Evo i mojih utisaka. Kasno smo se organizovali (ponovo) u kom sastavu idemo, dok su se svi smislili i izjasnili već su svi smeštaji u selu Rtanj bili zauzeti. To je na kraju ispalo odlično jer smo uzeli smeštaj u selu Ilino (između Rtnja i Boljevca) koji je bio profi, etno zonfa unutra a spolja sasvim fin bazen sa šankom u vodi. Tačno mi se jebalo da idem u subotu na 35+ celzijusa da se pentram na planinu, to je ionako odrađeno prethodnih godina. Jedino je sranje što mora kolima da se ide u Rtanj, jer je put jako mračan i vijugav, dobrim delom uzbrdo. Nisam baš srećan kad moram da vozim alkoholisan ali na putu ionako nema nigde nikog.
Ja prvi put prisustvujem da je bina na ovom novom (starom) mestu, definitivno pun pogodak jer je bilo baš primetno više ljudi nego prethodnih nekoliko godina. Unapređen ugođaj vezano za piće, merch i hranu svakako su dodatni plusevi. Što se bendova tiče, ono što sam gledao:
VIPERA - prljavi rokenrol sa crust momentima, malo vozi na Motorhead, malo na Amebix; svirka dosta traljava ali nije ni bitno, basista sa mullet frizurom je fino izurlao "fuck the world!" i ostale mudrosti.
PLAMEN VEČNOSTI - već sam opisivao na prošlogodišnjoj MOA temi kakvo je ovo smeće, nekakva minimalistična elektronika sa tupavim ritmovima i preko neko bajanje na nepoznatom jeziku, sa blekerskim vokalom. Ortak i dve ribe sa kapuljačama i trouglima naravno, all style no substance. Možda neka Treha Sektori za ubogu sirotinju, tako nešto. Ipak, ova ekipa ima keca u rukavu, čuvenog Mikicu koji je opet bljuvao vatru i gutao visokoprocentni etil alkohol. Samo zbog njega je vredelo gledati kao i uvek.
VARTRA - ovo je vokalno, instrumentalno, scenski kolektiv koji kombinuje slovenske etno momente sa nekim dark folkom, atmospheric shit. Cura dobro pevala ali su pobedu ipak iznele igračice koje su se zajebavale sa zapaljenim buktinjama, cirkuska atrakcija. Ne bih ovako nešto u životu slušao kod kuće ali je uživo bilo sasvim ok, naročito nakon plamena večnosti. Nije mi se svidelo što je baja, koji je očito vođa benda, to morao svima da stavi do znanja, komandujući sa bine ostalim članovima a naročito članicama.
_______________________________
Propustili smo popodnevne svirke, valjalo je piti i jesti i uživati u blagodetima tog bazena među planinama. Drugi dan je ipak bio muzički daleko raznovrsniji i kvalitetniji.
MADVRO - Smederevci su zaista bezobrazno napredovali od kada sam ih prvi put čuo. Nema ovde neke tople vode ali doomy stoner odsviran dosta precizno može uvek, a i takav zvuk je nekako zaštitan znak ovog festivala u poslednje vreme. Sasvim solidni rifovi, kompetentna svirka, pevačica je whatever ali kažem - pozitivni utisci.
FIVE THE HIEROPHANT - ono što je verovatno trebalo da bude vrhunac ovogodišnjeg MOA pretvorilo se u razočaranje. Naime, bendu je nedostajao saksofonista (koji je ujedno i glavni instrumentalista) i vokal. U takvom kontekstu, muzika je zaista zvučala background-asto i prazno, stara fora sa jedinim rifom koji se ciklično ponavlja u nedogled AKA Amenra iz narodne kuhinje. Šteta, jer su ovi Englezi imali opasnu binsku opremu, veoma kvalitetan zvuk (pa vidi se i po merchu da su liga iznad svih ostalih bendova ovde, po profesionalizmu) ali jebiga, kad ti odseku glavu ne možeš mnogo ni rukama da se pomažeš.
TORN FROM EARTH - standardno iscepali svoje zverski. Zaista dobar, iako ne mnogo originalan bend. Odlična kombinacija sludgerskog ala Scott Kelly vokala gitariste i blekerskih shriek-ova basiste, gruv ubica na mesto, vožnja samo takva i neizbežan vratolom. Zafali tu nekad malo nekih začina i izlazaka izvan zone komfora ali sve u svemu jako dobar nastup i vrlo profesionalan bend.
WYATT E - smećurina. Isto neki maskirani smarači koji su ukupno svirali dve pesme, drone zvuk sa vrlo malo supstrata, i još sve žešće preglasno. Nije ovo za mene.
SITIS - bez dileme za mene bend festivala. Jebaše mu majku milosnu. Daleko najbolji bubnjar na festivalu, daleko najbolji i vokal (odlična pojava inače, čupavi grbavi brka sa volovskim pirsingom u nosu i kožnjakom sa prišivačima, dok su ostali momci izgledali kao da ih je neko pokupio sa lokalnog basketa), a bome i gitarista ga je sašio brzim tremolom. Ne znam kako se kotiraju regionalno ali obavezno ću uzeti da preslušam njihov jedini LP koji su izbacili, ovo na Rtnju je zvučalo ubedljivije od mnogih premium black metal bendova koje sam čuo.
Sve u svemu, vidimo se i dogodine.