Jump to content

Kućni ljubimci & životinjsko carstvo


Wise Owl

Recommended Posts

кад спомену то "обаве шта имају, па се разиђу", да кажем да поред људи, једина жива бића на свету која упражњавају секс из задовољства су делфини. није ни чудно што су толико паметни. :)

 

а слике можеш да аплодујеш на спејсу. :lol: :lol: :lol:

Share this post


Link to post
Share on other sites

Da ne duzim pricu, ne mogu vise da drzim 4 praseta pa moram bar jednog da se otarasim :(

Ako neko hoce da uzme Milicu :lol:

evo slike kad je bila mala http://img.photobucket.com/albums/v209/Dou...tara/Milica.jpg

Napravicu i novije ako neko hoce, izgleda identicno samo vece :D ima silky krzno, duzine kao na slici. Prgava je u smislu da ima karakter ali me nikad nije ni gricnula, veselo debeloguzo stvorenje :D takodje nikad nije bila bolesna (retkos s prasicima). Ima tek oko godinu dana. Razmotrila bih voznju van BGa ako se niko ne javi odavde...

Share this post


Link to post
Share on other sites

Ako neko hoce da uzme Milicu :lol:

је л' може неки инсајд инфо како је јадна Милица постала предмет ове трговине емоцијама. шта је њена њушкица згрешила па да мора да напусти топли дом и да се нађе у јазбини неког Јуметалца. некога ко каже да мјетал рат и да је меновор врхунски бенд. или некога ко пише ''вв'' уместо ''л''.

 

ти зла, зла девојко...

Share this post


Link to post
Share on other sites

Molbe jednog psa

1. Moj život traje od 10 do 15 godina.Svaki rastanak od tebe za mene znači patnju. Razmisli o tome pre nego što me uzmeš.

2. Voli me onakvog kakav jesam, jer si me ti birao. Ja nemam tu mogućnost da biram prijatelja i gospodara.

3. Daj mi vremena da shvatim šta od mene tražiš. Pre nego što me u toku obuke izgrdiš, preispitaj sebe, možda ti grešiš ili ja ne mogu da shvatim šta ti želiš.

4. Voli me, ja živim od tvoje ljubavi.

5. Nemoj se ljutiti na mene i nemoj me kažnjavati. Ti ipak imaš svoj posao, svoje prijatelje, svoju razonodu, a ja imam samo tebe.

6. Pričaj sa mnom. Iako se tebi čini da te ne razumem, ipak znam šta misliš i osećaš.

7. Znaj, ja ne zaboravljam kako se sa mnom postupa.

8. Razmisli pre nego što me udariš. Sa lakoćom te mogu ugristi, ali to nikada ne činim.

9. Ne smatraj me igračkom dok sam mali i sladak, da bi me kasnije odbacio, jer je moja ljubav prema tebi večna.

10. Brini o meni kada ostarim, ostanem bez zuba, ogluvim, oslepim, prestanem da se krećem. I o tebi će se neko brinuti-starost je ista za sve.

11. Prati me na mom poslednjem putu. Nemoj nikad reći: "Ja to ne mogu da gledam" ili "Neka se to dogodi u mom odsustvu". Za mene je s tobom sve lakše.

12. Kad me više ne bude bilo, nemoj tugovati, već usreći nekog novog psa i voli ga kao što si mene voleo

 

Inace evo jedne 'normalne' slike gde se vidi koliki je zapravo ovaj pas,i nije montaza

9045527.jpg

 

Evo jos malo

Da li danas idem kuci?

Doneli su me kući, ušuškanog u naručju.

Mazili su me, smešili mi se i govorili da sam sladak.

Igrali su se sa mnom, smejali su se sa mnom, i obasipali su me igračkama.

Volim svoju porodicu, posebno decu.

Deca su volela da me hrane, davala su mi slatkiše,

Čak su me puštala da sa njima spavam, umotan u čaršave.

Vodili su me u šetnju, nekoliko puta dnevno,

I ponosan sam da kažem, otimali su se ko će da me vodi.

 

To su stvari koje neću zaboraviti, dragocene uspomene.

Sada živim u azilu, daleko od moje porodice.

