-
Posts
798 -
Joined
-
Last visited
Everything posted by Secracon
-
Ja ću ti odsvirati Myunga, i te slične varijante i unatraške ako treba, no imam 28 godina... Cheerz!
-
Eto, naučih ja nešto novo. Zaista nisam nikada do sad čuo za njega. Thanx! Cheerz!
-
Oni maltene posle svakog studijskog albuma izdaju i live album, a većinu tih i u video formatu. Imaš ih nekoliko... Nisam bubnjar, pa ne znam sve detalje, ali znam da poslednji live DVD treba da se izda kao škola bubnjeva. U kadru će se videti samo Portnoy ceo koncert, i biće ispresecano komentarima i objašnjenjima. Možda je već i izašlo... Cheerz!
-
...i ne dobih ja odgovor na pitanje ko je Michael Manring? Gde svira?
-
Jebiga, onaj deo sa pekmezom i pasuljom je isečen kao i onaj Gazdin vrlo opširan i elokventan odgovor (na Teino kilometarsko pitanje), koji je glasio "Da.". Ovako nije fazon. U pasulj zaista idu šargarepe. Mora da sam se zbunio od treme. Inače, komentar ludog Branka je na kraju ostao na MOJE izričito insistiranje. Čovek je lepo reka da "To nije komercijala, ko će to da sluša?..." Cheerz!
-
Koliko ja znam Mitro's music ima Digitech-ov program, i koliko ja znam imaju radnju i u Beogradu. Nego, ljudi, ima li igde kod nas pojačalo Marshall 2550 (valjda je taj broj modela)? To je serija izdata povodom 25 godina Marshall-a. Da li iko to ima kod nas, i da li iko takvo nešto prodaje? Cheerz!
-
Nisam znao da su ove ostale toliko pojeftinile... Hvala na informaciji. Ja svakako neću još dugo uzimati ništa novo za računar, jer još ni ovaj poslednji finansijski šok od novembra nisam pretrpeo, a za moje kućne varijante mi je i Live! sasvim dovoljan. Inače, kada sam u novembru uzimao mašinu, su hteli da mi ugrade Audigy2, tada za 80 evra, no ja sam insistirao na Live!, jer sam i ranije radio na njoj i bila mi je sasvim dovoljna, a 60 evra (tadašnja razlika Audigy-Live), je ipak za 60 evra više od ničega, pogotovo kada imaš struku sa kojom baš nemaš izgleda da se zaposliš još neko vreme (nastavnik bas gitare). Thanx for the info! Cheerz!
-
Ej, pičvajz, ti nam kao radiš zvanični site, jelde... Ljudi misle da to mi pičemo sami o sebi, ajde, lebac ti, budi malko objektivniji, i nemoj baš takve hvalospeve... "Bandi" se piše zajedno, a ne odvojeno. Sve najbolje! Cheerz!
-
Zavisi za šta ti treba. Ako radiš nešto ozbiljno onda pročitaj Dushanov odgovor. Ako ti treba za kućne varijante, onda je u principu okej. Ja kod kuće imam Creative Live! 24bit karticu, za koju bi ti bilo ko ovde rekao da je govno. Namučio sam se dok je nisam podesio kako valja. Pazi, sve te novije Creativove kartice (pa i ova moja primitivna, koja je poslednja serija Live!-a) imaju isti Audigy chipset, koji nikada ne radi kako treba. Nekom KX driver reši ploblem, meni nije ni to pomoglo. Mene je spasao asio 4all. Na svojoj staroj mašini sam imao matorog Live! 5.1, koji je valjda imao još neki matori chipset i on je radio perfektno bez potrebe za ikakvim naknadnim podešavanjem. Na novoj mašini, sa novim Live!-om mi se pojavio onaj učestali problem da mi se razilazi snimak posle nekog vremena. Tada sam isprobao svakakve kartice, i došao do zaključka da sve Creative-ovo ima isti taj problem, pa i onaj nabudženi audigy2 sa pozlaćenim kontaktima i koječime. Dakle, ukratko: Moraćeš se malko namučiti sa audigy2, ali će ti proraditi na ovaj ili onaj način. Ako ne snimaš više od dva kanala od jednom, i ako kucaš bubanj, i ne snimaš ga, onda ti je audigy za kojih desetak evra ipak mnogo lepše rešenje nego recimo Terratec od par stotina jevreja. Ja kad radim nešto ozbiljnije, odem kod drugara koji ima Terratec-a, ali u principu za sve radove po kući mi je Creative Soundblaster Live! 24bit i više nego dovoljan. Kupio sam ga krajem novembra za skoro 20 evra. Terratec je tada bio oko 300-400 ako se ne varam, poređenja radi. Mada ne treba zaboraviti ni to da sam osedeo dok sam ga podesio. Cheerz!
