Boris Vijan - Žmarci
Kratke priče, Vijan je jako talentovan pisac, prožima se dosta crnog humora, ume da bude veoma apstraktan i da ubacuje dosta personifikacije mrtvoj prirodi dok se živi ljudi samo teturaju kroz događaje.
Neke priče su autobiografske, prikazuju njegove rivale kojim sa pdsmeva, druge se bave izgubljenim ljubavima, a ima jedna ratna koja otvara knjigu za koju sam pomislio da čitam preteču Kvake 22 sa Kjubrikovim ludilom Full Metal Jacketa ali tokom Drugog svetskog rata.
I uz sve to imate simpatične ilustracije domaćeg strip crtača iz NS-a koji je čak i napravio grafičku novelu po njegovom romanu Vadisrce.
Čitam i Alehandra Žodorovskog - Gde Ptica Peva Najlepše, ali mi uopšte ne ide. Ukratko ovo je fiktivna biografija njegovog porodičnog stabla. Kod Žodoa je strava što ume da napiše neverovatno maštovite scene koje su negde između sna i jave, ali ga jebe predvidljivost i njegova opsesija nasiljem, incestom i sakaćenjem, umori kada na svakih 10 strana ponavlja se jedna te ista scena. Daleko od toga da sam nešto škakljiv na to, ali umara mi mozak kružno ponavljanje stvari i zaista mi je interesantnije kada opisuje te svoje pretke i rođake nego li kada ih baci pod sveto mučenje. Ali pročitaću ga do kraja u nekom trenutku. Možda!
Više mi leže filmovi i stripovi.