Jump to content

Košarka


Geozee

Recommended Posts

Guest Bata Životinja

pa tako je jebiga, zvuči glupo, ali možeš da igraš basket na bilo kakvom polju 300 dana u godini, a na jugu i svih 365 dana. Pa odakle su Kobea izvukli nego sa ulice?

Share this post


Link to post
Share on other sites

Mozemo mi da seremo koliko hocemo, ovo je NBA danas, iz prve ruke :

 

 

Kolumna Roko Ukić: Šminka... i to je Amerika

 

Jedini Hrvat u NBA ligi kao gost-kolumnist portala Kosarka.hr prenosi svoja iskustva s NBA parketa na Vaše monitore.

 

Prvi kontakt s NBA ligom imao sam prije sezone, na rookie transition programu, svojevrsnoj pripremi na sve ono što nas buduće NBA košarkaše čeka u ligi. To je program koji je zamišljen na bazi škole, gdje u tri dana prisustvuješ na 20ak predavanja o svemu vezanom za NBA, ali naglasak je više bačen na stvari van parketa, nego na samu igru. Priča se o financijama, kako sačuvati novac od lažnih prijatelja, novonastalih rođaka, kako varati cure, žene i ne dobiti sidu (doslovno tako), kako se oblačiti, općenito kako se ponašati kao NBA košarkaš.

Meni je već nakon dva predavanja sve to zvučalo bizarno. Osjećao sam da sam promašio razred jer mi nisu trebale poduke tipa "Kad dobijete prvu plaću nemojte kupiti dvije kuće, automobile sebi i svima u kvartu, zlatno odijelo i sat od 50 tisuća dolara". No program je bio obavezan, pa sam (imajući sreću da sam klupu dijelio s Luisom Scolom i Rudyjem Fernandezom koji su sve to doživljavali na sličan način) nekako preživio.

 

Vrijeme sam kratio čitajući Zagora i Alana Forda, pravio se blesav i sjedio na ušima sve dok nije došla tema o ponašanju za stolom. Tada promislim da bi možda mogao i nešto korisno čuti s obzirom da jedem kao Edvard Škaroruki: prvo šporkam sebe, obavezno prolijem juhu na stol i uvijek imam najviše mjesta u svakom restoranu jer će svi radije sjesti što dalje od mene. Međutim, dođe neka kraljica i počne predavanje rečenicom da se na večeru ne ide da bi se jelo, nego da bi se stekle poslovne veze, da bi se ostavilo dobar dojam...

Osam mjeseci kasnije

 

Osam mjeseci kasnije, evo me pri kraju prve sezone u NBA ligi i puno mi je jasnije što je htjela reći. Htjela nas je samo pripremiti ne samo zašto i kako izaći na večeru nego kako živjeti u nemilosrdnom društvu SAD-a 21. stoljeća. Naime, cijela NBA liga i američko društvo počivaju na nekoj lažnoj pozitivnoj percepciji na DOJMU koji ćeš ostaviti, na vezama koje ćeš steći.

 

Možda je "počivaju" preteška riječ, ali važna su karika u njihovom lancu. Sve ono dobro žele staviti ispred sebe, dok negativne stvari skrivaju kao zmija noge, često bježe od njih i pokušavaju ih ignorirati. Ipak, ljudi sve američke trendove lakoćom prihvaćaju tako da oni više nisu američki nego polako postaju globalni. Jedina je bitna razlika što su oni ipak malo u prosjeku bogatiji pa im je lakše kupiti lijepo odijelo, ugraditi umjetne grudi ili pojesti Kobe steak od 180 dolara da bi se pokazalo da se ima, da bi se stekao dojam da je sve super.

 

Život na visokoj nozi, pogotovo u NBA igrača postaje normalna pojava i ljudi koji su jučer bili na koledžu, za džeparac zarađivali na benzinskim crpkama, danas imaju tisuće u džepu i glume lole. Postavlja se pitanje jesu li svi spremni za to?

 

Odgovor je toliko jednostavan da ga neću ni ponuditi. Treba samo pogledati koliko posto igrača nakon potpisanog drugog NBA ugovora (znači u pravilu unosnijeg) propusti utakmica u toj sezoni. Po mojoj skromnoj, laičkoj procjeni bar 15 posto igrača krade novac. Doslovno krade. Ne mislim pritom na igrače skromnijeg talenta, na one koji iz različitog razloga ne mogu doći do šanse za igru, čak ni one koje objektivan razlog (tj. ozljeda) spriječi da igraju. Mislim na igrače koji odigraju jednu sezonu, dobiju dobar ugovor i prestanu brinuti za svoje tijelo, prestanu biti profesionalci, ponašaju se kao da su dobili na lotu.