-
E sada ja ispadam neobrazovani seljober sa sve diplomom... Ko je taj čova? Gde svira? Možda ga prepoznam po bendu... E, ni njegovo ime nisam znao. Naravno, Tool znam šta je... Jebiga, pretpostavljam da si iz BG, pa ćemo morati malko sačekati, dok ja ne odem na neki koncert tamo... ...osim ako ti budeš dolazio za NS... A inače sam i ja zaboravio jednog vrlo uticajnog basistu, koji je bio idol gotovo svim matorim metalcima: Geezer Butler - Pentatonika do besvesti, ali jako upečatljiva. Takođe preporučujem svim početnicima. Malko će vas boleti prsti od silnog zavlačenja, što on non-stop radi, ali to mora tako na početku... Ja lično još recimo gotivim i Billy Gould-a iz ex-FNM. Dobar sound, dobre bas deonice, mada nije teško. Cheerz!
-
Mene je KORG AX 10, što je jedna plastična "made in china" sprava sa dva foot switcha i expression pedalom, jako prijatno iznenadila sa svojim speaker simulatorom. Doduše, samo jedno od modeliranih pojačala radi tako dobro, ali je i to sasvim dovoljno. Za kućne demo snimke dušu dalo... Probali smo ga čak i preko razglasa na svirci, i nije ni tu bio loš... ...for a low budget plastic can...
-
Dobro, fazon je zaista glup, čak i kada se shvati igra reči... btw 'Oću i ja da me metite na spisak onih što 'oćedu spota da vididu...! UZUN iNCE BiR YOLDAYIM! Egészségünkre!
-
Zaboravih da napišem da sam prošlog leta, još dok sam bio u Budimpešti, divanio sa jednim gitaristom koji je endorser firme LINE 6. Svirali smo na istom koncertu pa mi je malo pokazao svoju opremu. Inače taj tip tamo u Mađarskoj važi za neku gitarošku facu. Totalno je u Lukather fazonu. Ima Variax gitaru, i šteka ga u Spider pojačalo. Ja sam čuo kako rade u kombinaciji (pa još preko meni jako mrskog speaker simulator izlaza, koji on koristi) i ono malo što sam čuo mi je bilo sasvim okej. Tip kaže da pojačalo radi jako dobro i sa običnom gitarom. Catch je da pojačalo ima već sve potrebne efekte i simulacije ugrađene. To bi ti bile dve muve jednim udarcem, pod uslovom da ti treba i pojačalo. No, ja to nisam detaljno čeprkao, pa ako naiđeš negde na to, obavezno isprobaj. Prvi utisak koji je ta sprava ostavila na mene je vrlo dobar. Cena je pristupačna. Možeš da nađeš manjeg Spider-a po ceni novog procesora. Proveriću još tačne cene. Cheerz!
-
E sad si me podsetila. Totalno sam zaboravio na te bambije u muzičkom toboganu. Jebiga, onda sam bio mali, plav, sladak, ćosav, i nije me zanimala muzika, mada sam tobogan gledao. Postajem senilan... ...pored toga što više nisam ni mali, ni plav, ni sladak, ni ćosav i što sam sada muzičar... Cheerz!
-
Jel' si mislila ko prepozna Joan Jett na ovoj slici? Ja imam onaj zaglupljivač slika za internet, jer idem praistorijski, sa modemom najobičnijim, no Joan Jett se da prepoznati čak i u ovoj rezoluciji 10x18 kako mi skenja ovaj ubrzivač... Cheerz! ps. Šta je to Bambi? Pretpostavljam da u ovom slučaju nije Disney-ev crtani junak...
