Jump to content

Leb i Sol


KAYA

Recommended Posts

  • 3 months later...
  • 5 months later...
  • 2 weeks later...
  • 2 weeks later...
  • 1 year later...
E moj Šekerko starče...

 

Problem je sa pretragom sa riječima ispod 4 slova, čini mi se.

 

Uglavnom niko da se odvaži na poruku dužu od spiska omiljenih pjesama.

 

Sjećam se jednog pisma iz Džuboksa:

''... Pa drugovi, zar vi zaista pokušavate da nama dokažete da stihovi 'tvoj stil tačno odgovara strogim principima ukusa mog'...

Ama šta to uopšte znači?!''

E moj boro ne bih jatebe tako razocarao nikada.Znas letos je dolazio vlatko u nas grad na koncert i svirao je dosta stvari sa tog albuma ali ja nazalost nisam dosao do pesama sa tog albuma.U svakom slucaju ono sto sma cuo na konceru meni se nije svidelo,jer mislim da je on imao mnogo vise da ponudi.Meni se najvise od njih svidja talasna duzina,ali naravno mnogo je njihovih pesama koje su fantasticne.Prvi album naravno i kao kakao mi se svidjaju.Sto se tice akusticne traume imao sam to na kaseti i kao klinjo sam polomio kasetu i izvukao traku,tako da nikad necu saznati kakva je bila.Medjutim od zivih albuma ak ih imaju vise svidja mi se Live In new Yourk 1991,ne znam da li si slusao

Share this post


Link to post
Share on other sites

E moj Šekerko, misliš na Kulu od karti?

I ja sam taj album skoro nabavio, i album nije ništa posebno. Vlatko je svjesno išao da napravi komercijalan album, sve su stvari vokalne, nikakvih instrumentalnih viškova u pjesmama zajebancija nema, produkcija moderna i stabilna, ali pjesme kao pjesme nisu nešto. Bez prave dubine. Ima 4-5 dobrih a ove ostale su sasvim nebitne.

 

Vjerovatno najdraža pjesma njihova mi je 'Kumova slama', a neobično mi je draga i 'Ima jedno nešto'.

 

Da li sam slušao Live in New York? Da li je papa katolik?

Naravno da jesam, štaviše to je vjerovatno prva njihova kaseta koju sam imao.

 

Da ne bih tupio dalje evo članak o Leb i Sol koji sam napisao prije par godina:

 

Ničim izazvan text o grupi čije ime piše poslije asocijacija

Asocijacije:

- Definitivno najpoznatija makedonska grupa (bar dosad) koja je svojim eksperimentima sa etno zvukovima u okviru džez roka otkrila world music mnogo prije nego što će isti postati planetarno popularan

- Hitovi: Skopje, Čuvam noć od budnih, Kontakt je skup, Kao kakao, Uči me majko karaj me...

- Karijera koja je trajala 19 godina i prekinuta je iz još dan-danas nepoznatih razloga

- Vođa Vlatko Stefanovski za kojeg kažu da je najpoznatiji Makedonac (poslije Darka Pančeva)

Odgovor je naravno,

Leb i Sol

 

Sve je počelo negdje krajem 60-ih u O.Š. "Ivo Lola Ribar" u Skoplju gdje se upoznaju mali Vlatko (Stefanovski - vokal & gitara) i mali Bodan (Arsovski - bas) i odlučuju da će postati rokenrol superstars, zaraditi mnogo novca i napisati brdo hitova... i slijedom logičnih događaja oni počeše nešto da sviraju, mali Vlatko prvo bubnjeve, pa onda propjeva i prihvati se i gitare, a mali Bodan se uhvati bas gitare i oni vježbaše i vježbaše... dok se nađoše (ne, nisu još prestali vježbati) u grupi Breg koju je predvodio Miki Petkovski (klavijature) a u kojoj je u bubanj udarao Garabet Tavitjan... Tu oni sviraše sve dok Garo ne ode u vojsku, jer kad on ode i Petkovski se preseli u Smak, a tada mladi Vlatko i Bodan pomisliše: Hmmm, vidiš ti ovo, 'ajmo mi osnovati svoju grupu, došlo je vrijeme... i tako 1.1.1976. Vlatko i Bodan osnovaše Leb i Sol sa mladim Kokijem (Nikola Dimuševski - klavijature) i mladim Mitrom (Dimitrije Čučurovski - bubanj). Legenda počinje!

