Angelystor

Of the Soul.

To se priča o onom malom Casagrande-u? Zver jebena na bubnjevima, mogu mislit koji bi raspad bila Sepultura live da im je Igor još na bubnjevima.

Ne daj se Milane!

NOW LOOK WHO'S TALKING AND I SEE nananana-naRA A BIG NOTHING LOOKING BACK AT ME Ovaj album će verovatno da mi bude guilty pleasure godine

Stanislav Lem - Solaris

Ovo nema vašarski osećaj kao ono, tako da nije baš na korak, ali mogu da se smeste u istu rečenicu, yup.

Pustio samo na preskoke, čini mi se da James peva dublje nego obično, i dobro zvuči.

Ja onako, ovo kolo sam fino izmašio sas Kanetom. Ali se plašim ikad onaj triple captain da izvedem, garant ima da izjebem. Ali što sam lepo proračunao Lukakua da ne izbacim iz ekipe, a potom ga ostavio na klupi

Loaded > Reloaded

Pa da, nije ga Mahrez primio, nego ovi ostali

Simply Watson, mora da igra 60 minuta, kao i za odbranu.

True that za Floridu, zaboravih. Ali mi opet nešto ne ide da Obituary piči sad Savatage pesme, posebno što su nastupali tipa pola sata Ali aj, sasvim dobro zvuči. Pa vidiš kako više ne sedi na sceni nego sad i hoda, krenuo sa režimom konačno

Aju kakva utakmica.

Mislim da bolje ovaj WTF kombo da okačim ovde nego na Obituary temu

Ja se nešto ne sećam kad je Anthrax obradio Accept.

4.5 - Posmatrali ovo kao album, ep, interrelease, whatever... hands down najslabije Steven Wilson izdanje. "My Book Of Regrets" mi je baš teška going-through-the-sw-motions pesma. Onaj "Time Flies" riff je samo najočiglednija paralela sa starijim materijalom. U principu, ovo mi jedino značajno vuče izdanje na dno. Ostatak mnogo lepše teče. "Year Of The Plague" - kao Transience samo bez vokala i ikakve atmosfere. "Happiness III" - Opet fora sa random brojem, ali mimo toga, ovo mi je naj pesma na izdanju. Neka i liči možda na "Postcard", samo mi ovde bolje ubo sa tekstom nego tu, mnogo bolje. "Sunday Rain Sets In" ovo mi deluje kao leftover sa "Grace"-a, ima malo "Track One" sa onim prepadima. "Vermillioncore" - ovo ima HCE written all over, jammy, ali unremarkable. Da je ubačena na album u neki flow veći pa bi možda i bolja bila, oivako između Sunday i DHM, ne upada nešto. "Don"t Hate Me" - kaže Steva da je pesma originalno i napisana za dva vokala, što nema razloga da mu ne verujem, i svakako da ova verzija ima svoje čari kao i original, samo što ću ja za, depresivniji, original ostati svakako više vezan. Što se tiče trenutne turneje, meni liste kul http://www.setlist.fm/setlist/steven-wilson/2016/de-oosterpoort-groningen-netherlands-53f3c7e1.html http://www.setlist.fm/setlist/steven-wilson/2016/o2-apollo-manchester-manchester-england-bf3e5d6.html Preteruje možda malo sa PT pesmama, ali ako mi ulete Matter ili DHM, svakako neću da se bunim S tim što izgleda rotira Dark Matter i Drag Ropes, ne može obe jebiga :/

Ima neki zvuk kao gitare u pećini da su svirane, klavijature kao da se unzipuju live dok puštam pesme, jedva stižu da isprate tok.

U kurac, opet moram na exit.

FREE YOUR MORTAL SIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIII

Vari se ovaj novi album, uopšte nije toliko loše kao što sam mislio da će biti, ali je i u principu isto jeftinasto sranje kao prošli, samo malo možda konkretnije/raznvrsnije (izuzetak "Winter's Rain" koja ima slične fore i feeling kao "Tears Of Pain" sa prošlog (još se i rimuju )). Najprijatnije iznenađenje ovde mi je ovaj Mikeli i lead guitar work, koji je mnogo pitkiji i pamtljiviji od Lukinih karabudževina sa Prometheusa. Čak i na dosadnim pesmama zna lepo da izvuče ("Realms Of Light"). Dal je i sam bio više upleten u pisanje pesama nego na prošlom, ne poznavam, ali i činjenica je da ima više gitare sad nego na prošlom. Najveći low points, ona balada koja je tu čisto da ima balada, i "Kiss Of Life", pesma od 4.5 minuta koja je razvučena na 17 minuta. Tuomastyle! Najveći plus "Valley Of Shadows". lirički banalitet kao i sve ostale, ali ubedljivo najbolja pesma na oba ova zadnja albuma. With that said, terajući se da slušam ITL, uželeo sam se "Ascending To Infinity"-a Kakav je to jebeni pogodak od albuma bio.

Veteran Danish thrashers ARTILLERY will release their new album, "Penalty By Perception", on March 25 worldwide via Metal Blade Records. The CD's first single, "In Defiance Of Conformity", can be streamed below. Written over the course of the last two years, ARTILLERY's seventh full-length effort draws from their classic albums like "Fear Of Tomorrow" (1985) and "By Inheritance" (1990), as well as "When Death Comes" (2009) and "Legions" (2013). Having recorded at Medley Studios and bringing Søren Andersen on board as the producer, ARTILLERY achieved the sound that they were aiming for. "We worked really hard together to get this amazing sound," says guitarist Michael Stützer. "I feel the band have come up with some great songs. The best musical performance in the history of ARTILLERY. Can't wait to hear the fans' reactions!" A familiar, yet modern thrash attack, "Penalty By Perception" delivers the band's signature riffing, with powerful drumming and melodic singing — and promises to be a new fan favorite in the Danish quintet's storied career. "Penalty By Perception" track listing: 01. In Defiance Of Conformity 02. Live By The Scythe 03. Penalty By Perception 04. Mercy Of Ignorance 05. Rites Of War 06. Sin Of Innocence 07. When The Magic Is Gone 08. Cosmic Brain 09. Deity Machine 10. Path Of The Atheist 11. Welcome To The Mind Factory 12. Liberty Of Defeat (bonus track) Solidna pesma, možda i bude nešto od ovoga.

Ovo je subota, i iz Kša mi bliže, i nisam bio odavno u Sofiji taman

Da evo, sad prokopah, ima radosti i tuge na početku Primordial teme. Skenjah se retrospektivno.

Primordial? Si siguran? Finntroll se sećam kroz maglu samo, mislim da tada nisam bio toliko napaljen na njih kao sad, pa mi nije toliko teško palo

Koja je fenomenalna prilika bila to Rage da se overi, da nisam tad teško da bih ikad. Još sas Smolskim. A DF možda najgori bend festa. Samo se sećam nekog wall of sounda dok mrtav ležim pored šanka.* * ali nisam bio pijan, samo preterao od skakanja na Disco Queen.