Sovjetska istorija

[Теша Тешановић]

ajde evo jedna tema na kojoj mozemo raspravljati o sovjetskoj istoriji i sta se tu stvarno zbilo

[jana03]

esi misio istorija sssr

ili istorija rusije

[Теша Тешановић]

istorija sssr

[Bata Trokrilni]

Napisaću kasnije. Mrzi me sad da pišem.

[F4R15]

Moze mi neko pojasniti zasto se raspao? Sve historijske chinjenice koje sam cuo, te sve knjige koje sam procitao, ne daju konkretan odgovor.

[Bata Trokrilni]

Pa vidiš, ako postaviš pitanje zašto su se raspala sva kolonijalna carstva, doći ćeš bliže odgovoru. SSSR je nastao transformacijom Ruskog carstva, koje je u suštini bilo kolonijalno, iako nije stvaralo prekomorske posede, već se širilo po kontinentu. Određeni broj neruskih naroda dobio je svoje federalne jedinice, u skladu sa pravom na samoopredeljenje, koje je proklamovao Lenjin. Kad je nestao razlog postojanja federacije, SSSR se raspao onako kako bi se i samo Rusko carstvo vremenom raspalo da je opstalo, samo bezbolnije, što je omogućeno federalnim uređenjem.

[F4R15]

Meni su SSSR-ovci bili za svoje doba jachi od Amera. A sada...

[Guest Bata Životinja]

F4R15, samo nemoj da vjeruješ u ono što laprda Prince i uživaćeš u životu. Pazi kao SSSR se raspao jer je bio kolonijalno carstvo. Pa i SAD je kolonijalno carstvo, hoće li i ono da se raspadne?

 

1787. godine SAD je činilo 13 država. Od tada do 1900 kolonizovali su ratom, pljačkom, kešom, sveopštom agresijom još 35 država, a staru Virdžiniju podijelili na tri dijela. Tako smo dobili savremenu državu sa 50 federalnih jedinica. O građanskom ratu južnjaka i sjevernjaka da i ne pričamo. SAD je nastao u krvi i održava se u krvi. Po Princovoj logici trebalo bi da se raspadne kad-tad.

 

Šta je bio problem SSSRa? Prvo, komunizam nije podario bolji život njegovim stanovnicima, i zbog toga se otvaraju stare rane, sipa se so na njih i dalje nastavljaju da se kopaju. Isto se desilo i u Jugoslaviji 1990. i došlo je do toga što je došlo. Po ovoj logici, onda kada nastupi takva kriza u SADu i tamo će se otvoriti stare rane.

 

Drugo, imamo Hladni rat 1945-1989. godine, tokom kojeg postoji nekoliko lokalnih sukoba komunista i kapitalista, u Koreji, Vijetnamu, Afganistanu(1979)… imamo podizanje Berlinskog zida i gvozdene zavjese uopšte u Evropi. Američki politikolog Džordž Kenan je razvio doktrinu opkoljavanja SSSRa sa ciljem da se ta država uništi. Razlog čak nije ni komunizam u pitanju je sama moć – ko će biti broj 1 na planeti. Neki teoretičari tvrde da bi Rusi i Amerikanci ušli u sukob i bez komunizma, prosto zbog toga što je riječ o ogromnim državama čiji interesi se sukobljavaju na određenim područjima. Osim toga, sam sukob je započeo još u 19. vijeku u istočnoj Aziji, gdje su Amerikanci gurali Ruse sa kineskog i japanskog tržišta, i već tada je bilo pitanje ko će kontrolisati tih već blizu ilijardu ljudi, to jest milijardu radnih ruku.

 

Politika opkoljavanja SSSRa nastoji da razvuče sukob i da izmori SSSR, što se i dogodilo, zahvaljujući unutrašnjem faktoru ( neuspješnoj komunističkoj ekonomiji i političkoj diktaturi) i spoljnom faktoru ( napadima od strane SAD-a). SUkobi se nižu tokom Hladnog rata jedan za drugim… prvo SAD odmah osposobljava nacističku Njemačku i ubacuje je u NATO savez, da igra tampon zonu između kapitalizma i komunizma, i ne samo tampon zonu, nego čak najjaču kapitalističku zemlju u Evropi i treću u svijetu. To je tada odgovaralo Francuzima koji onda nisu imali direktnih dodira sa komunistima. Odgovor SSSRa je bio osnivanje Varšavskog pakta 1949. godine. U to vrijeme završava i građanski rat u Kini i američki saveznik Čang Kaj Šek bježi na Tajvan, otcjepljuje ga od Kine i takav je ostao do dana današnjeg. Kina ostaje pod ruskim uticajem do sukoba sedamdesetih godina, kada počinje da se povezuje sa Amerikancima i kada predsjednik Nikson dolazi u diplomatsku posjetu.

