Generacijski problem postoji, kao što Antikristina primećuje, ali kao posledica drastičnih i naglih društvenih promena početkom 1990-ih. Ljudi su bili zatečeni, iako se odavno znalo šta spremaju ekstremisti sa svih strana. Zapad zabiberio čorbu i eto nama današnjeg Balkana.
A taj, možemo reći, kult suživota dve-tri generacije pod istim krovom još uvek je snažno prisutan. Nismo usamljeni u tome kao narod/podneblje, ali to vrši veliki uticaj na stasavanje mladih, nezavisnih ljudi. Mnoge to sprečava da osnuju porodicu, snajka neće sa svekrvom, zet sa tastom i sl. A zarađuju tek da prežive, od kredita za kuće/stanove ni govora. Kad to nedostaje, nemaš zdravu osnovu za brak.
Veoma ozbiljna tema, treba tu mnogo truda uložiti u najmanje desetak naraštaja da bi stvari krenule nabolje. Od kućnog vaspitanja, potpune revizije školstva, do svega ostalog.
Ovo prvo je teret koji vučemo vekovima i naš najveći problem.