Smejali su se i mazili me kada sam se igrao sa starom cipelom,

Ali ja nisam umeo da razlikujem stare od novih.

Deca su se igrala sa mnom otimajući mi krpu iz usta,

I ja sam mislio da je u redu da žvaćem tepih.

Onda su rekli da sam prešao svaku meru, da moram da živim napolju.

I nisam mogao da razumem, iako sam pokušavao i pokušavao.

Šetnje su polako prestale-govorili su da nemaju vremena.

Voleo bih da sam to mogao da promenim, da sam mogao da uočim svoju grešku.

 

Moj je život postao usamljen, iza kuće na lancu.

Lajao sam i lajao po čitav dan, samo da ne bih poludeo.

Tako su me odveli u azil. Stideli su se da kažu zašto.

Rekli su da je neko alergičan,

I svako me je poljubio jednom na rastanku.

Da su me samo naučili dok sam bio štene,

Ne bi mi im bilo tako teško da brinu o meni kad sam odrastao.

 

"Imaš još jedan dan", čuo sam kako mi govori radnik.

Da li to znači da ći dobiti još jednu šansu?

Da li danas idem kući?

 

Kako si mogao?

 

Kad sam bila štene, zabavljala sam te svojim trikovima i nasmijavale te.

Nazivao si me svojim djetetom i unatoč beskrajnim parima ižvakanih cipela i nekoliko uništenih jastuka, postala sam tvoj najbolji prijatelj.

Kad god sam bila "zločesta", prijetio si mi prstom i pitao si me "Kako si mogla?" - ali onda si odustao od svoje strogosti i svalio me na leđa te češkao moj trbuh.

 

Moje razaranje kuće trajalo je nešto duže nego što se očekivalo, jer si ti bio strašno zaposlen, ali na tome smo radili skupa. Sjećam se noći kad smo se mazili u krevetu kad sam slušao sve tvoje ispovijesti i tajne snove, a ja sam vjerovala da život ne može biti savršeniji nego što jest. Išli smo u dugačke šetnje i trčali po parku, vozili se autom, išli na sladoled (ja sam dobivala samo kornet jer je "sladoled štetan za pse", kako si ti to rekao), lješkarila beskrajno dugo na suncu, čekajući kraj dana i trenutak kad ćeš doći kući.

 

 

Polako, počeo si sve više vremena posvećivati svome poslu i karijeri, a više vremena si provodio tražeći svog ljudskog partnera. Ja sam strpljivo čekala, tješila te svaki put kada ti je srce bilo slomljeno i kada si se razočarao, nikada nisam prigovarala tvojim lošim odlukama, skakala sam od radosti kad si dolazio kući ili kada si se zaljubio. Ona, sada tvoja žena, nije bila "ljubitelj pasa" - ipak sam je srdačno primila u naš dom, pokušala joj pokazati da je volim i slušala sam je. Bila sam sretna jer si i ti bio sretan.

 

 

Onda su došle ljudske bebe i ja sam s tobom dijelila tvoje ushićenje. Bila sam očarana njihovom roza bojom, njihovim mirisom i željela sam se brinuti za njih poput majke. Jedino ste se ti i ona bojali da ću ih povrijediti, tako da sam većinu vremena provodila protjerana u drugoj sobi ili u kućici za pse.

 

Oh, kako sam ih željela voljeti, postala sam "zatočenik ljubavi".

Kako su odrastali, ja sam postajala njihov prijatelj. Držali su se za moje krzno i podizali se na klimavim nogama, gurali svoje prste u moje oko, istraživali moje uši i ljubili me u nos. Voljela sam sve na njima kao i njihov dodir - jer je tvoj dodir postao tako rijedak - i bila bih dala svoj život da ih obranim, ako treba.

 

 

Ušuljala bih se u njihove krevete i slušala njihove brige i tajne snove, a zajedno bismo iščekivali zvuk tvog auta kako se parkira u dvorištu. Nekada, kada bi te ljudi pitali imaš li psa, vadio bi moju sliku iz novčanika i pričao priče o meni.

Ovih zadnjih par godina, tvoj odgovor bi bio potvrdan, nakon čega bi nastojao promijenili temu. Od "tvog psa" postala sam "samo pas", a ti si mi zamjerao sav novac koji se trošio na mene.

