Sunce. Unatrag 10.000 godina istorija je prebogata rezbarijama i zapisima
koje odražavaju ljudsko obožavanje i poštovanje prema ovom nebeskom telu.
I lako je razumeti zašto je to tako jer je Sunce svakoga jutra vraćalo
čoveku vidljivost, toplotu i sigurnost spasavajući ga od hladnoće, tmine,
i predatorima ispunjene noći. Sve stare kulture su znale.
da bez sunca usevi ne rastu, da život na planeti ne može da opstane.
Sve to čini Sunce najobožavanijim objektom ljudske stvarnosti svih vremena.
Isto tako, te stare kulture su znale i za zvezde. Praćenje zvezda omogućilo im je da
prepoznaju i očekuju događaje koji se ponavljaju u dugim vremenskim periodima,
kao što je pun mesec i njegovo pomračenje. I onda su katalogizirali te nebeske grupacije
u ono sto mi danas znamo kao sazvežđa.
Ovo je znak zodijaka, jedan od najstarijih konceptualnih prikaza u ljudskoj istoriji.
On odražava figurativnu putanju Sunca koje prolazi kroz 12 velikih sazvežđa tokom jedne godine.
Takođe odražava i 12 meseci u jednoj godini, 4 godišnja doba, sunčeve prekretnice i ravnodnevnice.
Izraz "zodijak" je povezan sa činjenicom da su sazvežđa antropmorfizirane
ili personifikovane životinjskim oblicima. Drugim rečima, rane civilizacije
nisu samo posmatrale Sunce i zvezde, već su ih personifikovali u složene mitove
koji su uključivali njihova kretanja i međusobne odnose. Sunce je, sa svojim karakteristikama
održavaoca i spasioca života,personifikovano predstavomn nevidljivog stvaraoca ili Boga.
Božije Sunce. Svetlost sveta. Spasioc ljudske vrste. Slično tome, 12 sazvežđa su predstavljala
mesta putovanja za Božije Sunce.i označena su imenima,
obično imenima prirodnih pojava karakterističnih za određeni period u godini.
Na primer, Vodolija -
vodonoša koji donosi proletne kiše.
Ovo je Horus.
On je egipatski Bog Sunce, iz perioda oko 3000. god. p.n.e.
On je u stvari Sunce antropomorfizovano kroz seriju alegoričkih mitova koji govore
o sunčevom kretanju na nebu. Zahvaljujući drevnim egipatskim hijeroglifama
danas znamo mnogo o ovom solarnom mesiji. Na primer, Horus - što znači Sunce ili svetlost -
je imao neprijatelja koji se zvao Set. Set je bio personifikacija
tame ili noći. Metaforički, Horus bi svakoga jutra dobijao bitku protiv Seta
dok bi uveče Set pobeđivao Horusa i slao ga u podzemni svet.
Važno je razumeti da mrak protiv svetlosti,
ili dobro protiv zla, predstavlja jedno od najzastupljenijih
mitoloških dualiteta, prisutnih i danas na raznim nivoima.
Uopšteno govoreći, priča o Horusu je sledeća:
Horus je rođen 25. decembra, od device Isis, Marije.
Njegovo rođenje je označeno pojavom zvezde na istoku
koju su pratila tri kralja u nameri da se poklone i darivaju novorođenog spasioca.
Sa 12 godina je već važio za mladog učitelja.
Sa 30 ga je krstio izvesni Anap i tako je započeo svoju službu.
Putovao je sa 12 učenika, čineći čuda kao što su lečenje bolesnih i hodanje po vodi.
Bio je poznat po mnogim opisnim imenima kao što su "Istina", "Svetlost" "Božiji sin",
"Dobri pastir", "Jagnje božije" i mnogim drugim. Pošto ga izdaje Tifon, Horus biva razapet,
zatim sahranjen i potom posle tri dana vaskrsava.Sva ova Horusova obeležja,
bila ona originalna ili ne, čini se da ispunjavaju mnoštvo drugih svetskih kultura
jer je slična mitološka struktura nađena u mnnogim bogovima širom sveta.
