao, nego je i "rapsodirao" – povest o Aleksandru Makedonskom i istoriju Balkana. Štulićev "Zbornik" je neobična balkanska Kalevala u kojoj su se, pored ostalog, našli Konstantin Porfirogenit, Ljetopis popa Dukljanina, Vasilije II Bugaroubica, narodne epske pesme, Krležine Balade, sećanja o Crnjanskom, Kad su cvetale tikve Dragoslava Mihailovića, Smrt Marka Kraljevića... Kaže da bi njegov holandski prevodilačko-prepevačko-rapsodsko-istorijsko-književni opus stao u nekih jedanaest brojeva – "kao nogometna momčad". Osim toga, Štulić je u petnaestercu ispisao i neku vrstu svog amarkorda – stihovanu zbirku autobiografskih zapisa i uspomena. Ne bez zadovoljstva, Džonijeva Sećanja "Vreme" će ekskluzivno objaviti u par nastavaka. Prijatno. Quote Share this post Link to post Share on other sites More sharing options...
Мајор Гашпар Posted December 9, 2004 Report post Posted December 9, 2004 Džoni Štulić: Sećanja (1) KUŠATI SVAKOG OD VAS ŠTO VIŠE ZADOVOLJITI Na jesen početkom školske godine sedamdeset Sedme imadosmo kao četvorka prvi nastup U Dubravi zavjesa se otvori i mi prvu Stvar krenemo žica mi puče zastor se zatvori A mi u znoju lica svog žicu promijenimo I drugu stvar počnemo kad drugoj gitari struna Prsne opet se zastor navuče i jošte više Znoja prolije i po treći put nova popjevka Grune i opet meni žica pukne i ponovo Zavjesa i tako desetak puta sve do kraja A početkom juna sedamdesetosme odemo U Vinkovce i stignemo popodne čekajući Da se pojačala i pozornica postave tek Dođu neka dvojica i zažele naše blanje Vidjeti mi im pokažemo a sve su jeftine Trećerazredne bile oni se odmah lijepo Uozbilje i pokupe i da znate nijesu Bili u krivu bar ako danas mene pitate Mjesec dana poslije toga dođosmo u Požegu Gdje nas društvo za doček od samih mladih pankera Dočeka i muških i ženskih izbodenih svima Rinčicama kroz uši i noseve desetak njih Istog časa kad nas ugledaše onako zdrave Neizbodene i svakodnevne počeše se na Mah topiti i ne znajući kamo oči svrnuti Niti kako nelagodu sakriti jerbo su se Grozno u nama prevarili i razočarali Doduše mi smo tu zadano odsvirali ali Nismo dojam nimalo popravili ta kako bi A sedamdesetdevete hladne zime s bog te Pita kojom postavom odsviram Ljubljanu i tad Čekam zadnji vlak za Zagreb u pola dva izjutra Koji stiže iz Trsta uđem premda jedva jerbo Krcat je bio tako da sam kao sardina na Hodniku s gitarom četiri sata do belog Zagreba proveo ono što me je ponajviše Izluđivalo bile su dvije babe koje su Cijelo vrijeme kraj mene stajale onako U crno zabrađene noseći veliku lutku Sa sobom iz Trsta a išle su negdje tamo u Slavoniju rista znači još par sati dulje od Mene u sedamdesetima stare žene sve od Trsta na nogama pa do onamo što su samo Italijani mislili o nama bog te mazo A kad smo već kod Talijana par godina prije Ovih događanja krene zagrebačka družina Studenata u Italiju proslaviti netom Završene studije na povratku dođu busom Na granicu pošto se duga povorka stvorila A tadašnji busevi nisu imali zahoda Pošalju cure naprijed momke a jedna kojoj Je bila sila uzme