Svoje prve snimke (Etida br.3, Devetka, Pesma za nas) su snimili u studija Radio Skoplja za smiješno malo vremena, ali će se sve pokrenuti nakon njihovog prvog koncerta van granica Makedonije odnosno nastupa na koncertu Drage Mlinareca u aprilu 1977. u Novom Sadu. Kako se već sve dešava povezano, ni nastavak nije izuzetak, jer ih nakon tog koncerta primjećuju ljudi sa radija Novi Sad koji ih upućuju na omladinski festival u Subotici gdje oni dobijaju nagradu te ugovor sa PGP RTB-om. Već u to vrijeme je u grupi za bubnjevima bio stari Vlatkov i Bodanov znanac Garo koji će se dugo zadržati uz Leb i Sol...

Svoj prvi album snimaju septembra 1977. u N.S., a zanimljivo je spomenuti da su neposredno prije toga u par navrata svirali kao predgrupa Bijelom dugmetu (i na čuvenom koncertu kod Hajdučke česme). Producent prvog albuma je bio Josip Boček, gitarista Korni grupe i Vlatkov idol iz dana kad je bio mali Vlatko a na ploči oni definišu svoj stil okrenut ka jazz rock instrumentalnom izražavanju emocija (inače nepotrebno je spominjati to da su članovi Leb i Sol među najboljim instrumentalistima koje je ona zemlja imala), i dok su sva četiri člana komponovala Vlatko je bio najzastupljeniji, te se kao hit izdvaja njegova pjesma "Nisam tvoj". Drugi album snimaju sa istim producentom ali u znatno boljim uslovima pa se, bar iz današnje perspektive, između ta dva albuma vidi ogromna razlika u zvuku dok stil ostaje isti. Zanimljivo je spomenuti da su 1978. dobili nagradu u okviru rock večeri na Opatijskom fesivalu za obradu narodne pjesme "Aber dojde donke", i to za "najbolji umjetnički dojam i najuspjeliju primjenu folklornog izraza", ma šta god da to značilo. U svakom slučaju korištenje narodnih elemenata će im dosta pomoći tokom karijere, a oni su to znali koristiti. Inače, na ploči (L&S 2) je tekst za pjesmu "Talasna dužina" napisao Goran Stefanovski, inače dramski pisac inače Vlatkov brat (ova dva "inače" su tu jer ne znam šta je od ovog važnije) sa kojim će i dalje sarađivati. Iste godine (1978) rade i muziku za pozorišnu predstavu "Oslobođenje Skoplja" a i ubuduće će se u toku karijere baviti primjenjenom muzikom. Već tada počinju da stižu priznanja i od kritike, ali i publike tako da ih magazin "Džuboks" proglašava za grupu godine 1978. po izboru čitalaca, a nije ni čudo jer je Leb i Sol 2 (bar meni) njihov najbolji album, naravno iz prvog perioda, bez poređenja sa pločom "Kao kakao"...

Inače Vlatko je '78. stigao da sarađuje sa Lazom Ristovskim i Ipetom Ivandićem na njihovom albumu "Stižemo", a takvih saradnji će i ubuduće biti dosta, i sa Bregovićem i u Dugmetu (a i poslije njega), sa Azrom (znali su koji put zasvirati zajedno), kompozitorom Sanjom Ilićem, Kornelijem Kovačem a u skorije vrijeme tu je saradnja sa Gibonnijem, a moram spomenuti i da je Vlatko učestvovao u stvaranju mnogih poznatih albuma od kojih ću spomenuti one bizarnije: ploča Željka Bebeka "Niko više ne sanja" sa hitom "Sinoć sam pola kafane popio" koju je ako se ne varam napisao Borisav Đorđević, i ploča (o, ironije) "Zemlja sreće" Jure Stublića (1989).