 

Prije toga se desio rat u Koreji, opet između kapitalista i komunista, započeo rat u Vijetnamu i podignut Berlinski zid. Sukob kapitalista i komunista se riješava u SFRJ našim ideološko-ekonomsko-političkim bućkurišom, koji je posebna priča. Posliej Vijetnama sukobi se prenose u Afganistan i Irak, a naravno sve to vrijeme se krve Izraelci i Palestinci.

 

Svi ovi sukobi su sukobi između kapitalista i komunista, proamerički i proruski orijentisanih pripadnika iste nacije. Kenanova doktrina opkoljavanja tako je napravila OBRUČ oko SSSRa, nametnula mu da se bori na više frontova, što je zahtijevalo i veće izdatke, a što su više Rusi uzimali za vojsku i spoljnu politiku to je manje ostajalo za narod i ekonomija je iznutra slabila. Da je ona brinula samo o životnom standardu i da nije bila pogođena spolja američkim napadima, možda bi SSSR i preživio.

 

Sve do početka osamdesetih bilo je popularno među politikolozima razmišljati o postindustrijskom društvu, koje će prevazići industrijski sukob kapitalista i komunista, da će nestati razlike i da će čovječanstvo mirno živjeti, ali se to nije desilo jer to AMeri nisu ni htjeli. Obruč, kad uzmeš kartu vidjećeš još bolje, proteže se: Koreja, Japan, Tajvan, Vijetnam, Kina od 1970. a posebno poslije 1990. (rat i dalje traje), Afganistan 1979, Irak 1981, Izrael 1945-xxx, Turska (američka raketna baza sagrađena već pedesetih godina), Jugoslavija kao tampon zona, sukobi u Mađarskoj, Čehoslovačkoj i Poljskoj (Solidarnost 1981. godine, zbog čega se namjerno bira papa Poljak, koji će im pružiti podršku), i sama Njemačka i zid u Berlinu.

 

Taj obruč je sada pomjeren do Finske, Letonije, Estonije… sad su sukobi umjesto u Poljskoj, Čehoslovačkoj i Mađarskoj – u Ukrajini, Belorusiji i Gruziji, rakete su umjesto u Turskoj sada u Poljskoj i Češkoj… sve to govori da se obruč steže i dalje.

 

[Bata Trokrilni]

Nisi rekao ništa novo. Jedino je kraj pogrešan. Da su Amerikanci hteli da stegnu obruč oko Rusije, uradili bi to početkom devedesetih, kad je odnos snaga bio daleko više u njihovu korist.

[Guest Bata Životinja]

ruski krvnik i američka marioneta, pijandura Jeljcin, i njegovi ''stručnjaci'' kao npr Džefri Saks i njemu slični

 

Za njegovo vrijeme Rusija je maltene dovedena na ivicu.

 

Yeltsin's Chicago Boys and stripped the country of nearly everything of value, moving the enormous profits offshore at a rate

of $2 billion a month.

 

Forty percent of an oil company comparable in size to France's Total was

sold for $88 million (Total's sales in 2006 were $193 billion). Norilsk

Nickel, which produced a fifth of the world's nickel, was sold for $170

million —even though its profits alone soon reached $1.5 billion annually.

The massive oil company Yukos, which controls more oil than Kuwait, was

BONFIRE OF A YOUNG DEMOCRACY 233

sold for $309 million; it now earns more than $3 billion in revenue a year.

Fifty-one percent of the oil giant Sidanko went for $130 million; just two

years later that stake would be valued on the international market at $2.8

billion. A huge weapons factory sold for $3 million, the price of a vacation

home in Aspen

 

Then there were the whiz kids from Harvard's Russia Project, tasked with

organizing the country's privatizations and the mutual fund market. The two

academics who headed the project—Harvard economics professor Andrei

Shleifer and his deputy Jonathan Hay—were discovered to have been directly

profiting from the market they were busily creating. While Shleifer

was the lead adviser to the Gaidar team on privatization policy, his wife was

investing heavily in privatized Russian assets. Hay, a thirty-year-old graduate

of Harvard Law School, also made personal investments in privatized Russian

oil stocks, allegedly in direct violation of Harvard's USAID contract.

And while Hay was helping the Russian government to set up a new mutual

fund market, his girlfriend, later wife, was awarded the first license to open a

mutual fund company in Russia, which, when it started, was managed out of

the U.S. government-funded Harvard office.

