Završava se drugo preslušavanje albuma i nema šta da se kaže, a da svi koji su ih ikada slušali nisu već znali. Kvalitet je suv, filera nema, rif za rifom, melodija za melodijom. Ovo im je verovatnije najčistija produkcija i najbolji zvuk bubnja do sada. Raspored pesama je savršen, dve upečatljive i "jednostavnije" pesme na samom početku, zatim tri pesme koje razrađuju različite aranžmane i strukture (tj. upravo one kojima treba posvetiti više pažnje nakon što početak albuma uvuče u atmosferu), dok je poslednja pesma relativno jednostavna, sa svega par znalački odrađenih varijacija iste progresije, meditativna, sjajno zatvara album.
OVO ulazi u konkurenciju za najboljih deset, petnaest ili koliko već hoćete albuma kada je u pitanju 2011. i ne samo da ulazi, nego će među njima najverovatnije i ostati. Pitanje je samo kako će da zvuče The Desanctification i Cosmosophy i da li će da stoje uz ovaj album ili će ga izgurati.