Talvi, pičko, nisi rekao da ima solaža. Album sjajan, ništa manje nisam očekivao. Ima novih elemenata tu i tamo, taman da začine poznato jelo - poput malo elektronike na jednoj od pesama, semplova koji mi nisu još baš legli (ali zato je tu drugo i treće itd. slušanje). Na trenutke se bez greške čuje rif koji bi, blago izmenjen, mogao da se nađe na nekom od poslednja dva Mayhem albuma, nevezano za akordsku progresiju koja je već prepoznatljiva za Runea.
"Venice In Fog", jebote, divna pesma, zaista joj pristaje naziv. Sam kraj pesme je mogao da bude bolje odrađen, deluje mi naprasno prekinuto. Isti slučaj sa još jednom pesmom, ne da mi se da sada premotavam da bih našao koja je. Svakako, album vredan višestrukog slušanja, jer je, kao i uvek, potrebno vreme da se čuju detalji i slojevi gitara koje Rune nabacuje jedan preko drugog. Znam šta ću slušati ujutru.