Ima perioda u životu kada sam manje slušao Gamma Ray, ima perioda kada sam više slušao Gamma Ray, ili samo Gamma Ray i, iako mi je poslednjih godinu-dve možda period kako ih najmanje slušam, opet sam se radovao koncertu, koji mi je nakon istog još jednom utvrdio Kai Hansen-a kao omiljenu osobu iz omiljenog mi metal žanra.
Sa tim rečeno, i sa svim lošim stvarima koje su pratile Gamma Ray poslednjih godina (Danielov izlaza, Empire of the Undead, Kaievi problemi sa vokalom...), sama činjenica da smo dobili koncert kakav smo dobili je blago zapanjujuća. Bend je stvarno preusviran i energičan na bini, iako to nije baš onaj nivo kakav smo dobijali npr. u Beogradu sa Helloweenom i 2010e (pogotovo tad), opet mi je trenutno za koplje iznad od Hellloween-ove live izvedbe. Ehre brat bratu radi posao profesionalno, Henjo i Schlachter pouzdani Kaievi saborci, a sam Kai em što je milina gledati ga kako samouvereno melje kroz riffove i solaže, stvarno na trenutke zvuči vokalno predobro, ali sve u svemu, nazire se i što je doveden ovaj novi.
Elem, Frank Beck...Ovo može da bude diskusija sama za sebe, nevezana toliko za sam koncert. Lik em ima neprepoznatljiv glas, donekle samo kopira uspešno Kaia, em je skoro potpuno drven na sceni, em se veliki deo koncerta jedva čuo (kad god je on bio glavni na pesmi više sam sebe čuo, što nije baš moglo kada je Kai pevao)...tako da, u mnogome njegova uloga uopšte nije izkristalisana. Izađe, odradi 2-3 pesme, pa ga nema, pa na nekoj pomogne Kaiu...pa se na nekoj pogube, ne znaju čiji je red da se peva I tako.... Sve u svemu, mislim da je najbolja opcija ili da se prepuste samo jednom vokalu (po mogućstvu ne ovom) ili da se Kai malo dovede u red.
Setlista:
http://www.setlist.f...y-13f51de9.html
Otprilike 75% fenomenalno i nešto najbolje ikada i 25% laaaame
Da prvo pomenem meni pluseve. Ovo mi je bio 6. Gamma Ray gig u nekih 8 godina i tek sam sa jebeno tek čuo "Somewhere out in Space"... E pa, misija se konačno završila I to smo još dobili onu extended (cca. 10min) verziju, magija jebena, ostvarenje sna, svršavanje na sve strane, neobuzdani naleti sreće, duge i jednorozi pred mojim očima dok je sve što sam gledao su suze i godine, U pičku materinu, davno me na (metal) koncertu nije ovako "ubila" pesma.
One-two punch Heaven Can Wait/Last Before The Storm i to sa sve Kaiem, samim, na vokalu je možda bio najbolji početak Gamma Ray koncerta koji sam ikada video, a "One With The World" je nešto što def treba češće da posećuje GRay liste, zaboravljeni hit sa potcenjenog albuma.
Zamali highlight se desio na bisu, kada su po povratku krenuli jebeni HEADING FOR TOMORROW da sviraju. I to je trajalo nekih tričavih 3-4 minuta, da bi se onda prebacili na Avalon. Hladan tuš. Presecanje klasika sa Avalonom mi je trebalo otprilike koliko mi treba i čir na kurcu.
Ovime prelazim na minuse, a to su mi ti jebeni medleys. Pesme kao što su Rebellion In Dreamland i Halloween ili sviraš ili ne sviraš uopšte. Ovaj cocktease sa Rebellion-om mi je stvarno više dokurčio, a još bolnije mi bilo sa HfT. Sreća pa su bar SOIS ceo svirali. Druga stvar koju treba zabraniti su Drum (pa i Bass) soloi. Veštačko produžavanje svirke i potpuno gubljenje ikakvog fluida koncerta. Za vreme koliko su ovi soloi trajali je mogla barem Heading da se odsvira do kraja, RiD da ne pominjem.
I još jedna stvar, što više ne znam da li mi je dobro ili ne, rege brejk u "I Want Out" Ovo ste možda već videli na snimcima GR koncerata iz zadnjih godinu-dve...težak #kaiprso momenat, ali sam tokom svirke nekako skontao...to je njegova "unarmed" verzija pesme, koju bar ima muda da izvede uživo za razliku od korporacijskih kurvi iz bivšeg mu benda :]
/rant off
Summarum, živ mi bio Gamma Ray još 25 godina, nadam se u bar ovoliko dobroj verziji.