Album nije u top 5 sigurno, a verovatno ga ne bih stavio ni u top 10. Burning Worlds of Excrement i Aureum Lux jedine zaista fenomenalne pesme, ovo ostalo za trojku.
Međutim, ono što najviše zameram albumu jeste što se potpuno izgubio taj neki mračni identitet i zvuk benda. Niti liči na Flesh Cathedral, niti liči na EP-jeve koji su kasnije izlazili, ostala je samo gola disonanca i melodije koje mnogo više vuku na Sinmaru nego na Svartidaudi. Svakako jedno od razočaranja godine, iako je album objektivno pristojnog kvaliteta.