 

U takvoj situaciji imamo pad gledanosti, prazne tribine i slično jer – kome se gleda nekog debelog preplaćenog veterana?! Pa ne može se maknuti jer je zapušten od ne-treniranja, ili lijenog rookieja koji je radi potencijala visoko draftiran, a sad mu je jedino zanimanje zatvaranje disco-klubova.

 

Nego, malo sam skrenuo s teme, pa da se vratim

 

Jedna od stvari koje si obavezan raditi kao NBA profesionalac jest i pojaviti se godišnje na najmanje deset različitih događaja koje ti klub organizira. Oni mogu biti humanitarnog karaktera, mogu biti posjeti školama, bolnicama i slično, a mogu biti i klasično sviranje onoj stvari čemu sam svjedočio prije desetak dana.

 

Da bi se prikazali kao veliki dobrotvori, određena grupa bogataša u Torontu skuplja razne fondove, daju ih različitim zajednicama, podržavaju program za djecu Toronta koji su pokrenuli čelni ljudi Raptorsa, te su naravno (što je najvažnije) godišnji pretplatnici na najskuplja mjesta u dvorani. Klubu na taj način izravno uplaćuju nekoliko stotina tisuća dolara po sezoni.

 

E sad, zauzvrat što su oni tako super, pošteni i dobri, mi kao igrači moramo se nekoliko puta godišnje sastati s njima, pričati prazne priče, igrati biljar, poker i slične gluposti. U principu, dođemo kao kurve, jer se družimo za lovu, samo su nam usluge nešto drugačije. Moji suigrači su iskusniji, znaju o čemu se radi, pa se sukladno tomu znaju i ponašati u takvim situacijama, dok meni kroz glavu neprestano prolazi priča o večeri i dojmu koju sam čuo na početku svog NBA puta.

 

Zato sam kao najnedruštveniji na društvenim eventima dobio i posebnu kontrolu u liku koordinatorice za te događaje koja mi svakih pet minuta izdaleka vikne "SMILE! Smile!".

 

Ja jednostavno ne mogu glumiti, ne mogu podržati tu šminku, ne mogu se praviti da mi je zabavno kad mi je dosadno. Ako to znači da još razmišljam kao dijete ili idealist koji ne zna na čemu počiva svijet – ok. Ako nemam bon-ton – ok. Ako znači da sam nezahvalan jer mi nije zadovoljstvo odigrati poker, igru kojoj ne znam ni pravila, sa simpatičnim debelim brkom koji je dao sto tisuća dolara za deset utakmica i time direktno pomogao činjenici da je i meni svakog prvog u mjesecu lova na računu – ok. Nema problema.

 

Ali brate, neću ići na večeru kad nisam gladan. Neću doći negdje da me se vidi. Neću se družiti s ljudima koji mi nisu zanimljivi. Neću i adio.

 

Što je s fanovima iz 176. reda?

 

Pitam se što je s običnim fanovima u 176. redu koji nas jedva i dalekozorom mogu vidjeti. Je li nas oni manje cijene, je li oni manje vole svoj klub nego gospoda s cigarom, crvenim obrazima i smiješkom koji redovito uzrokuje neko vrhunsko vino?

 

Nisam zastupnik neke socijalne politike i društvenih jednakosti, ali smjer u kojem ide sve skupa nije dobar. Trenutno je na stanju recesija, manjka materijalnih dobara, ali nastavi li se ovaj trend vrlo brzo će doći do većih problema jer nehumani ritam koji je Amerika nametnula a svijet prihvatio ne može nikako na dobro završiti.

 

Dok se ne počne jesti kad si gladan, nositi ono što ti je udobno, a ne ono što ti dobro stoji, bit ćemo zbunjeni, Simona Gotovac i dalje će biti faca, a ja ću umjesto o Jakcu i ostalim opuštenim temama pisati ovako teške kolumne.

 

 

http://kosarka.hr/main.asp?dir=news&newsid=26957

  • Upvote 2

Share this post


Link to post
Share on other sites

Guest Bata Životinja

Ajd nemoj zajebavati,ako cemo po tome onda Rusi ne bi trebali ni hodati,a uz nas i Ameriku su najveca kosarkaska sila.

 

 

ja nisam ni rekao da nisu sila, samo 150 miliona Rusa nije isto što i 150 miliona Amerikanaca. Nemaju iste uslove za basket.

 

SSSR je imao i više stanovnika od Amerike pa se jedva održavao koliko toliko jednakim, i to samo zato što NBA igrači nisu ni igrali na svetskim prvenstvima i Olimpijadi. Ne pravimo se naivni, NBA igrači su prvi put zaigrali 1992. godine. Do tada samo klinci, mlađi i od ove naše postave.

 

Dođu klinci, bukvalno klinci, najstariji 23 godine, i osvoje Olimpijadu ispred našeg Kićanovića, Petrovića, Dalipagića itd... ma daj... mi smo ''zemlja košarke'', Ameri bi obrisali patos s nama uvek i svuda.

