Jump to content

Recommended Posts

Уз сво дужно поштовање и песницима и Вама али -ДОСТА ВИШЕ ШАНТИЋА И ДИСА, БРЕЕЕЕЕЕ!

Освежите се са Драинцем, Настасијевићем, Попом ...

Чему више оволики оргазми на Диса ...?

Зато поезија више "не дише"!

Срце јој се удавило у тој жабокречини.

Какве више изазове крије/нуди та поезија?

Постоје и друге ствари сем тог (патетичног) романтизма и симболизма.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Уз сво дужно поштовање и песницима и Вама али -ДОСТА ВИШЕ ШАНТИЋА И ДИСА, БРЕЕЕЕЕЕ!

Постоје и друге ствари сем тог (патетичног) романтизма и симболизма.

Ne vidim zašto je simbolizam patetilčan?

Mislim da se sve vrte iste pesme: Tamnica, Možda spava i sl. Ima još milion divnih pesnika koje niko ne citira tipa Tin Ujević wub.gif , Voja Ilić, Vasko Popa, Tagore,...

 

Meni omiljena od Vaska Pope, Ruše se stubovi koji nebo drže:

 

Ruše se stubovi koji nebo drže

 

Klupa sa nama polako

U prazno propada

 

Zar da dovek čamimo

U kamenom ćutanju

 

Kroz oči kroz čelo

Reči će nam proklijati

 

Razbežali se dani

 

Zar da dovek čekamo sunce

Da nam se kroz rebra zažuti

 

Slušamo kako nam srca

U grlu mrtvih stubova lupaju

 

Istrčali smo iz grudi

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

Ма, има МНОГО добре поезије ...

Езра Паунд

Шта рећи и за њега ...

Нико није поменуо ни Валерија, ако се не варам ...

Витмен ...

Ма, бре, има кол'ко 'оћеш ...

Ујевић, знаш за оно кад се кладио да ће проћи поред "Москве" а да не сврати на пиће ...

И тако, прође он, "Видите да могу" и оде на цирку ...

icon_smile.gificon_smile.gificon_smile.gificon_smile.gificon_smile.gif

Share this post


Link to post
Share on other sites

Ујевић, знаш за оно кад се кладио да ће проћи поред "Москве" а да не сврати на пиће ...

И тако, прође он, "Видите да могу" и оде на цирку ...

icon_smile.gificon_smile.gificon_smile.gificon_smile.gificon_smile.gif

Ujevića OBOŽAVAM!!!!!!!!! wub.gif

Gotivim ga strašno baš zato što je bio alkos icon_smile.gif

 

Sad ću da iskopam neke njegove pesme ili da prekucam pa ću da postujem. I Tagorine naravno..... icon_redface.gif

Share this post


Link to post
Share on other sites

R. TAGORE

 

Kada noću pođem na sastanak, ptice ne pevaju, vetar se ne miče, kuće stoje u dva reda i ćute.

 

Samo prstenovi na mojim nogama oglašavaju se na svakom koraku i mene je stid.

 

 

Kada sedim na svome čardaku i osluškujem njegove korake, ne šumi lišće na drveću, u reci miruje voda kao mač na kolenima uspavanog stražara.

 

Samo moje rođeno srce pomamno kuca – ne znam kako da ga umirim.

 

 

Kada mi dragi dolazi i seda do mene, kada mi telo drhti i očni mi se kapci sklapaju, noć postaje crna, vetar gasi žižak, a oblaci navlače preves preko zvezda.

 

Samo drago kamenje na mojim nedrima blista i svetli. Ne znam kako da ga sakrijem.

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

Nespokojan sam. Žudim za dalekim stvarima. Duša moja bludi u čežnji da dodirne rub tamne pučine.

 

O veliki drugi svete, o plahoviti doziv tvoje frule!

 

Zaboravljam, zaboravljam uvek da nemam krila za letenje, da sam prikovan za ovo parče zemlje za večita vremena.

 

Budan sam i pun žudnje; tuđinac sam u tuđoj zemlji. Tvoj dah dopire do mene i došaptava mi nemoguće nade.

 

Tvoje su reči prisne mome srcu, kao njegove. O mesto u daljinama, o plahoviti doziv tvoje frule!

 

Zaboravljam, zaboravljam uvek da ne poznajem puta, da nemam krilatoga hata.

 

Nespokojan sam, putnik sam u svom srcu.