-
Moram ovaj glupi fazon da ispucam na ovom topic-u: Imamo dve grupe: a.) TATE b.) MAME Pitanje je koja od te dve grupe više karakteriše Demether... Moj odgovor: Demether je b.) MAME
-
Herr_Wolf, imaš pivčinu od mene za ove izjave: Ja celog života zastupam interese onih malobrojnih basista, koji NE misle da je Jazz nešto najbolje i najdalje u muzici, i lično mnogo više volim Precision Bass od Jazz Bass-a. Imam jednog USA Fender Precision iz ’62 sa aluminijumskom maskom i metalnim češljićem, i to je noćna mora svih Jazz Bass fanova, kako zvuči. Baš je Bay Area... Plus što koristim i overdrajv. Kada sam završavao u Budimpešti višu za Jazz (na odseku za bass) su mi na diplomskom koncertu rekli iz komisije da se Pastorius prevrće u grobu, kakav mi je zvuk i pristup jazz-u, ali da su primorani da mi daju najbolju ocenu, zbog kontrole instrumenta i modernog pristupa. To su zastareli matorci, koji overdrive ne vole ni na gitari, a tek na bass-u, a nikada nisu videli tapping. I strašno im je bilo čudno što bass ne držim ispod brade, već ga stavim na muda. No, da ja pređem na poentu: Eto šta vama matora thrasherska drtina od bassiste kaže: Jazz NE treba forsirati po svaku cenu. Svakom dođe momenat kada će sam od sebe krenuti to da sluša, i trajaće ili neće. Ne treba ga slušati ga samo zbog toga da neko deluje pametnije. To je snobizam, sindrom „Carevog novog odela“. Ja sam se celog života trudio da budem onaj klinac iz te bajke koji će prvi otvoreno priznati da mu je nešto sranje. Verujte mi, metal je jednako raznovrstan kao i jazz, a i jednako ima loših podžanrova. Nemojte se zaslepljivati toliko tim jazz-om. I to je šablončina kao i sve ostalo, samo što ima septakorde i nonakorde umesto trozvuka, i funkcije se shvataju vertikalno a ne linearno kao u klasici ili metalu. Sada ovo mnogi nisu razumeli, ali nije ni bitno. Poenta je da Jazz nije ništa specijalno. Pogrešno je ono mišljenje da je to muzika nad muzikama i da ko zna jazz, zna i sve drugo. Ovo poslednje pogotovo nije tačno, uverio sam se mnogo puta. Mladim muzičarima je potrebno da čuju što više dobre muzike, ali im ne treba forsirati ništa, jer im možemo stvoriti averziju prema nekim pravcima. Ići će to sve svojim tokom. Marcus Miller je ipak u tom uzrastu zanimljiv uglavnom samo tehnički, mada ja lično mislim da je prevaziđen. Victor Wooten je tata i mama za njega, a i uopšte u tom stilu. Stanley Clark za razliku od Miller-a i Wooten-a ima mnogo prepoznatljivi i jedinstveniji zvuk. On je idol Les Claypool-u iz Primus, i ne bez razloga. Da napomenem samo da ja lično ne volim onaj zvuk iz DI-boxa, koji mnogi forsiraju, i da ne pljujem po Wooten-u i Miller-u nipošto. Oni jesu carevi. Neki od basista koje preporučujem (neke ću garant zaboraviti). Steve Harris, zbog okidanja. E TO je drajv. Sa takvim sviranjem će se bas uvek čuti, i to na bilo kakvoj opremi. Imao sam prilike da čoveku detaljno pogledam opremu (možete videti moju sliku sa njegovim bassovima na Maiden topicu), i nema tu filozofije. On ništa specijalno ne koristi. Taj zvuk je od njegovog okidanja, Deonice su mu lake, pa je za početnike dušu dao. Cliff Burton (R.I.P.) To je lekcija „kako ostati maštovit u thrash metal bendu“. Manje su mu razgovetni snimci, jer je Hetfield ipak bio i ostao glavni u miksu, ali pokojni Burton ima jako dobre bas deonice. Umro je sa 24, i čak je i Pastorius znao za njega. Teži je od Harrisa, ali je sasvim savladiv. Stuart Hamm. Ima jednu video školu koja je jako rasprostranjena kod nas. Vrlo lepo objašnjava mnoge osnovne, a i neke zajebanije fazone. On od snimanja te škole (osamdesetih) nije puno napredovao, ali ja ga cenim izuzetno, jer sam i ja tu školu svojevremeno naučio od A do Ш . Svira uglavnom sa Satrianijem, i uglavnom je vrlo skroman. Tu i tamo se osere. Đole iz Magme (ne poznajem ga lično, samo pretpostavljam na osnovu