No da nastavimo, L&S svoj treći LP snimaju u čuvenom studiju V u Beogradu a na njemu se malo više oslanjaju na svoje džez uticaje te u dve pjesme gostuje saksofonista Mića Marković. Sa te ploče će ostati zapamćene "Kumova slama", "Verni pas", a nakon nje grupu napušta Koki kojeg na kratko zamjenjuje Miki Petkovski koji zatim 1980. odlazi u Kanadu i tako prelijeva kap iz čaše mladog Bodana koji kaže: E, sad nećemo više tražiti klavijaturistu već ću ja početi svirati fretless bas... a tako i bi. Nastavljaju rad kao trio, pripremajući muziku za pozorišne predstave "Divlje meso", "Lepa Vida" te "Sretna Nova 1949". U zoru novog talasa koji će oduzeti nevinost domaćem rokenrolu i u zapećak baciti načela kojih su se oni pridržavali, oni spremaše album "Beskonačno" sa pjesmama poput "Ajde sonce, zajde" i "Skakavac", a u to vrijeme grupu napušta Garo a dolazi mladi Dragoljub (treba li spominjati prezime - Đuričić - za svaki slučaj) iz Yu grupe. 1982. izlazi ploča "Sledovanje" (to je prva ploča na kojoj su sami radili produkciju), gdje je po prvi put akcenat stavljen na vokalne kompozicije (hvatanje voza il' šta), a "Nosim tvoj žig" stiče status radijskog hita. Tokom 1982. su sa pozorištem KPGT puna dva mjeseca boravili u Americi gdje su nastupali po klubovima, a te se godine pojavljuje i odličan dupli koncertni album "Akustična trauma". I ploča "Kalabalak" je bila korak dalje od džez roka, sa naslovnom pjesmom koja je bila u fazonu "hit za ljeto", ili je bar meni sad čudno to okretanje, a još je za spomenuti da su na dotičnoj ploči gostovali Bobi Micev (klavijature) i Peter Kargov (saksofon) u čemu se vidi težnja za probijanjem okvira koje su si sami bili zadali još u vrijeme kad su bili mladi Vlatko i mladi Bodan, i logično je da se grupa okretala komunikativnijim formama, međutim, to još uvijek nije bila prava formula. Takav trend se (uspješnije) nastavlja i na idućoj ploči, "Tangenta" koja je snimana u Beogradu, sa engleskim producentom Kevinom Eyersom, koji je i ploči dao ime jer je smatrao da se u muzici Leb i Sol tangencijalno prožimaju razni stilovi, te album bilježi hit "Kontakt je skup". Nakon tog albuma odlazi Dragoljub (u Kerber), za bubnjeve se vraća Garo te desetogodišnjicu postojanja obilježavaju pločom "Zvučni zid" na kojoj se našao izbor iz dotadašnjih radova za film i pozorište te televizijske programe. U to vrijeme počinju saradnju sa snimateljem Bracom Zafirovskim kojeg će prihvatiti kao punopravnog člana grupe i koji će biti koproducent njihovih narednih izdanja...