konzervu od koka kole Spusti je na stepenicu kod zadnjih vrata i nad Njom čučne na to potpuno slučajno vozač pošto Je vruće bilo otvori vrata a svi Italijani Carinici i ostali tamo složnu nadignu Graju i zdušno navijati stanu bravo bravo Sedamdesetdevete s proljeća probam ja s Parnim valjkom u Husovom stanu dva tjedna stvarno Svirali smo šest mojih i šest njegovih pjesama Kad na jednoj od zadnjih proba prije odlaska u Studio demo snimke puknuti uhvati mene Hus a upravo smo njegovu pjesmu svirali gdje Prevrćem očima te i njemu i meni smjesta Postade jasno da se i za tisuću godina Nećemo složiti naravno snimke pokažu da Nisam dovoljno čvrst ali molim vas pokušajte Samo zamisliti moje su pjesme tada dvije I po minute trajale a pedeset obrata Akorada su imale i to ne durova i Molova već pošto sam došao sa akustične Gitare dimova majeva suseva pluseva I pripadajućih minusa dok su te njegove Trajale pet minuta sa puke četiri harme A mol G dur F dur E dur i kao za inat baš Smo neki bluz svirali znači svakih po minute Udariš jednu dobu tad sam mlad bio kalio Sam se pa sam i toliko izdržao no danas Mi i na samu pomisao žuč proradi alo Nazaj na Azru osamdesete krajem oktobra Svirka u Ivanić Gradu kino sa sjedalima Prvih par redova popunjeno ostalo prazno Budući sam ja već tad imao scensku obleku Tu koju možete vidjeti na omotu prve Ploče znači konobarske crne hlače od nekog Polimera koje su imale porub jer tako Su napravljene da se ne trebaju peglati čim Sam na pozornicu stupio diže se prvi red Jednodušno i napusti dvoranu u znak surog Prezira i prosvjeda protiv toga mislim ruba Na hlačama jer ne samo da to nije novi val Nego i muljam a da ni ton odsvirao nisam Par tjedana prije toga evo nas u prestolnom Beogradu na živom snimanju Nedjeljnog oko dva Sata popodneva ktome Parafi i Prljavo Kazalište te neka mjesna skupina Krvava Meri mi nikad bolje nije zvučala cijela Jugoslavija je uostalom to gledala tek Neposredno prije toga uvrijede se prljavci Otvoreno gađenje i mržnju glede tih Srba Iskazujući a ja čim ugrabim tren uđem u Svlačionicu i velim Houri kako možeš Tako a on se izdere na me i pošalje me U pizdu materinu te se ja povučem a on Ene ga frajeru sušta snošljivost čistih ruku Sedam godina potom sjedimo u Makarskoj u Društvu Galije oni su tu dvomjesečnu gažu Imali a mi na turneji svirku opičili Tek s njima je tada jedan rasta svirao bas Gitaru i ja onako nevezano po naški Kažem Neši ovaj je najbolji među vama a Neša me krvnički pogleda i veli mater ti Jebem a zbilja je čovjek u redu bio jer je Par tjedana potom videći Azru u Splitu na Gripama procijedio da je Azra avion diže se diže i ode a baš tako je bilo Devedeset i pete u Košutnjaku igram ja Nogomet u dvorani i pošto sam uvijek žicar Bio ostanem poslije svoje momčadi da bi Jednoj koja nije imala dovoljno igrača Pomogao tek vozi me jedan od njih kasnije U grad i pita me ko si ti zapravo a ja Velim Džoni Štulić a on će mislio sam da si Profesionalni fudbaler a meni premilo Quote Share this post Link to post Share on other sites More sharing options...