 

Njima su klinci osvajali glatko Olimpijade, mi slavimo ultra-težak prolazak u četvrtfinale, i sad polufinale.

 

Tako da ta priča o rivalstvu ne stoji, jer je Amerika izvela na parket najbolje što ima jedno 3-4 puta u zadnjih 60 godina. alo bre 1948-1968 sve je Amerika osvojila na Olimpijadi, tu nema zajebancije, a posle toga, dva puta Sovjeti, jednom mi, jednom Argentinci i još 6 puta Amerikanci.

 

Ko je tu sila onda, a? Ljudi su otkad se igra Olimpijada osvojili 13 zlata, a svi ostali zajedno - 4! I to klinci-studenti osvajali, sigurno nije igrao Vilt Čemberlen.

 

Čak i sadašnja degenerisana NBA liga, kad bi okupila svoje najbolje, bio bi pokolj.

  • Upvote 1
  • Downvote 1

Share this post


Link to post
Share on other sites

Guest Bata Životinja

Pa?To sam i ja rekao.Suva cinjenica i realno stanje stvari.Ja samo kazem da razlozi za takvo stanje stvari nisu oni koje si ti naveo.

 

 

nego koji su? Ako već misliš da nisu reci koji jesu

 

Majkl Džordan ne bi ništa uradio da je živeo u Rusiji, to je dovoljna činjenica.

Share this post


Link to post
Share on other sites

nego koji su? Ako već misliš da nisu reci koji jesu

 

Majkl Džordan ne bi ništa uradio da je živeo u Rusiji, to je dovoljna činjenica.

 

Pa sigurno razlog nije klima i to sto mogu svaki dan po ceo dan da pikaju basket.Ajde uozbilji se.A da li bi Dzordan uradio nesto da je ziveo u Rusiji,ne mozemo nikako znati.Kao sto ti rece LoveHateLove,to je pretpostavka druze.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Guest Bata Životinja

Pa sigurno razlog nije klima i to sto mogu svaki dan po ceo dan da pikaju basket.Ajde uozbilji se.A da li bi Dzordan uradio nesto da je ziveo u Rusiji,ne mozemo nikako znati.Kao sto ti rece LoveHateLove,to je pretpostavka druze.

 

stvarno ne znam šta tu može biti pretpostavka

 

Ko ima 13 zlatnih medalja na Olimpijadi, Amerika ili Rusija?

 

Ako ćemo čisto činjenički, to je abdukcijsko zaključivanje, koje nije toliko komplikovano da bi se pravio da ga ne kapiraš

 

Činjenice koje imaš su - rezultati tih reprezentacija i razlike između te dve države. Šta to ima Amerika a nema Rusija?

 

Nije valjda razlog što su Amerikanci bolji neki uslov koji ispunjava ruska država i teritorija? Je li to logično? Naravno da nije.

 

Pare, klima, crnci. To je razlika.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Guest Bata Životinja

Uzela bi, jer ih ima 150 miliona. Samo u tome je stvar. Da je kojim slučajem situacija obrnuta, da Srbija ima 150 miliona a Rusija 10 miliona, Rusija kao košarkaška sila ne bi ni postojala, a Srbija bi možda brisala patos sa Amerikancima, ili bar bila potpuno ravnopravna.

 

Ovako, naći će se 12 ljudi koji imaju dobre uslove treniranja (dobre sale i tome slično, što nemaju u npr Vladivostoku)

 

Ima crnaca i para i u Francuskoj i Britaniji, pa nema košarkaša. Nije da je loša klima... ali opet, to je i do reljefa, nisu džabe Dinarci najkršniji u Evropi.

 

Plus kultura.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Јебали вас Американци, Руси, курци и палци. Кога боли курац што они имају паре и негроидне представнике са Хари Потер моћима у Америци. Нека доведу те "дивљаке" па да играмо баскет, а док то не ураде, концентришите се на полуфинале вечерас и на то како ћемо да појебемо ове распале Османлије, за сваку од 500 година тортуре.

 

 

 

Живела Србија, јебали вас Амери.

Edited by Лука.
  • Upvote 1
  • Downvote 1

Share this post


Link to post
Share on other sites

@Luka Taj rad.

Neka dovedu te njihove zvezde pa da vidimo ko vozi traktor a ko otvara kapiju! Jebo NBA!

Kada su im klinci toliko talentovani sto nisu osvojili univerzijadu? Nasi klinci dobili njihove. A sada nekoliko tih nasih klinaca igra u ovoj reprezentaciji, na to ste zaboravili. Nasi klinci deru strane veterane!

Edited by R_a_S_a

Share this post


Link to post
Share on other sites

Guest
This topic is now closed to further replies.
  • Recently Browsing   0 members

    • No registered users viewing this page.
×
×
  • Create New...