 

 

By 1998, more than 80 percent of Russian farms

had gone bankrupt, and roughly seventy thousand state factories had closed,

creating an epidemic of unemployment. In 1989, before shock therapy,million

people in the Russian Federation were living in poverty, on less than

$4 a day. By the time the shock therapists had administered their "bitter medicine"

in the mid-nineties, 74 million Russians were living below the poverty

line, according to the World Bank. That means that Russia's "economic reforms"

can claim credit for the impoverishment of 72 million people in only

eight years. By 1996, 25 percent of Russians—almost 37 million peoplelived

in poverty described as "desperate.

 

in 2006 the government

admitted that there were 715,000 homeless kids in Russia, and

UNICEF has put the number as high as 3.5 million children.

 

Under capitalism,

however, Russians drink more than twice as much alcohol as they used to —

and they are reaching for harder painkillers as well. Russia's drug czar, Aleksandr

Mikhailov, says that the number of users went up 900 percent from

1994 to 2004, to more than 4 million people, many of them heroin addicts.

The drug epidemic has contributed to another silent killer: in 1995, fifty

thousand Russians were HIV positive, and in only two years that number

doubled; ten years later, according to UNAIDS, nearly a million Russians

were HIV positive

 

"What have our motherland and her people gotten out of the last 15 criminal

years?" Vladimir Gusev, a Moscow academic, asked at a 2006 democracy

demonstration. "The years of criminal capitalism have killed off 10

percent of our population." Russia's population is indeed in dramatic

decline—the country is losing roughly 700,000 people a year. Between

1992, the first full year of shock therapy, and 2006, Russia's population shrank

by 6.6 million

 

Three decades ago, André Gunder Frank, the dissident

Chicago economist, wrote a letter to Milton Friedman accusing him of

"economic genocide." Many Russians describe the slow disappearance of

their fellow citizens in similar terms today.

[Bata Trokrilni]

Pa da, samo teraš vodu na moju vodenicu. Rusija je početkom devedesetih bila toliko sjebana i sa totalno nesposobnim rukovodstvom, da su Ameri MOGLI da joj urade sve što požele, uključujući i sprovođenje plana Bžežinskog o podeli zemlje na 3 dela, pa onda dalje. Ali, nisu HTELI to da urade, jer bi to bio imperijalni potez. U Americi je prevladala hegemonska, dakle ne imperijalna struja (siguran sam da kapiraš razliku između imperije i hegemonije). U vreme Džordža Buša mlađeg je glas imperijalista ojačao, ali je ojačala i Rusija u međuvremenu, tako da će Obamina administracija morati da bude mnogo mudrija i diplomatskija u odnosima s ovom velikom zemljom, ako ne želi da dovede u pitanje celokupan položaj SAD u svetu danas.

[Guest Bata Životinja]

ne lupaj života ti. Ona nije POČETKOM, VEĆ KRAJEM DEVEDESETIH bila sjebana, kao što se vidi iz priloženog.

 

Nije džaba Gorbačov rekao: Zadaćemo Americi veoma jak udarac, lišićemo je neprijatelja.

 

A da je SAD upao u Rusiju i pokušao da je rasturi na tri dijela, popio bi nuklearku. Kao da neko može Rusiju za tri godine da rasturi, kakve ti knjige čitaš, bože me sačuvaj....

 

SAD se koprcao tražeći razloge za opstanak NATO-a, za to su mu služili prvo sukobi na Balkanu, kasnije izmišljena borba protiv terorizma, sad se opet nadaju - Rusija.

[Bata Trokrilni]

Otkako je nastupila ova finansijska kriza, SAD i ne mora da smišlja nove izgovore za postojanje NATO. Mogu lepo da priznaju da je svetski kapitalistički sistem taj koji oni štite i da sad kad je nastupila kriza može svet da propadne, te da je NATO bitna institucija globalnog upravljanja neophodnog za izlazak iz krize. No, iz krize postoji samo jedan izlaz - ukidanje svetskog kapitalističkog sistema i njegova zamena sistemom koji će služiti interesima celog čovečanstva, a ne intersima profita. Biće bolje da se američka elita opameti i shvati da je to put kojim treba ići, jer će u protivnom svetska revolucija zakucati na njena vrata. Ja se ipak nadam da će Obamina administracija uneti pozitivnu promenu i bolje razumevanje funkcionisanja svetskog društva i kako se prema njemu postaviti. Iskreno, više bih voleo tako nešto, nego stvaranje neke protivteže Americi, izazivanje njene hegemonije od strane neke druge velike sile, jer bi to samo produžilo agoniju i odvelo u novi svetski sukob.

[Guest Bata Životinja]

Pa sad, šta bi ti volio a šta će da se desi su sasvim različite stvari... Ja znam da Srbija može samo da igra po tuđim pravilima igre, a pravila su: moć, moć i moć.

