Jump to content

EKV


SRLE

Recommended Posts

Koliko je to moguće nabaviti?

Obzirom da je tiraž sveden na svega 300 primjeraka, čisto sumnjam da bih i mogla nabaviti više, pa da pošaljem recimo. Ja imam zaista jednu knjigu viška, jer sam drugu (istu) dobila na poklon. Ali opet, ne bi bilo fer poslati tebi, a da drugi nemaju. Zaista ne znam. Jedino da pitam jednog od autora, kojeg lično znam, pa da pitam može li se ikako doći do više primjeraka. Btw knjige koje ja imam su iz 1996. i 1999. godine.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Po obećanju:

 

KUNEM SE, JEDNOM ĆU U NOVINAMA PRONAĆI OVAKVU OBAVEST

 

Posvećeno gumici kao mogućnosti

Jednog mogućeg vida sanatorijuma

Jesenjeg- dakle ne salona, već zamka,

U koji se ulazi na prstima.

 

Danas je u osvajanje sveta krenula rajska ptica kao simbol želja naših dva za razmevanjem, koje neće biti samo razumevanje. Pošto je kod tebe čim počne, čas povratka, jedno se trudi da održi korak s drugim. U tom trenutku nasta razumevanje, objaha nas zlatni ram.

 

To je razmatrano pitanje paradoksa.

Ono je u zlatnom ramu, ti i ja.

Ali zašto je posvećeno gumici, a ne glumici?

Zato što u tom trenutku svršavaše Bah.

Zato što je nesavitljivost lastiša jedna od mojih dogmi.

I danas je četvrtak.

Evo, postavlja se iskrenosti pitanje,

meko i toplo ko crvić u lipi,

smem li da ti ne dam svoje sanje.

Zar braniti, da vučeš moje niti?

 

Zbilja, ja najpre o glumici mišljah kao temi,

lutka mi neka tad beše sveta,

no, začas mi svetlucnu oko,

ti maska nisi, ti si Marioneta.

 

 

Poziv časan i zbilja poziv. Tebi deca daju ime! Maskama pesnici ne pišu rime! Ja sam još video dve Marionete u Parizu i više njih u snu. Sad sam povlašten javom i jedan deo Smisla potiče i od ličnog poznavanja Marionete. Iskustvo je ekstatično: olovka, mrvica, bicikl ili gumica, sve je razlog za Poimanje Marionete, kraljice mrtve materije. Počast koju stvari čine ponavljajući vaše pokrete smatram najvećim darom u poetici predstavljanja sveta, koju ja činim ponavljajući vaše reči i priče. Pričam ti priču četvrtkom, petkom, subotom, nedeljom, ponedeljkom, utorkom, i sredom.

 

 

Margita Stefanović

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

Moj drug radi sajt kao dužno poštovanje svim članovima ove grupe. Kako ga ja shvatih, i kad bude bio gotov, sajt je zamišljen tako da svako ko dođe ostavi neko lično (o)sjećanje...bilo šta interesantno i vrijedno pomena ili,pak, za vidjeti(ako je u pitanju neki crtež iliti nešto slično). Ideja je dobra, samo ne znam kad će sve biti dovršeno i hoće li,najzad, biti kao što je planirano. A bilo bi fino.

Edited by Vampiria

Share this post


Link to post
Share on other sites

Praznina koja je odlaskom Margite Stefanović ostala na srpskoj umetničkoj sceni ne može se ovog trenutka ni sagledati, ni definisati, niti razumeti. Jedino što je potpuno sigurno je da nismo bili tu za nju ni izbliza onoliko koliko je ona bila tu za nas. Poslednjih godina Margita je, nijednom ne pokušavši da iskoristi činjenicu da je bila neobično važan deo Ekatarine Velike, jednog od najblistavijih poglavlja ovdašnje muzičke sage, nosila teret svoje izuzetnosti koji vremenom, na odgovornost i sramotu svih, nije postajao nimalo lakši. Njenim odlaskom - što zvuči gotovo neverovatno - kompletna jedna postava EKV zauvek je prestala da postoji: Ivan Vdović, Milan Mladenović, Bojan Pečar, sada i Margita Stefanović. Kao što obično biva, dok je bila tu nismo bili svesni koliko bi nam mogla nedostajati. Bila je neko koga je vredelo poznavati i za kim ćemo - bili trenutno toga svesni, ili ne - duboko, iskreno i dugo žaliti. Bez Margite, kao ni Vda, Milana i Bojana, ovaj grad i ova zemlja više nikada neće biti isti. Kao ni mi koji ostajemo.

 

 

Silazis, a svaki stepenik je sve veci, sve sporije ali sve sigurnije i definitvnije ka dole…

 

 

I intervju.... @ Veronika - ovo je iz one radio emisije....valjda si je preslusala...