viđenog) je najverovatnije tu školu skidao takođe. Billy Sheehan – APSOLUTNI KRALJ tog stila sviranja. Svirao tapping pre Van Halena, Ima tončugu, možeš ga iz cuga prepoznati. Loše je jedino što svira uglavnom neke ljige. Bio je u Mr.Big. Steve Vai-u on svira često bass, a prva dva albuma od David Lee Rotha su domaći zadatak i dan danas. Tu su svirali Vai i Sheehan. On isto ima jednu vrlo dobru školu za bass, koja takođe cirkuliše ovim prostorima. Obratite pažnju na njegov rad sa tri prsta. Čova izvlači šesnaestine u 240, i to prstima. Za poredjenje samo da napomenem da je „Sting of the Bumblebee“ u izvedbi Joey DeMaio-a u tempu 200, trzalicom. John Myung koristi Sheehanove fore mnogo, a osnova mu je Harris. John Myung. Tačno ono što je i potrebno u bendu pored Petruccija. Čovek sa savršenom tehnikom, neverovatnom brzinom, i bez i trunke ličnosti. Još nisam čuo bas deonicu za koju bih mogao da kažem da je u fazonu John Myunga. To što on svira je ili unis sa Petruccijem ili Billy Sheehan, ili neki Stu Hamm. Video škola mu se nije proslavila, a i retka je kod nas. Rezime: izuzetna tehnika. Les Claypool iz Primusa mene lično uvek inspiriše, mada takvo sviranje neće svugde proći. Mene su zamalo isterali sa ispita kada sam doneo „Poetry and Prose“ kao komad po sopstvenom izboru... Lično mislim da je Les kralj. Pod izuzetno jakim uticajem Stanley Clarke-a. Flea iz RHCP. Klasika. Možeš ga voleti ili ne voleti, ali je nesumnjivo jedan od bassista koji su obeležili današnju rock scenu. Izvrstan ton, dobar drajv, zanimljive bas deonice. Ono što mene lično kod njega ne oduševljava je kao i kod Sheehan-a, a to je matični bend. Onaj iz RATM (uvek mešam njega i bubnjara, jedan je Timmy C., a drugi valjda Brad Wilk) je takođe dobar, mada ništa novo, pogotovo u poređenju sa Flea-om. Evo i onih sada koji su više u Jazz fazonu: Svi su oni manje-više pod uticajem Chuck Rainey-a između ostalog, o kome ne znam puno. Imam njegov udžbenik, i po tome bih rekao da je on neki old school ovima: Jaco Pastorius – Alfa i Omega bass gitare. Čovek doslovce nije bio normalan. Svirao je sa gotovo svim velikanima Jazz scene. Umro 1987. Ostavio neverovatan uticaj na sve muzičare. Ja lično ne volim kult koji su podigli oko njega, ali je čovek zaista bio neverovatan. Slušati isključivo samo ako se nekom zaista sviđa. Jaco je svirao svakakve stilove (mada se to sve može generalno svrstati u neki fusion jazz), pa mislim da svako može da nađe nešto iz njegove diskografije za svoj ukus. Tehnički: samo staccato šesnaestine i flažoleti, ali je time napisao istoriju. Imao je ideju pre svega. Svirao je fretless bass. Ja ga slušam vrlo retko, i iz opšteg obrazovanja prvenstveno, no ja sam narrow-minded old school thrasher. Marcus Miller. Tako se slepuje. To je danas osnova. Besprekorno čist i precizan. Stanley Clarke – Na žalost nisam mnogo upoznat sa njegovim radovima na kontrabasu, što mu je primarni instrument, znam ga više kao bass gitaristu. Prvog bi ga preporučio od svih Jazzera. To je ono kako bi basista Primusa voleo da svira da nije toliko lud. Vrlo brz ponekad, doduše na račun čistog sviranja. Les je skinuo i njegovu „prljavštinu“. Victor Wooten – TATA I MAMA ovog stila. Marcus Miller za XXI vek. Barata svim tehnikama, neverovatan je. Mentor Pastoriusovom sinu. Budala jednom rečju... Za kraj dvojicu metalaca, koji su po stilu sviranja čist jazz: Steve DiGiorgio – Ludi žabar. Njegova virtuoznost se graniči jedino sa time koliki je pozer i pivopija. Imam njegov potpis u ličnoj karti. Tako bi svirao Pastorius da nije bio lud i da je bio metalac. DiGiorgio je najpoznatiji po radu sa Chuck Schuldinerom za koga tvrdi da mu je bio najbolji drugar. Svirao je na dva albuma Death i na jedinom albumu Control Denied, mada bi bilo kulturno poznavati i njegov matični bend Sadus. U poslednje vreme svira svuda. Malo