VoivodBG

Overiće se oba filma. Za Utopiju ti garantujem samo prvu sezonu, druga je zbrzana i nelogična.

jok, jok, jok.

Još jedan odličan koncert. Neki će se ovde žaliti na bas, ali, činilo se na prvom delu koncerta kao da je shvatio šta treba da radi, ipak je zadenuo pljugu na prve dve pesme, a to rade iskusne basadžije. Posle ga je bolelo. Oliver se prebio kao majka od alkohola i što su duže svirali, bio je sve nekoherentniji. Lepo se slegla akapela verzija majka nam je noć. I svirali su Plaše dečake, iako Simon reče da mu to nije to. Čak je i Become ispoštovan sa Righteous. Pozdrav za Vola i Kristinu.

Izlazi i novi album ove godine.

http://www.omniaoddities.com/

Jedan od najpoznatijih bendova novog talasa srpske alt-rok scene Repetitor prvi dan 2016. provešće u Kotoru gdje će 1. januara svirati na Trgu od oružja. Na koncertu u okviru dvodnevnog novogodišnjeg programa društvo će im praviti Bambi Molesters i Light Under the Black Mountain. Repetitor ima dva uspješna albuma iza sebe i brojne svirke po Evropi i šire i pored toga što pjevaju na srpskom i njeguju žestok zvuk. Frontmen Boris Vlastelica za "Vijesti" je pričao o prazničnim koncertima, rok sceni, novom albumu, borbi rokenrola protiv šunda i ponudi Željka Mitrovića da kod njega snimaju album. Kakva su očekivanja pred nastup u Kotoru i što publika može od vas očekivati, hoće li biti novog materijala na repertoaru? Za ljude koji nas ne znaju dovoljno je da dođu na koncert, mi ćemo se pobrinuti za ostalo. Biće novih pjesama, ali i starih, ipak prvi put sviramo u Kotoru. Volimo praznične svirke, jer su ljudi od starta dobro raspoloženi pa zagrijavanje kraće traje. Svirali ste širom Evrope, stigli čak i do Kine, koja je tajna vašeg uspjeha, pogotovo ako se uzme u obzir da ne pjevate na engleskom niti gajite mejnstrim zvuk? Nema tu tajne, sve se vidi i osjeti kad krenemo da sviramo, sve je na izvolte. Ljudima se sviđa koliko sebe dajemo dok sviramo, a ništa ne bi bilo moguće bez dobrih pjesama. Čak i kad ih ne razumiju, kao po inostranstvu, osjete snagu koja ih pokrene, jer rokenrol je jednostavan i univerzalni jezik. Koje mjesto koje ste do sada posjetili je na vas ostavilo najjači utisak? Kao grad tj. mjesto, svakako Šenžen u Kini i Moskva. Imali smo sjajne koncerte i u Amsterdamu, Rimu, Berlinu, Brnu, Talinu i Krakovu, ali i dalje je koncertni utisak za nas najjači kad sviramo ovdje, u Beogradu, Zagrebu, Skopju, Novom Sadu, Ljubljani... Infrastrukturna razlika je jasna, ali kreativno gledano koliko je srpska rok scena udaljena od zapadnoevropske, po onome što ste čuli i vidjeli? Kreativno i autorski gledano, naša regionalna scena je u najmanju ruku u rangu sa zapadnoevropskom. Mi nismo baš najobjektivniji, ali smo svirali na festivalima po Evropi i utisak nam je da se tamo mnogo više prate i kopiraju trendovi. U svakom slučaju kreativno nimalo ne zaostajemo, čak smo