 

 

Sada imaš priliku za novi posao u drugome gradu i ti i oni ćete se preseliti u stan u kojemu nije dozvoljeno držanje kućnih ljubimaca. Donio si pravu odluku za sebe i svoju "obitelj", ali nekada sam i ja bila ta tvoja obitelj. Bila sam uzbuđena kad smo krenuli autom, ali uzbuđenje je splasnulo kad smo došli do azila za životinje. Zaudaralo je na pse i mačke, na strah i beznađe. Ispunio si sve obrasce i rekao "znam da ćete joj pronaći krasan dom". Napravili su grimasu i uputili ti bolan pogled. Oni razumiju kakve su šanse za sredovječnog psa, čak i onoga s papirima. Morao si otrgnuti ogrlicu iz ruku svog sina, dok je on viknuo "Nemoj tata! Molim te nemoj im dati da odvedu mog psa!"

 

A ja sam bila zabrinuta za njega, mislila sam kakvu je pouku od tebe izvukao o prijateljstvu i vjernosti, o ljubavi i odgovornosti i o poštovanju prema svemu što je živo. Potapšao si me po glavi za rastanak, izbjegavajući mi pogledati u oči, te pristojno odbio ponijeti sa sobom ogrlicu i povodac. Imao si rok koji si morao ispoštovati na poslu, a sada sam ja dobila rok.

 

 

Nakon što si otišao, dvije ljubazne gospođe rekle su da si vjerojatno mjesecima znao da ćeš se preseliti, ali nisi učinio ništa da mi pronađeš drugi dom. Kimale su glavom u nevjerici i pitale se "Kako je mogao?" U azilu nam pružaju onoliko nježnosti i pažnje koliko im dopuštaju njihove obveze. Naravno, hrane nas redovito, ali ja sam već odavno izgubila apetit. Isprva, kad god je neko prošao pored mog kaveza, ja sam potrčala naprijed, u nadi da si to ti - da si se predomislio - da je ovo sve samo ružan san... ili sam se nadala da će netko doći, netko komu je stalo, netko tko će me spasili.

 

 

Kada sam shvatila da se ne mogu natjecati sa živahnošću štenaca koji su, nesvjesni svoje sudbine, plijenili svačiju pažnju, povukla sam se u dno kaveza i čekala. Čula sam njezine korake dok je dolazila po mene na kraju dana i kaskala sam duž hodnika za njom do izdvojene sobe. Zadivljujuće tihe sobe.

 

Stavila me na stol, počeškala po ušima i rekla da se ne brinem. Srce mi je snažno tuklo u iščekivanju onoga što će doći, ali obuzeo me i osjećaj olakšanja. Zatočeniku ljubavi istekli su dani. Kako je to u mojoj prirodi, više sam se brinula za nju. Teret koji nosi pretežak je za nju, to sam znala jednako kao što sam znala svaku tvoju promjenu raspoloženja.

 

 

Nježno je stavila podvez oko moje prednje noge dok joj je suza klizila niz obraz. Polizala sam joj ruku onako kako sam tebe običavala tješiti prije nekoliko godina. Stručno je stavila iglu u moju venu. Kad sam osjetila ubod i hladnu tekućinu koja je kolala kroz moje tijelo, pospano sam legla, pogledala u njezine nježne oči i prošaptala "Kako možeš?" Možda zato što razumije moj pseći govor, rekla mi je "Oprosti".

 

 

Zagrlila me i žustro objasnila da je njezin posao pobrinuti se da odem na bolje mjesto, gdje me nitko neće ignorirati, zlostavljati ili napustiti i gdje neću biti prepuštena samoj sebi - mjesto ljubavi i svjetla, toliko različito od ovog zemaljskog. I sa posljednjom snagom, pokušala sam joj objasniti da moje "Kako možeš?" nije bilo upućeno njoj. Mislila sam na tebe, svog Voljenog Gazdu. Na tebe ću misliti i čekati te zauvijek. Želim da ti i drugi u tvom životu nastave pokazivati ovoliko odanosti

Edited by Josif Visarionovič

Share this post


Link to post
Share on other sites

:(

 

makar je dozivela duboku starost :da: i imala nekoga da je voli sve vreme :wub:

 

za sarplaninca veoma duboku starost, njen veterinar je rekao da je najstariji sarplaninac kojeg je ikad sreo :da:

i definitivno je bila veoma voljena mazena i pazena zato je i zivela toiko!