u Iced Earth, pa malko pomaže Vintersorg-u, pa Testament, pa Sebastian Bach, itd... Njegovo sviranje je praktična primena jazz-a u metalu. Često koristi fretless. Sean Malone – Opsednut Pastoriusom. Što je stariji, sve mu je bliži, a sve dalji od sebe. Svirao u Cynic, Aghora, OSI, a ima i jedan solo album Cortlandt, koji je već skroz jazz. Njegovo sviranje kreće od primene jazz-a u metalu, preko primene metala u jazz-u, i dolazi do jazz-a. Fretless. Meni se dopada kako je svirao metal, no izgleda da se on tu nije našao. Trebalo bi da kontaktira Skolnick-a, pa da jazziraju zajedno... Za kraj ću da kažem otprilike ono što je i Wooten rekao na jednom bass day-u. Neću nikom reći da treba da sluša Pastoriusa ili Rainey-a ili ovog ili onog. To je na kraju krajeva bilo pre puno godina. Neka svako sluša šta hoće, bitno je da se vežba i da se radi na svom muzičkom izrazu. Cheerz!
-
Procesori generalno nikada nemaju taj zvuk kao posebni efekti. Pretpojačalo u reku će bolje raditi nego simulacija prepojačala u procesoru, samim tim što je ovo drugo ipak simulacija. No danas su te sprave toliko napredovale da se može dobiti dobar zvuk iz bilo čega kvalitetnijeg. Ja sam uspeo da zavaram vlasnika Marshalla JCM 900. Čovek nije mogao da razlikuje kada svira njegovo pretpojačalo, i ono kada svira simulirano pretpojačalo Metal Drive sa BOSS GT 5 vezano u snagaško pojačalo od JCM 900. Glavni problem je znati te stvari namestiti. Znam dosta njih sa ovom ili onom GT serijom i mnogi zvuče kao da su iz apoteke. Treba ipak pročitati ono uputstvo od 150 strana. Ja JESAM to pročitao i za GT 5 i za gotovo sve starije ME procesore (ovi su samo 20-ak strana), i za Digitech RP 2000 i za još neke, pa i neke modele klavijatura sam prelistavao. Nije to napisano bez razloga. Problem je što te sprave imaju zaista puno efekata. Danas već svaki bolji procesor ima minimum 20 efekata. Često su svi solidni. Napomena: PRIČAM O MALKO SKUPLJIM PROCESORIMA, dakle ne o ZOOM 505 ili Boss ME 30 ili Digitech 101, već o BOSS GT 5, 3, 6, 8, Digitech RP 2000, i sličnim... Dakle, preporučujem ti bilo šta od toga, ali da ne počneš odmah da stavljaš sve efekte na svaki zvuk. Za početak pročitaj uputstvo. Onda se ograniči na preamp, reverb i Wah. Posle dodaj Chorus i Delay, ali tek kada si sasvim savladao ove prethodne. Pa počni da šminkaš sa ekvilajzerom, pa eksperimentiši sa kompresorom, pa skontaj kako rade dodatne opcije procesora (to ti je recimo mogućnost „assign parameter“ na pedalu, ako je ima, ili „channel switch“ na digitech-u), pa onda redom... Bitno je da ne kreneš grlom u jagode jer ćeš imati zbrku i sintetičan zvuk. Ako baš hoćeš moj predlog, uzmi bilo koji BOSS GT, generalno su jeftiniji od ostalih, a i malko su bolji, mada je na njima NAJLAKŠE ZASRATI ZVUK! ZOOM ipak ne uzimaj ako je ikako moguće, oni su i u PRO seriji tanki. Znaćeš da koristiš/napraviš 5-6 zvukova koji će biti dobri, ostalo te neće ni zanimati. Mislim, u današnje sprave se redovno ugrađuju i „templovani megabruster sa paralelnim dekrapterom sa simulacijom kontradaptera, sa parametrima za infapolarni transceptor“ ali koji će to kurac, osim njima da ga zbog toga mogu izložiti na nekom sajmu ili da bude povod da se o njima piše u novinama pa im to dođe dobra reklama. Ako više voliš masnije Choruse i Flangere, one malko više vintage, onda ti preporučujem da pazariš neku američku spravu. ART na primer. Mislim da je i Digitech made in USA, no nisam siguran. Japanske sprave (BOSS na primer) imaju tanke modulacione efekte. Sintetičniji su im ti efekti. Američke sprave često imju vrlo glupavu logiku korišćenja/programiranja (jebiga, pravljene su za amere), ali imaju zahvalan ton. Japanci su mnogo logičniji, imaju često više parametara (pa se može čovek i izgubiti), ali su malko sterilniji. To ti je ovako generalno i to su ti već nijanse. Cheerz!