Atis iz Frigije, rođen 25. decembra od device Nane.
Razapet, položen u grob i posle tri dana vaskrsao.
Indijski Krišna, rođen od device Devaki
pod zvezdom na istoku koja je označila njegov dolazak.
Činio je čuda sa svojim učenicima
i posle smrti je vaskrsao.
Grčki Dionis,
rođen 25. decembra od majke device.
Bio je putujući učitelj koji je činio čuda
kao što je pretvaranje vode u vino.
Zvali su ga "Kralj svih kraljeva",
"Božiji jedini sin", "Alfa i omega" itd.
I on je vaskrsao posle smrti.
Mitra iz Persije,
rođen 25. decembra od majke device.
Imao je 12 učenika i činio je čuda.
Nakon smrti je sahranjen
da bi potom za tri dana vaskrsao.
I njemu su se obraćali kao "Istini",
"Svetlosti" itd.
Zanimljivo je i to da je sveti dan
obožavanja Mitre bila nedelja.
Suština je da su postojali bezbrojni spasioci
širom sveta i u različitim vremenskim periodima
kojima odgovaraju ovi uopšteni opisi.
Ostaje pitanje - zašto baš ta obeležja?
Zašto rođenje od majke device na 25. decembar?
Zašto trodnevna smrt i onda neizbežno vaskrsnuće?
Zašto 12 ućenika ili sledbenika?
Da bismo saznali odgovore, hajde da se setimo
opisa skorašnjeg solarnog mesije.
Isus Hrist je rođen od device Marije
25. decembra u Vitlejemu.
Njegovo rođenje je najavila
zvezda na istoku
koju su pratila tri kralja
i tako došla da se poklone novom spasiocu.
Sa 12 godina je postao mladi učitelj, a
sa 30 ga je krstio Jovan Krstitelj
i tako je počelo njegovo bogosluženje.
Isus je imao 12 učenika koji su putovali sa njim,
činio je čuda kao sto su lečenje bolesnih,
hodanje po vodi, podizanje iz mrtvih.
Bio je poznat i kao "Kralj nad kraljevima", "Sin božiji",
"Svetlost sveta", "Alfa i omega",
"Jagnje božije" itd.
Pošto ga je izdao Juda, njegov učenik
i prodao za 30 srebrnjaka,
Hrist biva razapet, položen u grob
a zatim posle tri dana vaskrsava
i uzdiže se na nebo.
Prvo i prvo, momenat rođenja
je u potpunosti astrološki.
Zvezda na istoku je Sirijus,
najsvetlija zvezda na noćnom nebu,
koja se 24. decembra poravnava
sa tri najsjajnije zvezde Orijonovog pojasa.
Te tri sjajne zvezde u Orijonovom pojasu
se zovu danas kao što su se zvala i u drevna vremena -
Tri kralja.
A Tri kralja, zajedno sa
najsjajnijim Sirijusom
pokazuju ka mestu sunčeva izlaska
na dan 25. decembra.
Zato tri kralja prate
zvezdu na istoku -
da pronađu sunčev izlazak,
rađanje Sunca.
Devica Marija predstavlja sazvežđe Virgo,
poznatu i kao Devica Virgo.
Virgo na latinskom znači devica.
Drevni znak za Virgo je izmenjeno slovo M.
To je razlog što Marija zajedno sa ostalim devicama majkama,
kao što je Adonisova majka Mira
ili Budina majka Maja, počinje slovom M.
O Virgu se govorilo i kao o Kući hleba
a Virgo se inače opisuje kao devica
koja drži snop pšenice.
Ta Kuća hleba i njen simbol pšenice
predstavljaju u stvari Avgust i Septembar, vreme žetve.
U prilog ovomu, Vitlejem bukvalno prevedeno
znači "kuća od hleba".
Tako da se Vitlejem u stvari
odnosi na sazvežđe Virgo
što je mesto na nebu, a ne na zemlji.
Postoji još jedan zanimljiv fenomen koji se
dešava oko 25. decembra, zimske prekretnice.
