Jump to content

Knjiga koju trenutno čitate?


Recommended Posts

Ja ćitam Grabljicivu, ima dosta detaljnih opisa jebaćine.to m ise svidza.Zena nema dlaka na jezika i to je prava stvar....a ne ko ovi sto pisu ''i onda je svoj polni organ, palako...'' lepo kazes ''kurac u picku'' i kraj price.

 

'Бем му чудо, ди се потрефи да истовремено читамо исту књигу ?!? :lol:

 

... сатиричан осврт на спонзоруше & кримосе данашњег доба - поента Грабљивице.

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

Sidartu ne treba samo čitati već i osetiti, udahnuti ...

 

... Onom ''Grabljivicom'' nisam oduševljen, moglo je i bolje...a najjači je onaj ''intro'' sa svim mogućim imenima. :mhihi:

Share this post


Link to post
Share on other sites

Upravo procitala od Hermana Hesea Sidartu.... Ae sad blago meni, Na Drini Cuprija :D

 

isto i ovde. samo što je moram pročitati bar još jednom (sidartu). sad se prelazi na zaslepljenost elijasa kanetija.

Share this post


Link to post
Share on other sites

@AstralliS - kakva je? Bas sam juce razmisljala dal' da pocnem da je citam!

 

Od kad je sveta i veka , umetnicima je povremeno bila potrebna dokolica, delom da objasne sebi novostečeno i da nesvesno urađeno puste da sazri, delom da se u besciljnom davanju ponovo približe prirodnom, da ponovo postanu dete, da ponovo osećaju da su zemlji, biljci, steni i oblaku prijatelj i brat. Nevažno je da li neko smišlja metafore, ili stihove, ili samo želi da radeći sam sebe izgrađuje i dopunjuje, za svakog od njih su pri tom nephodne pauze.

 

Odlično. :)

 

Inače evo linka odakle možete skinuti veliki broj e-knjiga, ja ne praktikujem takav način, ali nije na odmet da se zna da postoji i to. :D Dakle: http://www.baneprevoz.com/bane/bok/index.html

Share this post


Link to post
Share on other sites

volvo_kamioni.jpg

 

 

Nastavak romana Dopler (Geopoetika, 2005) u kojem istoimeni lik napušta dom, društvo i porodicu i odlazi da živi u prirodi, izražavajući tako protest protiv potrošačkog društva i perfekcije koju to društvo kao cilj nameće. U Volvo Kamionima, on svoju odmetničku avanturu nastavlja u šumovitim, slabo naseljenim područjima susedne Švedske i daleko od toga da je usamljen u svom ekscentričnom načinu života. Pre bi se moglo reći da je najnormalnija osoba među galerijom neobičnih likova koje tamo sreće.

Kritika naše civilizacije, savremenog društva i opšte­nametnute briljantnosti u ovom čudnovatom i maštovitom romanu dobija još oštriji ton od onog u Dopleru,

a Luov prepoznatljiv humor kod čitalaca izaziva gotovo histeričan smeh, na samoj granici plača.

 

Erlend Lu

 

Erlend Lu je rođen 1969. godine u Norveškoj. Pravio je kratke filmove i muzičke spotove, radio je u pozorištu, na psihijatrijskoj klinici, kao književni kritičar, učitelj i prevodilac poezije.

Objavio je romane: Prohujalo sa ženom (1993), Naivan. Super. (1996), L (1999), Činjenice u Finskoj (2001), Dopler (2004), Volvo Kamioni (2005), kao i četiri knjige za decu koje je ilustrovao Kim Hiorti. Po njegovom scenariju 2000. godine snimljen je film Detektor.

Za kratko vreme postao je kultni norveški pisac, a knjige su mu prevedene na više od dvadeset svetskih jezika.

Osvojio je više nagrada: Nagrada Ministarstva kulture za dečju slikovnicu Veliki crveni pas, 1996. godine; Nagrada kritike za Kurte quo vadis?, 1998; Nagrada knjižara za roman L, 1999; U Strazburu je 2006. godine dobio Evropsku nagradu mladih čitalaca (Prix européen des jeunes lecteurs) za roman Naivan. Super.

 

izvor : http://www.geopoetika.com/book.php?id=485

 

 

 

Могу само рећи да је књига феноменална и симпатична,Ерландов смисао за хумор никог неће оставити без суза.Наставак романа Доплер који је такође хумористичан на Ерланд Луов начин ,али је мени наставак Волво Камиони много маштовитији и смјешнији.Све препоруке.

 

Ко буде читао препознаће ко је Фон Боринг велики љубитељ птица и извиђач.Можда нови Чак Норис? :)

 

 

:pivopije:

Edited by SixStepsOnTheMoon

Share this post


Link to post
Share on other sites

  • 2 weeks later...
Opisivanje sitnica, i tih "nebitnih" delova je krasota svakog romana, a ne nešto što bi trebalo da smara.

 

Ma da... Pogotovo sam spoznala krasotu kad sam dohvatila u ruke Americki psiho! :udri:

Ili Cica Gorio! O, boze! :uhoh:

Share this post


Link to post
Share on other sites

Opisivanje sitnica, i tih "nebitnih" delova je krasota svakog romana, a ne nešto što bi trebalo da smara.

Ali samo do određene granice. Nikako Balzakova šoljica za kafu na tri strane. Doduše Balzak je bio plaćen po obimu pa to donekle i razumem.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Hahah... No, mislim da Onore ni na koji način nije "smorio" opisom šoljice, jer se "kosi" sa onim pre i posle toga, tako da opet sve deluje u domenu razumnosti.

 

Znaci Cica Gorio...Secam se toga iz srednje,kako sam se smorio...Nikad gore...

 

Hmmm... Meni to bio jedan od ok romana u srednjoj. Čitao sam ga bio u sedmom razredu, tačnije u periodu bombardovanja. Valjda nisam imao šta da radim, pa mi čitanje predstavljalo razonodu. :D

Share this post


Link to post
Share on other sites

I meni je u suštini "Čiča Gorio" bio OK (sjajni su delovi kad opisuje providnost grofičine haljine na 2 strane :twisted: ), ali kad izuzmeš prvih stotinak strana knjige gde samo opisuje kuću. Kad sam prvi put čitao "Sitničarnicu Kod Srećne Ruke" Gorana Petrovića, opis one knjige u koju na kraju ulaze glavni junaci me je neodoljivo podsetio na prvih stotinak strana "Čiča Gorija".

Share this post


Link to post
Share on other sites

  • Recently Browsing   0 members

    • No registered users viewing this page.
×
×
  • Create New...