-
Esej o procesorima/multiefektima povodom ZOOM teme. Ja se u principu slažem sa Gargamelom. Procesori su jako korisna stvar da se nauče osnove. Sećam se da sam pre nekih desetak godina, kada nije bilo ovoliko procesora na tržištu, govorio da su jedine dve sprave koje se isplate BOSS GT 5 za tadašnjih 1200 maraka, ili ZOOM 505, za 100 maraka. Onaj prvi je tada koštao kao i već tada zastareli modeli Digitech-a RP 10 ili 7, i znao je sve što nijedan drugi kod nas na tržištu nije. I dan danas drži cenu manje-više. Malo ljudi zna, ali je GT 3 pojednostavljena verzija GT 5, a GT 6 (pazi sad) pojednostavljena i modernizovana verzija GT 3. GT 8 je nešto moderniji GT 6. ZOOM 505 sam preporučivao početnicima iz istih razloga što ih je Gargamel naveo. U to vreme zaista nije bilo sprave koja bi se osim ove dve isplatila. Bio sam veliki zaluđenik za procesore, i dan danas jesam u suštini, ali sam shvatio da sam korišćenjem šugavih zvukova pokvario uši. Ja sam godinama koristio BOSS ME-6B na mom basu, i mislim da je to jedini procesor koji ima lošiji dist od ZOOM-a. Mnogo mi je trebalo vremena da očistim svoj zvuk. Četiri godine sam svirao na vrlo redukovanoj opremi, koja se sastojala od gitare, kabla i pojačala. Postepeno sam počeo da koristim efekte ponovo, ali samo ako bih uspeo da zadržim prirodnost osnovnog zvuka. Činjenica je da mi je mnogo pomoglo iskustvo koje sam stekao baš sa procesorom. Danas imamo đumle procesora. Danas čak i basisti mogu da biraju. (Za basiste je do pre koju godinu izdor bio BOSS ME-8B, ZOOM 5506, i Digitech RP 8 za bass, i ništa više.) U osnovi je vrlo korisno imati ga. Činjenice: -Naučićeš o efektima jako puno (pogotovo ako spadaš u vrlo malobrojnu grupu ljudi, koji čitaju OWNER’s MANUAL). -Dobijaćeš svakakve nadimke zbog preteranog korišćenja nekih efekata, na primer „Flendžer“ između imena i prezimena. -Posle ćeš shvatiti da to ipak nije to, ali nakon što se o’ladiš za koju godinu, imaćeš zaista SVOJ zvuk i tada možda i prodaš procesor. Ja moj nisam prodao, štaviše, kupio sam još jedan ART ECC, pa sada ima i amera pored japanca, i totalno su različiti. Ni pedale nisam prodao, mada ih retko koristim, ali bar znam da ih koristim koliko-toliko. Poenta: Procesor – DA. Koristan je, i to je stvar koju muzičari često menjaju za drugi, bolji, noviji i vrlo retko ima zaista dobar ton, što ćeš svatiti što ga duže koristiš. ZOOM - važi sve što i ostale procesore, jedino što ZOOM zaista ima loš zvuk, i bolje kupi nešto malko bolje. Dodaj koji evro i kupi onu malu igračku od Digitech-a što ima isto dve pedale, i isto je govno kao i ZOOM, samo nije baš toliko redak proliv. To je samo govno. Sa tim ćeš malko manje sjebati sluh. Generalno ZOOM: ima EQ kojem su fiksirani notch filteri uvek na lošem mestu i razdešeni, a takve imaš barem jedan u EQ-u, i to na boljim modelima. Najčešće mu je samo srednji parametarski, a na 505 nije