mi imali drugačiji utisak. Dokle se stiglo sa radom na novom albumu i što je glavna karakteristika novih pjesama? Sirova i surova ljubavna tematika u nekim novim pjesmama je najveća novina. Pjesme su međusobno različite, od novog talasa i post punk uticaja, preko stonera, do skoro pa partizanskih melodija. Čuće se sve prvog prvog u Kotoru. Album će biti objavljen sljedeće godine. Da li je tačno da je Željko Mitrović dolazio na vaše svirke i ponudio vam snimanje albuma, kako ste reagovali na ponudu? Bio je u Zemunu, vjerovatno tu zgradu u kojoj je klub i posjeduje. Ponudio nam je studio, rekao da je najbolji u zemlji i da kod njega možemo da snimamo kad hoćemo. Zahvalili smo se na ponudi, jer mi smo bend koji zavisi od atmosfere u studiju i kome tehnički uslovi nisu najvažniji, ali dobro je imati i tu opciju, mogućnost snimanja u jako fensi studiju. Za sada nam se ipak to ne radi. Dok se dobar dio beogradske alternativne scene zgražavao recimo Mimi Mercedez, vi ste fanovi. Koliko je na srpskoj rok sceni zastupljen kultur rasizam? Ima ga puno, do te mjere da nije rijetko mišljenje da je slušanje rokernola dokaz nekakvog kulturnog nivoa koji je iznad ostalih. Naravno da to veze s vezom nema, rokenrol je prosta i svima razumljiva muzika i mi mislimo da treba da se vrati ulici. Zbog elitističkih stavova izgubio je na značaju i publici, a nerijetko se u ovom klasnom ratu koji traje, rok svrstava na stranu vladajuće ideologije. Mimi Mercedez je dijete 90-ih, glas klinaca koji dolaze. Po svim nivoima smeta konzervativnim stavovima, jer je žena koja repuje o "muškim" stvarima, seksu, nasilju, gudri, parama, dok umjesto nacionalizma zagovara bratstvo i sestrinstvo. Zbog svega toga nam je bliska. Nemaš problem da glasno iskažeš svoje stavove, da li ste nekad imali problema zbog toga? Ni cure nisu ništa manje direktne ne brini. Imali smo problema naravno, svega je bilo, i napada i tjeranja iz grada, ali nismo se zbog toga nikad mijenjali ni predomišljali. Rokenrol nije dokaz superiornosti Borimo se protiv tog stava, jer takvo shvatanje uništava rokenrol i čini ga nebitnim brže nego bilo koja spoljna "prijetnja". Rokenrol je u suštini kontrakultura, kultura neshvaćene omladine i ulice, a ne načitanih maminih sinova i visoke kulture. Srećom ima bendova, posebno mlađih, koji to kapiraju i ne tripuju se da se bore protiv folka. To je zaostala priča iz 90-ih koja odavno ne pije vodu, ako je ikada i bila realna. Mi koji smo odrastali 90-ih, htjeli ili ne, znamo sve turbofolk hitove napamet, slušali smo "200 na sat" na ripit, pa nismo takvo nešto počeli da sviramo, niti smo zbog folka manje skapirali rok, grandž, pank ili bilo šta što smo stvarno zavoljeli. Turbo folk je samo vrsta muzike, kao i svaka druga, i ima svoje vrijeme i mjesto. Rokenrol je neuporedivo bolji i uzbudljiviji kad je dobar, ali nije dokaz nikakve kulturne superiornosti.

