kukaćemo mi i za kačamkom.
i ne znam po kojim kriterijumima Artiljero loš film, fino ispričana priča o odrastanju, bez onih fašističkih gluposti tipa "tinejdćeri su zli, snimaju se mobilnim telefonima i uzimaju drogu, jure kao muve bez glave itd."
samo veliki narodi mogu o sebi pričati istovremeno kritički i afirmativno, a Artiljero je jedan primer takvog pristupa.
možda ljudi ne vole istinu, a svaki životni optimizam je počeo da im se gadi, jer je main discourse sveden na masovno jadikovanje, pa se stoga umetnički pokušaji svode na ponavljanje šablona, bez ikakve volje da se izvuku iz blata i gliba u kome se nalaze.