ni to. Tamo imaš četiri fiksna (naravno promašena) i 50 preseta sa različito podešena ta četiri filtra. Reverb je vrlo loš kod te firme, a i modulacioni efekti su mu vrlo tanki, čak i za japanski kriterijum. Kompresor je nešto najgore što je ZOOM ikada napravio. Ja sam probao 1010, 2020, 3030, 4040, 505, 506, 505 II, i onaj „Lepi Bora iz Slatkog Greha“ model, kanda 9002PRO. Ni na jednom modelu nisam naišao na funkcionalan kompresor. Sve su to sjebani limiteri, i to loši. Distorzije ove firme su prirodne koliko su im dobri kompresori na multiefektima. Tanke su i bez dinamike. Sve zvuči isto... Ako je ikako moguće, ova firma treba da se izbegava po mom mišljenju. Za učenje efekata je svaki procesor dobar, a mi što vičemo da je ZOOM loš i da je bolje kupiti nešto drugo smo svi probali te ZOOM-ove. Dakle u pravu su oni koji kažu da je dobro uzeti makar i to govno za vežbanje, ali i oni koji kažu da je ZOOM jako loš. Nije on bez razloga najjeftiniji. Poređenje: Recimo da imamo u selu najružniju glupu fufu koju je celo selo karalo, i sada se pojavi mladi šiljokuran sa namerom da to isto poševi da bi skinuo đanu. Neko će reći „tako je sine, svi smo mi to taslačili ranije, pa našli normalne ribe posle“, a neko kaže „nemoj tu, to su svi drndali i svi se slažu da je loša, eno ti ona druga malko mlađa radodajka, ona traži jedno piće više ali bar zna nešto, a posle ćeš svakako naći nešto bolje“. Cheerz!
-
Ne verujem da je od učenja. Zapravo siguran sam. A đozle nosim od 1993, ali samo kada ne pijem... Ja gledo onaj amentesnorway.tk i nema tamo brale moj ničega. To je mrtvo već godinama. Ili j n'umem da baratam sa ovaj интернет. Cheerz!
-
Individual Thought Patterns je peti album Death. Imaš pre toga Human (1991), Spiritual Healing (1990), Leprosy (1988) i prvi Scream Bloody Gore iz mislim '87. No verovatno sve to znaš, samo si se se zaEbo u brojci. Ako se štekaš direkt u comp, gledaj da bar imaš neki speaker simulator. Jako je loše kada ti se uši naviknu na onaj loš zvuk sa pojačala sa linearnom karakteristikom (Hi FI), kao što je comp. Posle će ti trebati godine da očistiš svoj zvuk, tačnije kriterijum po pitanju istog... Jebiga, u normalnim zemljama nema ovakvog krpljenja dupeta... Tamo svi od starta imaju normalnu opremu, samim tim i nemaju izvitoperen kriterijum/sluh, i tako imaju i bolji zvuk. Sad but true... Cheerz!
-
Ovo je zapravo trebalo da se napiše ovako: NE UZIMAJ ZOOM BRE!!! Ni da ti plate!!! Beži dalje od toga!!! FUJ TO!!! I to treba svaki muzičar da ima uramljeno i da mu stoji na frižideru gde 'ladi pivo, da slučajno ne zaboravi! Cheerz!
-
tek sad vidim da sam loše pročitao . Učinilo mi se da je ono nAstao zapravo nEstao... Izvinjavam se... Ne čitajte/pišite pijani!!! Cheerz!
-
Ne veruj dok ne vidiš!!! Pogledaj neke njegove radove pre nego što mu daš gitaru. I molim te javi mi posle ko ti je radio, kako i za koje pare. Hvala! Cheerz!