Što se tiče diskusije o obrazovnom sistemu sa prošlih strana (nadavaćete mi se minusa ,ali moram) my opinion:
1: Ukinuo bih sve državne srednje škole i fakultete - zato što 70-80% zaposlenih rade poslove koje ne zahtevaju nikakvo teoretsko znanje ,jedino nešto malo prakse: pekari ,taksisti ,poljoprivrednici ,prodavci ,kelneri ,zidari ,frizerke ,operateri ,mašin-bravari....itd.
Dakle ,završiš osnovnu ,i odma kreneš negde da praksiraš/volontiraš ,em jako brzo skontaš koji posao ti odgovara ,em stekneš radne navike ,em uštediš jako puno vremena i energije sa ovim kratkim obrazovanjem ,em brzo postaneš svoj čovek/žena.
2: Fakulteti i kursevi da budu privatni i skupi koliko god trebaju da budu skupi - slobodno tržište će time da ugasi bespotrebne fakultete poput filozofije ,psihologije ,umetnosti ,ekonomskog ,na pravni će ići neki mali broj studenata ( jer nisu ludi da daju ogromne pare da bi posle bili na birou ). Za programiranje/dizajn je dovoljan neki bolji jednogodišnji kurs, za računovođstvo isto.
Drugo ,ti fakulteti bi morali da daju vrlo dobro znanje a da pri tom budu što konzistentniji (maksimum prakse, minimum teorije) ,da bi bili atraktivni studentima. Ako su suviše laki ,poslodavci neće da daju posao njihovim završenim studentima ,jer će ih smatrati nedovoljno obrazovanim. Ako su preteški ,studenti imaju izbor da studiraju kod konkurencije.
Manjak srednjoškolskog obrazovanja ne bi problem. Građevinski fakulteti bi ubacili neophodno gradivo (tipa matematika bez algebre i fizika) u prvu godinu studija ,medicinski bi ubacili biologiju i hemiju itd.
Treće ,takav pristup bi uskladio ponudu znanja sa potražnjom znanja na tržištu. Ako želiš npr da postaneš pravnik ,ali godina košta 200.000 ,i čeka se 10 godina na radno mesto ,odustaćeš ,radićeš nešto što je deficitarno ,na obostrano zadovoljstvo tebe i poslodavca. Ne mogu svi da budu akademski građani ,direktori i elita. Bolje na vreme da ti se rasprše snovi ,nego prekasno.