@Melinda, klavir na Aladdin Sane:
U stvari je Garsonova pojava jedna od bitnijih stvari na Aladdin Sane, kako mi ne pade na pamet da to pomenem.
U poslednjoj pesmi ga je baš ubio, slično kao na A Small Plot of Land što ga gazi...
Ae kad mi je već Vol dao elana:
(EDIT: i Totamealand )
1980. Scary Monsters (and Super Creeps) ............. 8.0
Dobar album, dobre Up the Hill Backwards i naslovna, Fashion fantastična, al' zbog Frippa, pitanje je kakva bi mi bila da neko drugi svira. Ona gitara nije normalna, direktno u mozak golica. Ashes to Ashes jedna od najboljih pesama karijere.
Nije mi jasno samo čemu reciklaža na albumu, mislim na Heroes leadove u Teenage Wildlife, čini mi se da ima i na još jednom mestu nešto.
1983. Let's Dance .............................. 8.0
Koga je briga ako neka pesma i postane dosadna u trenutku, kada sledi SRV solaža!
Ostalo popunjava Najl svojim ukusnim akordima.
Nekako mi Cat People najinteresantnija u poslednje vreme, podseća me na kasniji Sisters of Mercy ili tako nešto.
1984. Tonight ....................................... 7.0
Tu i tamo, najviše mi se sviđaju Loving the Alien, Don't Look Down (tu je Vo zaslužan, prisviđala mi se tek kad sam je njemu poslao ovde), i Neighboorhood Threat. U prevodu, planiram i Igija da preslušam.
1986. Labyrinth OST ............................................. šalim se
E ali jesam ga preslušao. Ima jedno 2-3 simpatične pesme, na jednoj od njih bocka neke boleštije basista Paul Westwood, koji je inače autor knjige istovremeno primamljivog i odbijajućeg imena - The Bass Bible.
1987. Never Let Me Down ....................................... 6.5
Bezveznjikav album, ali mi je Time Will Crawl bolja od celog Tonighta zajedno.
1989. Tin Machine ...................................................... 6.5
1991. Tin Machine II ................................................... 6.7
1992. Tin Machine Live: Oy Vey, Baby ...................... 6.9
Ovo sam se toliko nadao da će da bude nešto super, na papiru mi je tako delovalo (nešto u fazonu hard rock and grunge predecessor) ali mi je uglavnom doživljaj bio kad pustim kao da nisam ništa posebno slušao, nit smrdi nit miriše, baš mi beše žao. Tek posle par puta mi par pesama pomalo ušlo u uvo, live album je za nijansu zabavniji (a i kraći), a npr. Shopping for Girls mi se prisviđala tek kad sam je čuo u nekoj Live & Acoustic '96-97 varijanti.
U okviru Tin Machin turneje bilo je i koncerata gde je svirana In Every Dreamhome a Heartache od Roxy Music, ne mogu da nađem snimak toga, nek mi se neko pridruži u traženju
Tako da nije baš da 80te nisu loše, ali kad se podvuče crta, ima nekoliko odličnih pesama, sreća pa Bowie i u kreativnom čabru napravi bar jednu odličnu po albumu. Ashes to Ashes i Time Will Crawl su mi baš 10/10 pesme. Šteta je samo što ne pije vodu ova priča kako je hteo da pobegne iz svojih Fil Kolins godina tako što će da oformi hard rok grupu, jer je ta hard rok grupa pokazala da nije problem žanr, nego kreativna suša.
Pozitivna strana TMa je početak saradnje sa Gabrelsom (prvi snimak sa njim je rimejk pesme Look Back in Anger '88, ima je kao bonus na reizdanjima Lodgera i ima bockanje na gitari koje mnogo fino miriše na Voyeur of Utter Destruction) i što je u to vreme nastala pesma
(početak i kraj ove verzije je u stvari intro/outro pomenutog Anger rerecorda) - napisana ne u saradnji sa Gabrelsom nego sa Armstrongom, 'petim članom' Tin Machinea na prvom albumu.
Live i razno:
1982. Baal EP
Zanimljivo ali ne preterano, ne znam kako funkcionišu pesme u kontekstu predstave, nisam je gledao.
1982. Bowie Rare: Heroes na nemačkom i odlično mu stoji, Space Oddity na italijanskom (Ragazzo solo, ragazza sola ), naravno italijanski tekst nije o svemiru, već o ljubavi, Italijane ne zanima sletanje na Mesec, već da vide kako Mjesec lopov,
1983. Serious Moonlight ............................................. 8.5
Nema SRV
Al' vratio se Earl Slick. Dobar izbor pesama, u novim aranžmanima kao što bude za svaku turneju.
1987. Glass Spider ....................................................... 7.5
Novi aranžmani, više zanimljivi jer su novi nego da su bolji od prethodnih turneja.
Jedini put live Time Will Crawl. <3
Peter Frampton najzanimljiviji član pratećeg benda.
1990. Milton Keynes Bootleg, Sound+Vision turneja ...... 8.0
Išao prenos na BBC radiu, pa snimak toga, napravio čovek turneju između dva Tin Machine albuma, da 'penzioniše' svoje hitove, to je intenzivno korišćeno za promociju turneje, 'poslednji put u vašem gradu', ko će ga znati, verovatno da se uzmu pare da bi Tin Machine mogao da nastavi da radi.
Svi hitovi odsvirani tokom te turneje su svirani opet u nekom trenutku kasnije, naravno.
Ruku na srce, ovo jeste poslednja turneja gde su svi na jednom mestu.
Opet lepi novi aranzmani, zajebancija sa orijentalnim saksofonom u Ashes to Ashes, odličan crni Turčin na basu.
Pored toga ovaj BBC snimak uključuje i intervju gde Bowie pored hvaljenja Tin Machina pominje i knjige, i šta je slušao u tom momentu od muzike (pominje Dinosaur Jr)
Bouviju je malo puknut glas na ovom koncertu, možda prvi put da nije besprekoran.
Možda je izlišno zapažanje, ali mi je Interesantno koliko snimci sa svih turneja zvuče besprekorno, poslednji sloppy momenti su na Ziggy Stardust turneji. Zaboravi čovek dok sluša koliki je posao da bend uvežba i utegne sve ono...
Na kraju se najviše raspisah o najmanje bitnom snimku
Ete, planirao sam da obuhvatim sve do kraja, al' može 80te i Tin Machine, i bolje tako, malo manje tldr.