 

Sigurno ne zdravo svjetsko društvo, već rizično društvo.

Ne humani ekonomski sistem, već kapitalizam.

Ne ljudskost, već hegemonija.

 

I ako slučajno nešto i zamiriše u Obaminoj administraciji na stvaranje boljeg društva, to će biti samo paravan, kao i sam NATO koji si već pomenuo.

[phantasm of the living]

 A da je SAD upao u Rusiju i pokušao da je rasturi na tri dijela, popio bi nuklearku. Kao da neko može Rusiju za tri godine da rasturi, kakve ti knjige čitaš, bože me sačuvaj....

 

Upravo.

 

Mislim da se Ameri vise plase Rusije nego sto bi trebalo. Mozda su u nekoj teoriji i mogli da upadnu i da je rasture, ali su bili isuvise isprepadani onim sto ne znaju. Po mom misljenju, najveca snaga SSSRa bila je, pored vojne, u tome sto je sve radjeno pod ogromnim velom tajnosti. Samim tim sto se nije znalo sta rade, sta imaju itd. ostavili su prostor Amerima da mastaju i da se plase. A strah je najveci neprijatelj. Jedna od genijalnih stvari u politici SSSRa, a sada i Rusije. 

Edited December 24, 2008 by ..........................

[Bata Trokrilni]

Nisu morali da upadnu vojno. Devedeset i neke se, koliko ja sećam, Jeljcin složio da Rusija proda Sibir Amerikancima za par desetina milijardi dolara.

[Теша Тешановић]

cekaj prince of darkness kako to da ti kao komunista pricas u korist kapitalisticke amerike umesto u korist komunistickog sssr?

[Dersu Uzala]

Edited December 24, 2008 by Kalif nad Kalifama

[Bata Trokrilni]

cekaj prince of darkness kako to da ti kao komunista pricas u korist kapitalisticke amerike umesto u korist komunistickog sssr?

 

1. Šta sam to tačno rekao u korist kapitalističke Amerike?

2. Kad je to SSSR bio komunistički?

[Теша Тешановић]

1. Šta sam to tačno rekao u korist kapitalističke Amerike?

2. Kad je to SSSR bio komunistički?

 

uredu u vezi ovog prvog neznam stalno kao da pricas u korist amerike ali nebitno upravu si nisi pricao u korist amerike.a sssr je bio komunisticki od osnivanja do raspada.poricati da je sssr bio komunisticka tvorevina je van svake pameti.

[Bata Trokrilni]

To što su oni bili komunisti, ne znači da su i u praksi sprovodili komunističke ideje. Štaviše, nisu ni mogli. U onim uslovima i na onaj način, te ideje su bile neostvarive. Komunizam je stvar budućnosti, u prošlosti ga nije bilo, osim na nivou simbola.

 

Ja podržavam politiku SAD u meri u kojoj ona ima progresivnu ulogu u svetskoj istoriji i danas (u vidu doprinosa koji su SAD dale pobedi nad fašizmom, kolonijalizmom i autoritarnim socijalizmom i koji daju u pravcu širenja ideja ljudskih prava i sloboda, jednakosti i demokratije), ili bi mogle da je imaju u budućnosti (recimo baš za vreme Obamine administracije). Napadam je u meri u kojoj je ona reakcionarna, tj. proizvod imperijalističke klike ''jastrebova'', koja nastoji da utiče na američku administraciju u pravcu očuvanja postojećih nepravednih društvenih odnosa u svetu.

[Guest Bata Životinja]

Nisu morali da upadnu vojno. Devedeset i neke se, koliko ja sećam, Jeljcin složio da Rusija proda Sibir Amerikancima za par desetina milijardi dolara.

 

 

prvi put čujem...

 

 

 

Inače, čitava priča ti se zasniva na jednoj filozofiji istorije koja je fundamentalno pogrešna, a to je Marksova filozofija istorije.

 

 

[Теша Тешановић]

sssr nije bio komunisticki svasta cu da cujem ovde

[Bata Trokrilni]

Pa naravno da nije bio. Ne može jedna zaostala, polufeudalna zemlja da izvede revoluciju i da se proglasi za lidera socijalističkog sveta. Zna se gde je jezgro kapitalizma - tu mora da dođe do promene, da bi se svet promenio. Zato ja gledam ka Americi - socijalizam će u svetu pobediti tek kad se u Vašingtonu zavijori crvena zastava.

[jana03]

bože svašta ću da vidim ovde

 

i kad se kukasti krst zavijori u jerusalimu!!!!!!!

ahahahahahahahahh

pajl of rabiš