pa ima baš dosta Hereditary atmosfere, podseća i po toj osnovnoj premisi sa konceptom ljudskog gubitka i prevazilaženja istog, i liči dosta po stilu snimanja i kadrovima.
ta wicker/ritual paganština je ovde korišćena kao alat tako reći, da se preko nje prenese Hereditary jezgro za koje je Ari provalio da mu dobro ide. otprilike me to podseća na sličnosti između Lanthimos-ovih filmova, taj neki princip