Мајор Гашпар Posted December 9, 2004 Report post Posted December 9, 2004 JA POD STOLOM A POD KIM SI TI VEDRA PJESMA VELI Kako si mogao agi obećati da ćeš mu Naučiti magarca za deset ljeta pričati Seljani će Nasrudin Hodži a on će ma neću Ga ja naučiti ali morti će prije aga Odapeti tako početkom osamdeset treće U Beogradu ušuškam se u društvo tica sve Ljepotica službenih manekenki ne znaš koja Je ljepša na svojim sijelima u strogo ženskom Društvu mene su snosile kao kurve siroče Tek bude među njima jedna najviša koja je Zbilja božanstvena bila mene je podsjećala Usporedimo li malo s velikim na onog Košarkaša traktoristu Tasića koji je u To vrijeme igrao samo zato što je najviši Bio pretpostavljam negdje dva i deset moj prijo Ali ga u podhodniku čestitog uhvatiše Gdje viski krade mislim osim visine ničega Drugog imao nije pa se ni ova vještinom Nije isticala ampak je vanjštinom blistala Par godina potom upitam što je s njom pusti Bre napravio joj neki taksista dvoje djece I otišao divnu je ucvilivši jebote To me podsjeća da sam moguće sedamdeset i Pete gledao u zagrebačkom Domu sportova Ćosića gdje sa vrha reketa koš zakucava Svega je osim sreće Jugoslavija imala Premda dugo je takova dična i potrajala A kako i ne bi kad su mi na straži a toplo Ljeto je lijenog nedjeljnog popodneva bilo Tisuću devetsto sedamdesetčetvrte alo Kad su mi u vojski kažem snenom pušku ukrali Šest godina poslije toga sjedimo u travi Kraj piste sarajevske zračne luke negdje rujna Mjeseca u trojci čekamo na zrakoplov kući Nigdje žive duše rano popodne nedjelja je Vruće u džuboksu na aerodromu imaju Balkan i Šta da radim a ja grickam travu gledam Jarom pritisnuta okolna brda omaglicu Korov i bumbare odnekuda zvuci dopiru I baš sam svoj na svome kao desetka na kecu ETO KAKO SAM PRESTAO ZA PENEZE SKRBITI U proljeće osamdeset prve odoh u mjesnu Banku zapravo veću prostoriju vidjeti da Li mi ča dođe uđem oko šest uri popodne A odaja krcata obližnjim šljakerima sa Gradilišta dođem na red pružim karticu žiro Računa i pitam ima li šta ovaj reče na Moje iznenađenje ima hoćete li sve ja Rekoh sve misleći koja stotina maraka kad On vadi iz sefa svežnjeve vezanih dinara Jerbo odjednom je petnaest hiljada maraka Pristiglo i ja se znojit stadoh pošto cijela Soba ne samo zuri u mene već mi i za vrat Duva a tad još nije Tuđman zbog istog razloga Crtu u bankama povukao i da zlo bude Veće ništa nisam ponio gdje bih sve tê šolde Stavio i tako natrpam ja ove svežnjeve Pod bluzu kanda banku pljačkam te presavijen ka Trudnica pridržavajući laktovima skute A trbuh obujmivši pođem kući i od tog sam Dana prestao o novcima voditi računa Međutim osamdeset i treće nisam zbog toga Najveći porez u gradu Zagrebu imao već Zbog svojstvene nesebičnosti naime ljubeći Muziku snimio sam za svoj trošak Fazane i Srastanje recimo pedeset hiljada maraka Jugoton mi je to platio ali par mjeseci Potom to je iznosilo četrdeset ne samo Poradi obezvrijeđivanja dinara već i Zato što nisam računao putne troškove i Slično elem to sam bio primoran učiniti Pošto u to vrijeme Jugoton nije mogao Zakonski u inostranstvu poslovati te je sve Preko moga žiro računa išlo mimo toga Došla mi je lova od svih prethodnih ploča ali Nisu mi to na tri godine razdijelili na Što sam imao pravo već su mi i po plaćenom Porezu i nadalje šolde plijenili sve dok Nisam osamdeset i