Devojke su na jugoslovenskoj rock sceni oduvek bile egzotični slučajevi koji su potvrđivali nepisano pravilo da je to ipak muški posao. Retki slučajevi poput Xenie, Slađane Milošević ili Cacadou Look svesno su muzički izraz podređivali spoljnjem izgledu igrajući na kartu seksipila. Međutim, ONA je svirala... Magičnim tonovima klavijatura artikulisala je energiju benda stvarajući eklektički spoj nežnosti i besa, očaja i euforije, erosa i tanatosa. Nekako uvek u senci, sa kosom puštenom preko lica, Magi je plenila i očaravala izrastajući u jednu od ključnih figura rock scene 80-ih. Iako je obično smatrana Milanovim kontrapunktom retko je primećivano da su se na identičnim izvorima pojili snagom i energijom. Razlika je bila samo u emitovanju. Dok je Milan muški snažno i široko isijavao do granice samospaljivanja, Margita je to radila drugačije, nežnije i ženski suptilnije. Učinak je bio podjednako jak. Poslednjih godina živi skromno i povučeno i izuzetno retko odgovara na pitanja novinara.

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

Ja sam malopre bzvz slucajno prebacila na b92...bila je ona emisija 'Kao kod kuce' i taman su tad bili Tanja Jovicevic, Marko Milivojevic i (neki) Milan. Koliko sam ukapirala, oni su ti Filigranti o kojima pricate... icon_uhoh.gif Sad su bili u Zagrebu kao Tribute i pricali su o tome, o Milanu, o Magi, o Bojanu, EKV-u uopste. icon_sad.gif Pustili su i 2 spota - Dum Dum & Tattoo (live). icon_sad.gificon_sad.gificon_sad.gif

Share this post


Link to post
Share on other sites

Ja sam malopre bzvz slucajno prebacila na b92...bila je ona emisija 'Kao kod kuce' i taman su tad bili Tanja Jovicevic, Marko Milivojevic i (neki) Milan. Koliko sam ukapirala, oni su ti Filigranti o kojima pricate... icon_uhoh.gif Sad su bili u Zagrebu kao Tribute i pricali su o tome, o Milanu, o Magi, o Bojanu, EKV-u uopste. icon_sad.gif Pustili su i 2 spota - Dum Dum & Tattoo (live). icon_sad.gif  icon_sad.gif  icon_sad.gif

E uhvatio sam i ja deo ovoga. Bas je kul gledati pricu o i spotove ekv na b92.

Trojac koji si nabrojala su bivsi clanovi ekv-a, a Filigrani (ne, FiligranTi) su bend koji radi nezavisno od njih. Milan je Mihajlovic, gitarista Filigrana.

Edited by DusMan

Share this post


Link to post
Share on other sites

http://www.muzika.hr/default.aspx?id=6427

 

Eto jedne recenzije ovog tribjuta, sa sve fotkama.

Bilo je do jaja, ocigledno.

 

P.S. Setih se da je ona glupaca od voditeljke (sve su glupace, je li?) danas rekla kako bi bilo lepo da se odradi nekakav domaci album - tribute ekv. Mogao je neko da joj kaze da to vec postoji.

Share this post


Link to post
Share on other sites

uuu, Filigrani, za njih sam cula da su sjajni, i cula sam kako sviraju Azru, ali ne i EKV sad.gif

 

I tako... pocinjem da se brinem...

Srecice moje, pa ne zapostavljajte EKV, bice sviranja uskoro... by MiZ... kad nam se vrati profa iz vojske bicemo najbolji... znaci na leto, Idemo...

Ona sanja da sam oprao ruke,

da sam obrijan i da sam lep.. sad.gif

Jaoj, moramo da naucimo vokala ovu pesmu..

Share this post


Link to post
Share on other sites

Volim EKV,ali ne mogu uvek da ga slusam...On je za neka cudna,nedefinisana raspolozenja dusu dao... icon_da.gif Muzika kao muzika je ok,ali textovi su uzasno istripovani i neobicni,mislim da ih zato i volim...

"ON" ?

EKV= EKatarinaVelika (female)

 

Svako rapoloženje je definisano, samo je problem u osobi koja ne zna da definiše isto.

Share this post


Link to post
Share on other sites

...osamljen se kreći kao nosorog...

 

Skupljali bismo se subotom. Ok, jorgovane bi doneo iz bašte C. kao i uvek, beskrajno zadivljen nečim, ovoga puta njhovom bojom. Iste bih se uvek grozila-ljubičasta, boja inkvizicije. I šta onda? Možda da pokupimo nekoga još, usput, pa na fotografisanje. U međuvremenu, zaboravivši da je subota, tj. da radnje ne rade i tako ostavši bez filmova za aparat, društvance, tada još neoženjenih, se posle kraćeg vremena odlučilo za posetu susednom gradu i susednoj državi.

