Evo i mene u ovomesećnom javljanju nije se zabušavalo, radilo se podosta i prešlo pa da rečemo koju...
SIGNALS - Dakle ušao svečano u te uklete osamdesete i mogu reći da mi jeste bio čudan ovaj udar sintova na sva čula. Ali odmah mi je prijalo jer ja volim tu 80s boju zvuka, te danas naivne klavijature koje mene podsete na rano detinjstvo - nije da sam tad aktivno slušao muziku, 90te sam napunio osam godina ali taj zvuk se ugradio negde u podsvest i sad mi uvek prija čuti - a na stranu to što je album sam po sebi jako dobar. Ono što mi se instant svidelo je to da iako je bačen akcenat na sintove album ne zvuči baš tako veselo, vidi se da su ga nekako istretirali na svoj način. Subdivison, Digitalni čovek i Analogno dete... dosta favorita i odmah veoma dobro izdanje u ovoj fazi koje me je ohrabrilo i dovelo do...
GRACE UNDER PRESSURE - E ovo je ALBUMČINA! Izvini Dersu ali meni se čak kolje za vrh Rush diskografije. Mračan tekstualno, muzički isto jako melanholičan za šta sam uvek sucker. Vidi se nekako da ljudi sviraju te mašine a ne mašine sviraju ljude, Rush su upotrebili sintove da kažu šta su hteli i uspeli su do daske. Distant early warning i Red sector A među naj uradcima benda ali kao što rekoh svaka od 8 pesama je odlična, sjajan album! Idemo dalje sa...
POWER WINDOWS - E ovo kad sam čuo bio mi je baš hladan tuš, iz prve mi se učinilo da nisu uspeli da ponove magiju prethodnika i to i stoji na kraju krajeva ali kad sam malo islušao album video sam da uopšte nije loš: Big Money, Manhattan Project, Marathon, Mystic Rhythms... ima šta da se čuje ali realno GUP je mama za ovaj album. Dark atmosfera je i dalje tu. No pravo hladno tuširanje se nastavilo sa
HOLD YOUR FIRE koji mi je i definitivno najslabiji Rush album. Geddy je rekao da mu se bilo skurčilo svirti sa sintovima i to se oseća, ceo album je više manje jedna nerazaznatljiva masa proseka no pesme kao Force Ten, Time Stands Still i Mission su ga izvadile iz govana i ne dozvoljavaju mi da kažem da je apsolutno loš...
... što me dovodi do jedne male digresije: evo ukupno sam poslušao 14 albuma Rusha i nijedan nije govno? Znači stvarno čaroban bend. No da zaokružimo eru sa
SHOW OF HANDS - Kad sam čuo ovaj live malo sam se vratio na prethodna dva i bolje ih izvalio, nekako ovo sve ima više smisla live i Alex ne zvuči kao na albumima gde je kao da je sa terase snimao svoje deonice. No zamerka koju mogu uputiti ovom lajvu je forsiranje Prozora i Vatre a kriminalno zapostavljanje remek dela GUP sa kog je bar još jedna pesma trebala da uleti.
Još jedna digresija, zanimalo me ko im svira kljave lajv, dok sam slušao ovaj album javila mi se ta misao i moj prog guru Angelizator mi je otkrio da Geddy radi njih i bas simultano live + što radi pedale i peva kapa dole za čoveka hobotnicu, kakav majstor jbt!
Novi horizonti leže dalje, osamdesete se završavaju, klavijature dosađuju i idemo dalje sa
PRESTO - Laza i Igorčić su mi rekli da je ovaj album totally passable pa sam se prosto iznenadio koliko mi se svideo. Ovo mi je u suštini ista furka kao sa keyboard albuma muzički samo je Alex pojačan ali vajb mi je nekako isti, ne znam da li se tripujem ali Show don't tell sa jakom ritmičkom podlogom mi čak zazvuči kao RHCP ili FNM iz tog vremena, confirm / deny ko je iskusniji od mene, čujem čak i malo U2, new wave generalno a kljave lepo boje celu priču, ima baš lepih pesama kao Chain Lightning, The Pass, Super Conductor, Available Light... dobar album mater mu jebem.
ROLL THE BONES - More of the same kao prethodnik koji mi je zasad bolji, isti je fazon a ima i ovde super pesama - naslovna je himna sa sve onim rep delom - ko je ono odradio?, Dreamline, Neurotica... u suštini ova dva albuma su kao neka izolovana faza koja je podcenjena u ukupnoj slici ali nikako ne treba da se preskoči, jer ima šta da se čuje apsolutno.
Eto toliko za sad, čujemo se za mesec dana, idem u devedesete gde grunge vreba