sedme potvrdu donio Ali svejedno nisu mi ni dinara vratili Zašto to velim zato što sam osamdeset osme Radeći Balkansku rapsodiju u tri mjeseca Pet boravišta promijenio seleći se ka Don Kihot budući me je i rođeni ćaća iz Stana potjerao a milioni su nitkova I onda i sada imali barem gdje spavati Da ne spominjemo aute i kućerine a Kamoli plaćanje poreza i onda kažu to Je naše i uzmu pa čak i ne trebaju išta Reći civilno društvo sjeme ti se zatrlo i Tebi i tome koji na tvoj račun živi a da Te ne priječi živjeli Mongoli hoću reći TELEMAŠE POŠTO TI JE PONOS VEĆ NABUBRIO Osamdeset i pete zaželim knjigu Big bang u Tristo primjeraka izdati tako neki spomen O sebi ostaviti a i uljudbenu ravan Podići no budući sam bio u Holandiji Nisam to osobno mogao učiniti te sam Lajnerovoj ženi prepustio sve priređeno Obaviti jer kao što Telemah reče nikog Dokonog smislit ne mogu tko mi sljedovanje Jede međutim otkako sam ja to plaćao a Trebalo je novce iz Jugotona dići morao Sam punomoć načiniti koju mi je odvjetnik Iz Zagreba sastavio a ja kod bilježnika I u poslanstvu dužno ovjerio to sređeno Ja po dogovorenom punomoć natrag zatražim I dobijem ali u žurbi i ofrlje znači Neovjereno kao nisam imala vremena Pomislili su da je sve njihovo ako umrem I premda je toga i ranije bilo otada Su mi doista o glavi radili i ne samo Oni mislim takvi su to pozemljari moj prijo Osamdesetsedme se Janković koji je kao Ćata negdje radio zdušno ponudi nastupe Po selima urediti te uzme svu lovu i Na svoj račun prebaci a da stvar bude još gora Počeo se ko pijani grof ponašati jerbo Mu je sjekira u med pala držeći se točke Usmenog dogovora kako će mu peti dio Pripasti ako sve bude u redu ali pošto Očito nije ćopi sve novce kao zalog i Na sud me stavi elem probudi me jednog jutra Pađen u svome stanu gdje smo spavali i snenog Na sud odvede pošto je htio svoje dobiti I tako smjeste me za govornicu i tu ja u Zid piljeći rečem nikoga ne imenujući I skoro bezvoljno kako je bilo što poluči Da Janković spor u ime naroda dobije a Da je poznati menedžer neki mu glazbenici Posvjedoče iako dinara poreza dotle Platio nije a i kako bi kad je ka pisar Ili računovođa smjerno platu dobijao I tako sam ja koji je sve novce zaradio Bez kinte ostao pucam od smijeha naravno ZAŠTO JE PRESTAO TAKO MU JE DOBRO STAJALO Čim sam primijetio da i sa naočalama Pjevam sklopljenih očiju namah sam ih skinuo NIT MI JE POVJEROVALA NITI SE NASMIJALA Tek osamdeset i treće misleći posjetiti Ameriku odem u američki konzulat u Zagrebu vizu zatražiti kad me konzulica Upita gospodine Štuliću kako možemo Znati da ćete se vratiti a ja velim moram Porez platiti vizu nisam dobio boga ti Živi dokaz kako se sa ženom nije šaliti Pošto smisla za humor nikada neće imati A to je upravo ono što nas od drugih bića Razlikuje il bar si tako volimo laskati A TKO BOljE SVIRA GITARU HENDRIKS ILI STIV REJ VON Jednom zgodom osamdeset pete u Frankfurtu vidim Sebe u glazbenom dućanu gdje se rasprava tko je Bolji Hendriks il Stiv Rej Von zapodjela ja sam bio Za prethodnoga a momak u prodavaonici za Potonjega tek primi on to izdanje toliko k Srcu da skroz zapjenjen potegne zadnji dokaz kako Stiv ima crnu dušu našto ja ladno primjetim da I Hendriks isto nato čujem gazdino kikotanje A trinaest godina prije toga na beogradskoj Željezničkoj stanici s gitarom u presvlaci od Platna u cik zore šećkam