 

@ Josif Visarionovič - predivan post! e sad opet zaplakah.... uzasno mi je zao sto nikog nije bilo kuci kad je uginula ....ujutro je jos setala po dvoristu, videli smo je oko 10 a kad sam stigla kuci oko 13h vec je uginula ... tako mi je zao sto je bila sama u tom momentu ....

Share this post


Link to post
Share on other sites

za sarplaninca veoma duboku starost, njen veterinar je rekao da je najstariji sarplaninac kojeg je ikad sreo :da:

i definitivno je bila veoma voljena mazena i pazena zato je i zivela toiko!

 

@ Josif Visarionovič - predivan post! e sad opet zaplakah.... uzasno mi je zao sto nikog nije bilo kuci kad je uginula ....ujutro je jos setala po dvoristu, videli smo je oko 10 a kad sam stigla kuci oko 13h vec je uginula ... tako mi je zao sto je bila sama u tom momentu ....

 

 

:( Stvarno mi zao, znam kako ti je :(

 

Ja sam imala psa koji bio jos beban kada se otrovao. Neki kreten je ostavio otrov na ulici i on ga pojeo :(

Jadnicak je bio namucen skroz. Konstantno je povracao krv. Onda smo ga odveli na institut veterine gde je i uginuo .Ceo dan sam plakala.

 

Posle nekoliko godina nabavila sam ovog babuna sa ulice:

 

l_7df5bb17cf4d7e48a746e92872703d1f.jpg

 

Imam ga vec 6 godina,lud je i razmazen,na neki nacin.Kao malo dete. Ljudi dolaze kod mene samo zbog njega (znas na koga mislim gospodine @!!!).

Share this post


Link to post
Share on other sites

:( Stvarno mi zao, znam kako ti je :(

 

Ja sam imala psa koji bio jos beban kada se otrovao. Neki kreten je ostavio otrov na ulici i on ga pojeo :(

Jadnicak je bio namucen skroz. Konstantno je povracao krv. Onda smo ga odveli na institut veterine gde je i uginuo .Ceo dan sam plakala.

 

Posle nekoliko godina nabavila sam ovog babuna sa ulice:

 

l_7df5bb17cf4d7e48a746e92872703d1f.jpg

 

Imam ga vec 6 godina,lud je i razmazen,na neki nacin.Kao malo dete. Ljudi dolaze kod mene samo zbog njega (znas na koga mislim gospodine @!!!).

 

He he kako sladak face!

Imam i ja jos jednog , isto pokupljen sa ulice pre 2 godine (taman ce 2 sad u decembru) bio je malo promrzlo i pokislo stene kad smo ga nasli

isto lud i razmazen do maksimuma, mislim da je on i produzio zivot bar malo velikoj posto je razmrdao i imala je sa kim da se igra

dog_by_CrvenaBestija.jpgZloca_by_CrvenaBestija.jpgcherry_by_CrvenaBestija.jpg

Share this post


Link to post
Share on other sites

He he kako sladak face!

Imam i ja jos jednog , isto pokupljen sa ulice pre 2 godine (taman ce 2 sad u decembru) bio je malo promrzlo i pokislo stene kad smo ga nasli

isto lud i razmazen do maksimuma, mislim da je on i produzio zivot bar malo velikoj posto je razmrdao i imala je sa kim da se igra

dog_by_CrvenaBestija.jpgZloca_by_CrvenaBestija.jpgcherry_by_CrvenaBestija.jpg

 

Jao pufnica mala slatka! Ja sam htela da ovaj moj se pari da dobijemo bebce ali mama poludi kada to cuje XD

A bas bi mu lepo doslo malo drustvance. A i da mu prodruzim rasu :o

Share this post


Link to post
Share on other sites

Guest
This topic is now closed to further replies.
  • Recently Browsing   0 members

    • No registered users viewing this page.
×
×
  • Create New...