A naredno je ploča "Kao kakao" iz 1987, na kojoj su po prvi put sve pjesme vokalne i Leb i Sol tada bilježi svoje najveće hitove: "Mamurni ljudi", "Čuvam noć od budnih", "Kao kakao" itd. Tekstove su radili Vlatko i Goran Stefanovski a za pjesmu "Femme fatale" je uzet tekst Arsena Dedića. U to vrijeme su u grupi bili Kiril Džajkovski (klavijature) i saksofonista Goce Micanov, a na snimanju su učestovali: Bebi Dol, Ana Kostovska (vokali) te gajdaš (??) Roni Vaten. Moderan zvuk koji su tada ponudili u paru sa izuzetno dobrim pjesmama ih je tada doveo do uspjeha sličnog sa onim koji su doživjeli na početku karijere te je iduća ploča "Putujemo" bila logičan nastavak. Izašla je 1989. i novost je da se Koki vratio u grupu, a još je za spomenuti da su opet sve pjesme vokalne. Izdvajaju se "Istok zapad - telepatski" i "Čukni vo drvo" (inače, postoji piratsko izdanje koje se zove "Leb i Sol - Live Anthology" koje je ustvari snimak koncerta iz Kragujevca sa "Putujemo" turneje), a ispostaviće se da je "Putujemo" njihovo poslednje studijsko izdanje. 1990. Bodan i Vlatko osnivaju izdavačku kuću "Third Ear Music" te za nju izlazi CD "Zodiac" za istoimenu baletsku (?!?) predstavu. Tako|e, 1990. grupu napušta Garo (opet) a vraća se Dragoljub te sa njim 1991. nastupaju u Njujorku u klubu CBGB (poznatom kao rodno mjesto njujorške new wave/punk scene), te se taj zvučni zapis pojavljuje na albumu "Live In New York" gdje se pored živog materijala (uglavnom instrumentalnog) nalazi blagoslov članova snimljen u pravoslavnoj crkvi u Torontu (u pitanju je zvučni zapis kako pop blagosilja članove grupe, a ne pjesma), te "Uči me majko, karaj me", ironično, njihov poslednji studijski snimak iz oktobra 1991. U periodu do raspada grupe (budući da su sa neutralne teritorije) povremeno nastupaju i na prostorima ex-Jugoslavije (Beograd 1992, Novi Sad 1994, Rijeka 1995 - sa Garom za bubnjavima), nastupaju pomalo u klubovima u Evropi, a 1995. izlazi kompilacija na dva diska - "Anthology" na kojoj je presjek njihovog ukupnog rada. Ostalo je samo reći da su zadnji koncert održali u Solunu 13.12.1995. i nakon toga prestaju sa radom, osamnaest dana do dvadesetog rođendana. Što se tiče Leb i Sol, to je to. Iako svi članovi imaju bogate solo karijere, ovdje naša priča staje, bar zasad...

P.S. Još bih samo htio napomenuti da Vlatko Stefanovski Trio koncerte završava sa "Uči me majko, karaj me" kojoj prethode "Skopje" i "Kao kakao" te da toplo preporučujem CDove "Krushevo" i "Live in Belgrade" koje je Vlatko radio sa Miroslavom Tadićem. Ako slučajno ne znate, u pitanju je album (Krushevo) na kojem Miroslav i Vlatko na akustičnim gitarama sviraju obrade makedonskih narodnih pjesama, te živi snimak (Live in Belgrade) koncerta iz Beograda 8.10.1999. na kojem oni predstavljaju dotični album sa još par kompozicija iz perioda Leb i Sol...

Zvanična diskografija:

Leb i Sol - 1978

Leb i Sol 2 - 1978

Ručni rad - 1979

Beskonačno - 1981

Sledovanje - 1982

Akustična trauma - 1982 (dupli živi)

Kalabalak - 1983

Tangenta - 1984

Zvučni zid - 1986

Kao kakao - 1987

Putujemo - 1989

Live In New York - 1992 (živi)

Anthology - 1995 (dupli kompilacija)

 

Eto, slomih se dok sam sve ć, č, đ, š prepravio pa ću sutra još dodati ponešto.

Share this post


Link to post
Share on other sites

'Ajde što si lupao gluposti na DLR temi, ali ovo sad je kriminalno.

Najbolje pjesme su ti zvučni zapis padanja kiše u New Yorku (koji traje 25 sekundi) i 'Skoplje' izmiksano sa zvucima iz aviona.

 

Koji si ti mulac.

 

Stvarno me sramotiš.

 

BISTRA VODA, ŠEKERKO, BISTRA VODA.

 

Kako misliš ovaj koncert porediti sa bilo kojim njihovim koncertom u Steva Centru? U Njujorku su svirali pred uglavnom stranom publikom tako da se repertoar ne može porediti ni u šali sa repertoarima koje su imali za ovdašnju publiku.

 

Stvarno, ali, stvarno sam razočaran.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Super je Vlatko, a kakav koncert tek pravi, eeeeehhh kad se samo setim, a vi izgleda samo znate za Jovano, Jovanke, i Uci me majko karaj me, jeste to lep instrumental, a ja vam preporucujem da cujete ovo prelepo je i opusta: Gajdarsko oro, Izlezi Vido, Prostea se Jovka Kumanovka, Dafino vino crveno, Clouds, stvarno je prelepo pokusajte da andjete i odusevice te se....

Share this post


Link to post
Share on other sites

  • 1 year later...
  • 3 weeks later...

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.
Note: Your post will require moderator approval before it will be visible.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

Loading...
  • Recently Browsing   0 members

    • No registered users viewing this page.
×
×
  • Create New...