čekajući bus za Zagreb Po redu vožnje kad mi pristupe kći i mati vele Oprostite gospodine je l to vaša gitara Na moje začuđeno da one će a koja je to Vrsta kontrabasa toga sam se sjetio pet ili šest Godina potom kad je Dražen Vrdoljak preveo Rok Enciklopediju i svaki dabl bejs ka dupli bas Poslije ne samo da je Plavu travu zaborava Napravio već je i javno rođendane slavio ZAŠTO TRULI NOSI KACIGU NA GLAVI KAD IZLAZI Sveduša je zbilja u svemu prisutna evo jednog Primjera krajem pedesetih Truli je svirao bas Gitaru ali je nije imao stoga riješi Dotičnu napraviti pošto je bio u posjedu Slike jednog sastava sa gitarama i njihovim Mjerama članova sastava mislim uzme šiber te Izračuna promjer gitare spram tijela pa dade Gitaru sačiniti međutim pošto je sjena na Slici bila zaključio je da bas ima pet žica I takav je svirao sve dok par godina izatog Nije pravi Fender vidio i grozno se snuždio Ne zbog četiri žice već što mu je bas i veći Bio i bolji zvuk imao dva desetljeća posle Toga Fender stvarno izbaci bas s pet žica alo NE SAMO DA SI SE ODMETNUO NEGO I VRIJEĐAŠ Izvrsni živi album Filma iz Kulušića ima Publiku i pljesak iz Studentskog Centra sa uzvratnog Gostovanja beogradskih sastava u Zagreb gradu Točnije rečeno sa Riblje čorbe dodatno tome Nadosnimavanje glasova i gitara a što se Lako ustanoviti može usporedbom dotičnog Sa mojim Ravno do dna gdje je osamsto ljudi duplo Manje nego u Studentskom Centru Piko Stančić ktome TA KMETOVI NAVEK VOLE NEKAJ DOMA PONIJETI Drugom zgodom krajem osamdeset treće povedem ja Lajnera prvi put sa sobom u inozemstvo da bi Ploču snimili dođemo kod Cetinića i započnem Sa Klinčekom i ritam mašinom stoga ode Lajner Kad za dva sata zazvoni telefon iz policije Uhvatili Lajnera kako u šopu knjigu krade Cetinić ga izvuče a ja preko toga prijeđem ZAŠTO SU MIKENJANI KORISTILI IJEKAVICU Zamislite lijeno popodne na rivi pod zidom Od klesanog kamena svakih pol sata mine koji Umirovljenik s rukama na leđima a dolje S remorkera udarac čekića zvekne odjekne Zamirući u ljeskanju mora fjakaste bonace Pedeset metara poviše na izlazu za cestu Velikim slovima AZRA piše do odlaska dalje Na svirku još ura vrimena imade ostala je Džoja i boca nepopijenog gemišta od juče To ljeto pred rat imadoh stvarno najbolje nastupe Od četristo ljudi pa naviše bilo bi ih manje Da nijesam otvarao gažu riječima dobro Veče mi smo HARI MATA HARI i sviraćemo vam Naše najveće uspjehe mislite da su kužili A kad smo jednom zgodom stvarno kao Bitlsi divlje U hotel uletili nekom ženskom praćeni jerbo Zbilja smo ludo odsvirali pa smo pred njima je da Bilo je i takvih morali giljati reče nama Recepcionar znate kako se to radi vi olfa Kao otključavate a zapravo zaključavate I ne zaboravite vašeg portira i tu migne A drugom zgodom došavši u Đakovo zabavljam ja Namjernike čekajući momke koji se nekuda Izgubiše kad eto njih sa cekerima a sve za Njima leprša od perja ka za okupatorima I u takvom raspoloženju prilegnemo na svirku OKUPAJ ME I NA GRUDI PRIMI SVOJE PA ME SPALI Huovci prvi na pozornicama lomiše gitare Zatim Hendriks i Jardbrdsi ja petnaest godina Potom a Riblja čorba dvadeset tri poslije mene AL ŠTO BIH SE PONAVLJA MENI JE MRSKO IZNOVA GOVORIT ONO ŠTO VEĆ RAZGOVJETNO KAZAH VALA U redu zašto sam u živo puno bolji nego Na snimkama zato što se oni koji nošahu Daske za pozornicu zvahu scenski radnici