Dani postaju sve kraći i hladniji. počevši sa
letnjom prekretnicom, pa sve do zimske prekretnice
A gledajući iz perspektive severne hemisfere
čini se da se Sunce u tom periodu kreće ka jugu
i postaje sve manje i slabije
sa približavanjem zimske prekretnice
je simbolizovalo proces smrti za drevne narode.
To je bila sunčeva smrt.
I sve do 22. decembra je ta
propast Sunca bila potpuno uočljiva
jer je ono, kretajući se dotad 6 meseci
neprekidno ka jugu, doseglo tada svoju najnižu tačku na nebu.
A tada dolazi do interesantne pojave:
Sunce, barem primetno, prestaje da se kreće južno,
sledeća tri dana.
I tokom ta tri dana pauze,
Sunce se nastanjuje u području
Južnog Krsta, ili sazvežđa Kruks,
Da bi se posle tog vremena, na 25. decembar,
pomerilo za jedan stepen, ovaj put ka severu
najavljujući duže dane, toplotu i proleće.
I zato je rečeno:
Sin (Sunce) koji je umro na krstu, je bio mrtav tri dana
da bi potom vaskrsao i rodio se ponovo.
Zato Isus sa bezbrojnim ostalim sinovima Sunca deli taj koncept raspeća,
trodnevne smrti i vaskrsnuća. To je u stvari sunčev prelazni period
pre nego što promeni svoj pravac nazad ka severnoj hemisferi,
donoseći proleće, a tim i spasenje.
Međutim, oživljavanje Sunca se nije slavilo sve do proletne ravnodnevnice
ili - Uskrsa.
Ovo zbog toga što Sunce i zvanično
na proletnu ravdodnevnicu nadjačava zlu tamu
jer dani od toga dana počinju duže da traju od noći
i počinje da se pojavljuje okrepljujuća atmosfera proleća .
Verovatno najuočljivija od svih astroloških simbolika u vezi Isusa
je ona koja se tiče 12 sledbenika.
Oni jednostavno predstavljaju 12 sazvežđa zodijaka
sa kojima Isus, obzirom da je Sunce, putuje.
U stvari, broja 12 u Bibliji ima na pretek.
Ovaj spis ima više veze sa astrologijom
nego bilo čim drugim.
Da se vratimo na znak zodijaka,
taj figurativni životni ciklus Sunca.
Ono nije samo umetnička ekspresija,
ili alatka za praćenje sunčevih kretanja,
ono je takođe i paganski duhovni simbol
koji u skraćenom obliku izgleda ovako.
To nije simbol Hrišćanstva.
To je paganska adaptacija znaka zodijaka.
I zato je Isus u ranijoj kultnoj umetnosti
uvek predstavljan sa krstom iza glave.
Jer Isus je Sunce. Sunce božije,
svetlost sveta, uzdignuti spasioc koji će doći ponovo
kao što dolazi svakog jutra sa slavom Gospodnjom,
što brani protiv poslova noći,
rađajući se ponovo svakoga jutra i dolazeći kroz oblake,
gore na nebesima, sa svojom krunom od trnja,
odnosno sunčevih zraka. Od svih astroloških i astronomskih metafora u Bibliji
jedna od najvažnijih je ona koja govori o dobima.
Posvuda u Svetom pismu se može naći nebrojeno mnogo delova teksta koji se odnose na doba.
Da bi razumeli o čemu se radi, treba prvo da budemo upoznati sa fenomenom
koje je poznat pod imenom precesija ravnodnevnica.
Stari Egipćani su,
kao i mnoge kulture davno pre njih,
uvideli da bi otprilike svakih 2150 godina,
u jutro proletne ravnodnevnice,
sunce izlazilo pod drugačijim znakom zodijaka.
Ovo se dešava zbog ugaonog podrhtavanja Zemlje
koji postoji pri normalnoj rotaciji Zemlje oko svoje ose.
Pojava se zove precesija, ili unazadno pomeranje,
jer se sazvežđa kreću unazad za razliku od normalnog godišnjeg ciklusa.
Vreme koje je potrebno da precesija prođe kroz svih 12 znakova je u grubo 25.765 godina.
Ovo se zove velika godina i drevna društva su bila itekako svesna te činjenice.
Te periode od 2150 godina su zvali dobima.
Između 4300. i 2150. godine p.n.e.
bilo je Doba Taurusa - Bika.
Između 2150. godine p.n.e i 1. godine n.e.
bilo je Doba Ariesa - Jarca.
Od 1. do 2150. godine traje Doba Riba,
doba u kojem smo mi danas.
Oko 2150. godine ući ćemo u novo doba,
Doba Vodolije.
Uopšteno govoreći, Biblija govori o
simboličkom kretanju kroz tri doba
i najavljuje ulazak u četvrto.
U Starom zavetu kada Mojsije siđe
sa brda Sinaj noseći Deset zapovesti,
on je tako ljut kada vidi da njegov
narod obožava zlatnog tele
da razbija kamene table sa zapovestima
i govori svom narodu da se poubija međusobno
kako bi se očistili. Najveći broj biblijskih skolastika pripisuje ovaj bes
činjenici da su Izrailjci obožavali
lažnog idola, ili nešto tome slično.
U stvari, to zlatno tele je Taurus, Bik
a Mojsije predstavlja novo doba - Doba Jarca.
Upravo zato Jevreji i dan danas
duvaju u rog od jarca.
Mojsije predstavlja novo Doba Jarca,
a kada novo doba počne svi mora da satru ono staro.
I ostala božanstva označavaju taj prelaz između doba.
Mitra, na primer, prehrišćanski bog,
koji u sličnoj simbolici ubija bika.
Isus je simbolička figura koja uvodi u doba
koje sledi posle Doba Jarca - Doba Ribe ili dve ribe.
Novi zavet je prebogat ribljom simbolikom.
Isus je nahranio 5000 ljudi hlebom i dvoma ribama.
Kada je započeo svoje bogosluženje,
hodajući po Galileji
sprijateljio se sa dva ribara koji ga
počeše pratiti.
Verovatno smo svi videli simbol ribe
za Isusa ili Hrišćanstvo.
Malo ljudi zna šta taj simbol u stvari znači.
To je paganski astrološki simbol
za Kraljevstvo Sunca tokom Doba Riba.
Isto tako, Isusovo pretpostavljeno rođenje
je u suštini početak novog doba.
U Jevanđelju po Luki, glava 22 stih 10, kada ga učenici pitaju
gde će sledeća pasha da bude posle njegova odlaska
Isus odgovara: "Eto kad uđete u grad srešće vas
čovek koji nosi vodu u krčagu, idite za njim u kuću u koju on uđe."
Ovaj zapis kudikamo najbolje otkriva astrološku prirodu Svetog pisma.
Čovek koji nosi vodu u krčagu
je Vodolija, ili Vodonoša,
koji Se uvek prikazuje kao čovek
koji lije vodi iz krčaga.
On predstavlja doba koje dolazi posle Riba.
I kada Sunce (Božiji sin)
napusti Doba Riba (Isus)
preći će u kuću Vodolije jer Vodolija dolazi iza Riba
u unazadnom pomeranju ravnodnevnica. Sve što Isus u stvari govori je da će
posle Doba Riba doći Doba Vodolije.
Svi smo čuli za smak sveta. Ukoliko stavimo na stranu
karikaturističku predstavu istog iz Otkrovenja,
glavni izvor ove ideje dolazi iz Jevanđelja po Mateju
glava 28 stih 20, gde Isus kaže:
"...i evo ja sam s vama u sve dane do
svršetka veka (engl. sveta)."
Međutim, reč "vek" ("svet") je jedna
od mnoštva pogrešno prevedenih reči u Bibliji.
Originalna reč je "eon"
što znači doba.
"I evo ja sam s vama u sve dane do svršteka doba."
Što i jeste istina, jer se Isusova solarna personifikacija Riba
završava sa ulaskom Sunca u Doba Vodolije.
Čitav koncept smaka sveta
je pogrešno protumačena astrološka alegorija.
Recimo to stotinama miliona ljudi
širom planete
koji veruju da dolazi smak sveta...
zeitgeist