Kada je Porše išao dobro, a to je uvek bilo dobro, spuštali bismo se niz autoput. Brzo. Tako prazan auto-put te tera ili da jako brzo voziš ili da staneš. Onda postanem mehanizovani Kentaur i shvatim da je ovako besciljna jurnjava odraz ili druga verzija, još jedna varijanta trke sa vremenom u kojem se tražim-odraz nemogućnosti izbora(?).

Možda zbog vetra ili sunca, ali posle ovakvih par sati nije više problem trčati uz zidove ili ždrati kolače, već pozirati fotoaparatima, uzvišeno ragovarati o filmu i književnosti. Rešenje! Igrati petlića na njivi pored auto puta. I pored svih «napora», želela sam da se vratim ulici, st tim što je prvi trotoar bio oko 200km daleko.

Sunce i vetar. Lep osećaj preko dana, možda čak i neophodan, ali noću vapim za polusvetom. Moja karta-ulaznica-biljet jeste mali crveni P. trkačkog izgleda, ali toples i ne previše luksuzan, tako da ga se niko nije plašio, a da je i dalje izazivao dovoljno interesovanja. Nekad bi mi pomogao da «popričam» i sa onima koji nisu u mom poslu, niti očekuju nekakav dil sa mnom.

Kola su moj pasoš, moj prevodilac, vode me na određena mesta, određenim ulicama (koje nisu zapisane u Beorami). Prvi koji mi je pričao o takvim mestima je S. Čak ni moja noćna lutanja nisu uspela da me odvuku tako daleko... a takva mesta, eto postoje i bez mene, bez nas... možda zbog nas? Sve u svemu, S. je pokušavao da snimi dokumentarac o BG-noćnom životu, nikad nije dovoljno i dovoljno dobro razradio temu i projekat je napušten. Moji stari muzičarski instinkti su me i dalje vukli kao ovoj očiglednoj zoni nevolja, neprilika. Rezultati, između ostalih stvari ne vrednih hvale, jeste poznanstvo sa J+P. Poznato je da ako dovoljno dugo provedeš sa određenim ljudima, bez obzira odakle bili ili kakvi su, saznaćeš eventualno i njihovu priču. Vreme koje sam provela sa J+P dalo je učesnike i svedoke ovakvih događanja.

Pa, videću, Tata, do tada zli ljudi su grubi i pravi učitelji... sve se kreće, pa se nešto mora i dogoditi... uuu-ups! Mora da sam... budna sam, budim se koliko dugo, dobro je ne, nije dobro je, ne boli me, boli me, kad sanjam, sanjam 100%, sanjam 80% mmmmm... mora da sanjam...

J. se po 100. put obrnula u krevetu Hotela Pošta, i nije joj trebalo još i da otvori oči(!) da bi znala da je čaršav zgužvan, urolan i do pola na podu.

Da ustanem? Ozbiljan predlog, treba ga razmotriti. Sat? Sat kaže podne. Gde mi je... gde je džok od sinoć, od jutros?

Krenula je kroz sobu, između stvari i gle čuda, P. nije tu.

To i nije tako rđava vest, jer si možda negde napolju, herojski zarađuješ novac, a u toj varijanti mala maca Ja, evo vraćam se u krevetac o'ma', poslušna, tepaću ti, maziću te, zvaću te Đorđe, Đoookooo, Zekane... Džok-zornjak nije loš, nije loš...

Moram, moram da ustanem, makar da vidim šta ima za doručak? Makar da vidim koga ima, koga da uradim, da sredim, da se sredim?

Prvo ide Recepcioner-pogled niz njena leđa, kukove koji je njišu ka izlazu. Potom je preuzima Vozač, njenih par idealnih, jutarnjih nogu govore mu: «To smo već čule, taj zvižduk nije za mene, some, ignorišem te, u slučaju da to nisi sam primetio...»

Beži, Dete! (gde baš na njih da natrčim?), reče crnka u tridesetim; Ma, koj' ti kurac od jutros(gde da na njih, baš na njih da natrčim?); Dete, ja nisam mađioničar, pa da kradem decu, kako ti se to sviđa, ha? Ne treba mi ništa tako mlađe od mene od mene tako blizu(možda ti treba bliže?).