Shinigamy, omot izgleda svetski. Još samo muzika da bude dobra. Jedno pitanje čemu fascinacija brodovima? Burning Circle je na poslednjem imao brod, i vi imate brod, m?

Sinoć prolazio gradom, vrvi od strendžera (Slovenci, Englezi itd itd) Da stvar bude smešnija, prolazim Makedonskom ulicom, i startuje me par strendžera, kako najlakše mogu da dođu do koncerta Stivena Sigala. I dalje mi je to nezamislivo, dođeš ovde da proslaviš doček i hoćeš da gledaš Stivena Sigala. Opa, cela metal ekipa svira sa Brenom.

Na prvu loptu, čini se da je nemasterizovano izdanje albuma, zato bih preporučio da sačekate oficijelni izlazak. Usput, SNG još jednom, otišao sam na đir.

Iscureo novi Bowie. Srećna Nova!

blancnoir

RIP LEMMY Here’s my Lemmy story. The party was I think for either PJ O Rourke or Tama Janowitz, and I think it was PJ O'Rourke -- every Pan publishing party of that vintage took place in the same room upstairs in the Groucho Club, anyway -- and when the party ended I wandered downstairs with the publicists and Roz Kaveney and a lady named Maria who was then the books editor of Time Out. We carried on talking and drinking, and when the Groucho closed we moved, shedding a few people as we did so, to another club, and then to another, and finally it was just me and Maria wandering the streets of Soho, still talking, and Maria (who in five years would lose her job, and twenty years later, her life, both mostly from booze) desperate for that last final drink. We were in the unpromising area at the top of Wardour Street, and I blinked, and realised that I was standing next to a door I recognised. My friend Dave Dickson had taken me there, years before. A downstairs bar, semi-secret. Lemmy from Motorhead had been down there, playing the fruit machines. I knocked on the door. A suspicious face looked out. "Can we have a drink?" I asked. "I don't know what you're talking about," said the man, impassively. "Er..." I thought about mentioning Dave Dickson, but didn't think it would work. "We're friends of Lemmy's," I said. "You should of said," he told me. "He's downstairs waiting for you." And we went downstairs. Lemmy was still on the fruit machines, as he had been two years before. I sidled over to him. "Er, just used your name to get in," I said. "Good on yer," said Lemmy. And Maria got her drink. I never found it again -- never looked for it -- although I am certain that if I was ever drunk enough and in Soho late at night, it would be there waiting. And Lemmy, wherever he really was in the world or out of it, would be down there playing the fruit machines. And late night talk does burn brightly in the mind. Neverwhere came out of a late night talk with the late Richard Evans, in Glasgow at Eastercon in 1986, where I started rambling on about "Magic City" books, like Winter's Tale or Free, Live Free, in which the city was as much a character as any person in the book, and saying that someone should do it for London. (Richard said "Why don't you" and I fumfed and told him he should find a real writer and commission one, or something.) From http://www.well.com/conf/inkwell.vue/topics/292/Neil-Gaiman-Fragile-Things-page01.html#post22

za bolji ćivot. himna.

Antikristina, dotle spoznaj čitavu diskografiju STS i ovaj jedan album Jastreba. (Imaš i ep, ali šta znam, dosadno mi 35 minuta) Simone, delijo, hoćemo li kakav čaj na KKN piti, m?

Ben Weinman has been teasing both his new supergroup and his working with award-winning actress Juliette Lewis for a while now, and guess what, it appears it’s officially all the same thing The PRP reports that during a call with Jose Mangin of Liquid Metal, the Dillinger Escape Plan guitarist revealed that Lewis will be handling lead vocals for Giraffe Tongue Orchestra, his new project featuring Brent Hinds of Mastodon, Pete Griffin of Dethklok, and Thomas Pidgen of the Mars Volta. “Well actually, there have been some personnel changes throughout the years, it’s something we’ve been working on for a long time and interestingly enough we finished all the music and we’re finalizing all the vocals now,Juliette Lewis is singing on the project right now along with some other guest people.” “…Me and her have become pretty close friends and she’s amazing, obviously I’m a huge fan of her work as an actress and many years ago I saw her band Juliette and the Licks play and like most people I was pretty skeptical. I’m like, “Oh another actress or actor that has a band, like vanity project blah, blah, blah.” So I went into the show and I basically saw somebody that gave 110%. By the end of the show she was drenched in sweat, she was throwing herself into the crowd, and when I thought about it I saw this person putting all her energy and spirit into this music, I thought this was almost more real that most bands because she doesn’t need this. She doesn’t need to be playing in front of 500 people on this shitty ugly club, you know? She’s a successful actress–she did a 9-minute-long acting scene with Robert DeNiro for god sakes. And here she is by choice in a grungy club with a dirty toilet just putting everything into it, so when we were thinking about singers and people to collaborate, all of a sudden I was like “You know what? I think that could be cool.”

džek!

Drago mi je da te barem jedna kupila. Samo što ćete teško prepoznati TOOL vajb, kada rokne dodatne sintove i Džeremijevo pevanje, no videćemo, kada ga izmiksa do kraja, valjda će to uskoro.

Ne znam čemu to sablažavanje, pa mi smo se odavno vratili u kameno doba što se tiče nekih ljudskih odnosa. Postali smo hladni i otuđeni jedni od drugih, a nije tako bilo. Sećam se 90tih, ljudi su koliko toliko brinuli jedni za druge, a danas svako gleda svoj problem i boji se da reaguje kada se nešto loše dešava slabijima. To je i jedan od razloga što smo otišli u kurac kao narod...