ti Koji duže studio snimatelji a ostali Koji su bananu okusili sladokusci da I ne spominjem ine koji auto vidješe Pa da su automehaničari pomisliše Ukratko lezilebovići se uzoholiše To je upravo i prvi razlog zašto se zemlja Raspala drugi je što je Tito predobar bio A treći je strani čimbenik što se babi htilo To joj se i snilo il već tome slično viđeno Razlika između akustične i električne Gitare je kao između malog i velikog Nogometa pardon glasovira i orgulja u Svakom slučaju glazbenike možemo staviti U tri razreda kod gitare to su oni koji Trzaju žice s više ili manje uspjeha To je prvi razred oni koji sviraju blanju To je drugi razred a oni pak koji sviraju Muziku to je treći razred ono što podjelu Uslovljava je odnos prema sredstvu znači prvi I drugi razred pristupaju tamburi ka pukom Oruđu dok je treći razred za oružje drži I sukladno utoliko manje slobodu ćuti Njime da se kurči iako bi i on da ruži Ampak po Tinu Ujeviću proza je jebanje A poezija drkanje pjesnika opet dvije Vrste ima oni koji su svjesni sebe ali Baš ništa im se pod milim bogom ne događa i Oni koji takoreć nesvjesno prate zbivanja Uostalom najbolji nogometni sudija je Onaj koji se najmanje vidi na igralištu To je primjereno i mnogom drugom stanovištu Budući sam na Fazanima i Krivom srastanju Premda to nije važno odsvirao bas gitaru Koliko para toliko i muzike k vragu Cetinić je tri pjesme odsvirao na Srastanju Mislim bas gitaru ali to ne igra ulogu ČA NAD STRAŠNIM NJEDRIMA UZVALJANOG MORA RIBE HVATAJUĆI GUSTA KRILA U SLANOJ PJENI KVASI Devedesetpete izdajem ja knjigu Božanska Ilijada u Beogradu dođem u vrijeme Kad se to il uvezivalo il umnožilo A to je u nekom podrumu bilo gledam i sve Ne vjerujem u knjigovežnici svojim očima Kad me gazda pogleda i drekne šta čekaš tamo Nosi to a ja iz okreta ka struna zapeta Skočim kad on jekne ama ne ti okrenem se a Iza mene stvarno neki koga nisam vidio Tko ne bi guzicu samo da bude Homer dao Četiri godine prije toga penjem se uz Baš Čaršiju u Sarajevu za sutona a dugu Kosu sam imao kad mi jedan iz mraka sjedeć Pred vratima dobaci što ti je to odozada A ja velim ono što mi fali sprijeda našto On zarže od smijeha i kane i meni ba Vlado Kalember je među prvima od sredine Osamdesetih godina živio od plej beka Po diskotekama te bi obično pred nastupe Posjećivao mjesne radio postaje gdje bi Redovno pustili Klinček stoji pod oblokom a Onda rekli dragi slušaoci kao što već i Sami pogađate Vlado Kalember to mi je on Sâm kazao a ja uzeo zdravo za gotovo Kako sam se samo razočarao kada mi je Bora Čorba zaprisegnuo da najbolji stihek Srpskog rokenrola naime rado ide Srbin U vojnike nije njegov već da ga je od nekog Drugog uzeo a tako mu je dobro stajao Kao i primjedba Crnjanskog Krleži znači i Tebe su kupili našto se Krle razbjesnio KAD TREBAŠ NIGDJE NIKOG NEMA ČA TU NOVOG IMA Čuvenost i smiješnih strana imade na primjer Osamdeset i prve se govorilo da ako Uzmeš praznu kutiju šibica na kojoj piše Azra i baciš je na Terazije za ciglih Petnaest minuta se zakrči sav promet zbilja Devedesetpete kad god sam ulicom išao Autobus bi se gradskog prevoza nakrivio Prema onoj strani gdje bih se zatekao mislim Dok bih na zeleno svjetlo čekao a jednom sam U kolima sjedeći pored busa čekajući Na crvenom ugledao o staklo priljubljene Noseve kao krumpire bilo mi neugodno DRIBLATI ZNAČI SLINAVITI EJ NE BUDI BALAV Tek nogomet je najbliži šahu po tome što su Beskonačne mogućnosti veličajnih poteza Ja ću navesti dva koja samo jednom viđeh i To oba iz šezdesetih na Svjetskom prvenstvu u Čileu šezdesetdruge a gledao sam ga na TV jedan tuče škaricama sa polovice Igrališta ali iskosa bezmalo sa crte Vratar krajnjim naporom bacivši se izbacuje Loptu preko prečke drugi u Zagrebu moguće Šezdesetosme u proljeće gostuje Partizan Na Maksimiru e sad desni bek skoro iz svoga Kuta na kraju igrališta izbija dugu baš Napucanu žogu ravno po crti a Galić je Centarfor u punom trku sa pola igrališta Petom preko glave prebacuje i stiže tik na Samoj ivici pokraj rubne zastavice i tu Divno zavrne na šesterac a suigraču mu Lopta kosu okrzne ne gremo na utakmice Samo zbog pogodaka i pobjeda razumete Uostalom par godina prije toga bio sam Na Plinari starom Hajdukovom placu OFK Beograd je gostovao pratio sam rođaka Po nekom drugom poslu pa smo slučajno svratili Zašto to kažem zato što sam jedini za goste Među petnaest tisuća ljutih Dalmatinaca Glasno navijao rođak se usrao i sveđ me Kišobranom ubadao da umuknem ništa mi Nije bilo prođoh lišo nisam môra popio Opet nogomet se premda lov i rat oličava U jednom od života razlikuje grubostima Naime i prljavštinom ništa se ne postiže A Binić pak dvije hiljadite izjavi da bi Stojković mogao u reprezentaciju i s Jednom nogom igrati sušta istina pošto ni S dvije to zasigurno bolje uspio ne bi Branimir Štulić 2004. Quote Share this post Link to post Share on other sites More sharing options...
Miss Lucifer Posted December 9, 2004 Report post Posted December 9, 2004 azra-dobri textovi,dobra muzika ali malo precenjena Quote Share this post Link to post Share on other sites More sharing options...
Мајор Гашпар Posted December 10, 2004 Report post Posted December 10, 2004 Kako mislis precenjena? Quote Share this post Link to post Share on other sites More sharing options...
Ketty Posted December 11, 2004 Report post Posted December 11, 2004 azra-dobri textovi,dobra muzika ali malo precenjena Sta hoces-onakva mjuza nikad nece biti precenjena.O textovima da ne pricam. Ako mi jos neko kaze da su precenjeni Pa gde bre Azra precenjena,bre Quote Share this post Link to post Share on other sites More sharing options...
Ketty Posted December 21, 2004 Report post Posted December 21, 2004 ''I danju i nocu ucila je mene sa tihim strpljenjem zaljubljene zene....'' Quote Share this post Link to post Share on other sites More sharing options...
Мајор Гашпар Posted December 28, 2004 Report post Posted December 28, 2004 ''I danju i nocu ucila je mene sa tihim strpljenjem zaljubljene zene....'' Azra - Linda Lane Oh Linda Lane Linda Lane, I wanna see you again I wanna kiss you again,my Linda Lane Proveo sam dugo s onu stranu svijeta sanjajući toplinu što domovina daje prestao sam lutati od cvijeta do cvijeta sve što ljubav traži Linda imala je U toplini sobe zagrljeni maštom plovili smo Hvarom,Dubrovnikom,Baškom u dušama našim, u očinjem vidu sjaji moja zemlja s posterom na zidu Linda Lane ... I danju i noću učila je mene sa strpljenjem tihi, zaljubljene žene opet u svom gradu u krugu prijatelja ali nema moje Linde,nježnog učitelja Through the snow, through the rain I'm flying my plane To meet you Linda Lane Quote Share this post Link to post Share on other sites More sharing options...