OK, nestajem, nema me, ali mi duguješ, važi, važi? (glupa si, glupa si, glupa si, klupa si, pasi, pasi... pazi-pazi, joše jedan korak, pa još.» Par minuta eto J. Na klupi ispred sendvičare sa izrazom lica nisam-se-od-jutros. Pažljivo je zagledala ostale kako prevrću uvek vlažni pomfrit, lažni pmfrit, sve dok se P. nije pojavio, u šorcu bez košulje... leđa pokriva duga, plava (kakav šablon, ha?) prljavo unfronclana, uvaljana kosa. Kosa lepa i zamršena, mladost-lepa i zamršena. Gde si do sad?!? Kolega P, gde si do sad? A parice, a parice? Gde su P? Gde? Propao sam načisto! Upropastili su me, upropastili, upropastili su me! (P. pokaza manirom pedera kako su ga uprrropastili... i ponudi svojoj ženi, iliti, ženi svoga života šaku šarenih krpica zvanih novac u ovim krajevima).

Pa, kako je bilo sinoć? ( Je li to bilo sinoć, uopšte? Jesam li ja tvoja P.,, jesam li, jesam li?)

Onda su prošli ti tipovi o kojim sam ti... Ma, ništa mi nisi pričao...

Pa fiiino! Doručak!

I ovoga puta dijeta se sastojala isključivo od pomfrita sa kečap-so-krompirom za dvoje koji su se sličnom prilikom ovde i sreli i ostali zajedno, jer-«u dvoje je lakše preživeti?» Mala sigurnost uživotu, u kome nije tako lako preživeti. Preživeti.

Pričaj mi!

I, prišli su mi ti tipovi... i završili smo u kući kod, znaš kakva je samo bašta... ma, kuul. Eto...

Imaš nešto? Jel' ti ostalo nešto, jel' bilo nečeg?

A-a... bilo je upčosa, znaš? I- neeema, pojela Maca.

I ništa nije ostalo, baš ništa, samo da se sredim, malkice P. samo da...

Ma, ništa, ženo. Vidi, tip je sve sroskao i rekao mi je...

Aaaa. Sve je morao da poroka, sam si sve potrošio si

Ja? J. tip je sve ...

Aaaaaman, zaman, čoveče, pa on je sve... I pored svega... upčosi? Čoveče! Jednog ovakvog istog dana odlučili su da rade zajedno. Vala, džep, dop svejedno, ali da rade zajedno...jer, muškarci bi sada sigurno pristajali, što zbog J, što zbog P.

(to be continued)

Margita Stefanović

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

e ovako... MiZ se verovatno nece vise tako zvati jer nam se ne svidja ime (mada su svi zivi navikli na njega icon_smile.gif ) a mogucnost je da se nazovemo Kakofonija... ja i zaboravih, iskljucila sam potpise icon_da.gif

 

drugo- trebala bi navodno audicija da bude, da platimo jedan termin u studiju da bi odsvirali 3-4 esme pred nekoliko njih i da oni odaberu bend koji ce da svira EKV a koji ex-yu rock u 9-oj...

ali, kako mi imamo gitaristu koji svira i u nasem i u tom drugom bendu (Relikvija), on hoce naravno da svira sa njima, kao njegovim primarnim bendom, i to samo ekv, ali nece da svira ex-yu... i zato sada sabotiraju svaku mogucnost da se mi ubacimo na neku probu jer smo im valjda konkurencija, otkud znam... tu ima velikog uticaja onaj njihov bubnjar za kog rekoste da im ubrzava pesme... on je napravio frku i svasta je ispricao gitaristi (sto nije ni blizu istine)...

 

zato smo se mi odlucili da im dozvolimo da sviraju u Devetoj a mi cemo sad u martu da sviramo u Domu, pa bice jos svirki na koje su nas zvali da gostujemo, tako da... Jedino sto nam je trenutno bitno je da docekamo taj pocetak juna da nam se vrati nas najbolji gitarista na svetu, koji ce svaku pesmu da odsvira perfektno, toliko da nijedan gitarista nema sta da prokomentarise icon_da.gif

 

inache, ja u Devetoj pevam u skolskom bendu... Bice i Peppersa icon_smile.gificon_smile.gificon_smile.gif i svasta jos icon_wink.gif

 

poz pivopije.gif

Share this post


Link to post
Share on other sites

  • 2 weeks later...
  • 3 weeks later...
  • 4 weeks later...

Mogao je biti i bolji, popularniji i muzicki uticajniji da nije bilo Milanove ideologije 'Izgubljene generacije' ili 'Generacije bez buducnosti' koju je vezao za EKV i koja im je kako se kasnije pokazalo donijela vise stete nego koristi....

Share this post


Link to post
Share on other sites

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.
Note: Your post will require moderator approval before it will be visible.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

Loading...
  • Recently Browsing   0 members

    • No registered users viewing this page.
×
×
  • Create New...