shock! Posted December 29, 2004 Report post Posted December 29, 2004 Meni je mnogo lepa pesma ''Linda Lane''-Dzoni je jedinstven pesnik-pise o realnim stvarima na realan,jedinstven mu, nacin. aha, nego meni je licno najgotivnija pesma/text Ako znas bilo sta...obozavam tu pesmu Quote Share this post Link to post Share on other sites More sharing options...
Ketty Posted December 30, 2004 Report post Posted December 30, 2004 Jes',majke mi,ta pesma je isto mnogo lepa-vrlo je tesko izdvojiti najbolje Azrine pesme. A ''Daleko od istine''? Quote Share this post Link to post Share on other sites More sharing options...
genius Posted December 30, 2004 Report post Posted December 30, 2004 Ako si narodnjak onda si ili pravi narodnjak ili Azra . Quote Share this post Link to post Share on other sites More sharing options...
Мајор Гашпар Posted December 30, 2004 Report post Posted December 30, 2004 Jes',majke mi,ta pesma je isto mnogo lepa-vrlo je tesko izdvojiti najbolje Azrine pesme. A ''Daleko od istine''? Ma, nije tesko svirati Ako znas bilo sto? Nije, veruj mi Daleko od istine? fenomenalan uvod Quote Share this post Link to post Share on other sites More sharing options...
shock! Posted December 30, 2004 Report post Posted December 30, 2004 onda si ili pravi narodnjak ili Azra vrlo je tesko izdvojiti najbolje Azrine pesme. A ''Daleko od istine''? dosta dobra pesma ali mi ipak nije u izboru za najbolju....A sta da radim,Kao ti i ja,Ako znas bilo sta,Gracija,Balkan, Usne vrele visnje...to je meni neki Azrin vrh recimo... Quote Share this post Link to post Share on other sites More sharing options...
Ketty Posted December 31, 2004 Report post Posted December 31, 2004 ''A sta da radim kada odu prijatelji moji,kada ode djevojka na koju bacam oci I tako redom dan za danom na javnim mjestima s gitarom,naravno da uvek neko dodje da me cuje makar i karadom Nista mi vise nije vazno Nasao sam dobar bend Zelim samo da sviram,da se otkacim i to je sve''... E,ali ovaj deo ''A sta da radim kada odu prijtelji moji,KADA ODE DJEVOJKA NA KOJU BACAM OCI'' ''Kada ode djevojka na koju bacam oci''...Kako je to lepo receno izvinite,ja se malo gubim ali to je stvarno prelepa recenica Quote Share this post Link to post Share on other sites More sharing options...
Ketty Posted December 31, 2004 Report post Posted December 31, 2004 Ma, nije tesko svirati Ako znas bilo sto? Nije, veruj mi Ovaj,ja nisam rekla nista za izvodjenje Azrinih pesama Mislim,mozda si pogresno procitao ovo ''izdvojiti najbolje Azrine pesme''? Quote Share this post Link to post Share on other sites More sharing options...
clytie Posted January 12, 2005 Report post Posted January 12, 2005 meni su azra i ekv omiljeni "domaci"bendovi. volim dzonijeve tekstove,ima covek m..a, podseca me na majakovskog obozavam obrati paznju na poslednju stvar Quote Share this post Link to post Share on other sites More sharing options...
marko.petrovic Posted January 14, 2005 Report post Posted January 14, 2005 evo uzeo sam od drugara skoro sve od Azre u mp3. pa nije bas prvi put.. mozda sam cuo pesmu dve preko radija.. Quote Share this post Link to post Share on other sites More sharing options...
Recommended Posts
Join the conversation
You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.
Note: Your post will require moderator approval before it will be visible.