 

U sunčanoj magli oklevajućih časova, kakvo je silno tvoje priviđenje u plavetnilu nebesnom!

 

O najdalji kralju, o plahoviti doziv tvoje frule!

 

Zaboravljam, zaboravljam uvek da su sva vrata zatvorena u kuči u kojoj boravim sam.

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

Ruke nam se obavijaju, oči nam se upijaju: tako počinje povest naših srdaca.

 

Noć je u martu, mesečina svetli; vetar nosi slatki miris žene; moja svirala leži na zemlji zanemarena, a tvoj je cvet venac nedovršen.

 

Ljubav ova između tebe i mene prosta je kao pesma.

 

 

Tvoj preves boje šafrana opija mi oči.

Venac jasminov koji si isplela za me ispunjava mi srce drhatom kao hvala.

 

To je igra davanja i odricanja, otkrivanja i ponovnog skrivanja; nešto osmeha i sasvim malo stidljivosti, i poneka tek slatka besciljna kavga.

 

Ljubav ova između tebe i mene prosta je kao pesma.

 

 

Nikakve tajne izvan današnjice; nikakve birbe oko nemogućeg; nikakve senke iza ljupkosti; nikakvo pipanje u dubinama tame.

 

Ljubav ova između tebe i mene prosta je kao pesma.

 

Mi ne lutamo iz reči u večito ćutanje; ne podižemo ruke svoje u prazninu za stvarima iznad nade.

 

Zadovoljni smo onim što dajemo i onim što dobijamo.

 

Nismo iscedili i poslednju kap radosti, da iz nje pravimo vino patnje svoje.

 

Ljubav ova između tebe i mene prosta je kao pesma.

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

''Veruj ljubavi i onda kada zadaje bol. Ne zatvaraj svoje srce.''

 

''Ah, ne, prijatelju, mračne su tvoje reči, ne mogu ih razumeti.''

 

 

''O dragana, srce je samo tu da se daruje jednom suzom, jednom pesmom.''

 

''Ah, ne, prijatelju, mračne su tvoje reči, ne mogu ih razumeti.''

 

 

''Radost je osetljiva kao kap rose: dok se smeje već umire. Ali je jad jak i žilav. Pusti ljubav punu jada neka bdi u očima tvojim.''

 

''Ah, ne, prijatelju, mračne su tvoje reči, ne mogu ih razumeti.''

 

 

 

''Lotos cveta gledajući sunce i gubi sve što ima. Ne bi mogao podneti pupoljke u večitoj zimskoj magli.''

 

''Ah, ne, prijatelju, mračne su tvoje reči, ne mogu ih razumeti.''

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

Završiću pesmu svoju, ako ti je tako volja.

Ako srce tvoje ispunjuju nemirom, ukloniću oči svoje sa tvoga lica.

Ako te na putu prestravljujem, skrenuću i udariću drugim putem.

Ako te zbunjujem dok pleteš cvetne vence, izbegavaću tvoj usamljeni vrt.

Ako je voda ćudljiva i divlja, neću poterati svoj čun pored obale tvoje.

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

Кад ... - Жак Превер

 

Кад млади лав једе

Лавица се подмлађује

Кад ватра долази по своје

Земља руди

Кад смрт говори о љубави

Живот трепти

Кад јој живот говори о смрти

Љубав се смеши

----------------------------------

 

Букет - Жак Превер

 

 

Шта ће ти девојчице

То тек убрано цвеће

Шта ће ти девојко

То цвеће што сахне

Шта ће ти лепа жено

То цвеће што копни

Шта ће ти старице

То увело цвеће

 

Чекам победника

-------------------------------

 

Доручак - Жак Превер

 

 

Сипао је кафу

У шољу

Долио млеко

У шољу с кафом

Промешао

Кашичицом

Попио белу кафу

И спустио шољу

Не говорећи ништа

Запалио

Цигарету

Правио колутове

Дима

Отресао пепео

У пепељару

Не говорећи ми ништа

Не гледајући ме

Дигао се

Ставио шешир

На главу

Обукао

Кишни мантил

Јер је падала киша

И изашао

На кишу

Без речи

Без погледа

А ја сам се

Ухватила за главу

И плакала

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

Мене нервира оно - "Да, читао/ла сам га у средњој школи ..."

Јеботе, ја сам и даље ОДУШЕВЉЕН њиме!

Искрено, мислим да је он био геније!

Да је потцењен ...

Његова поезија је врло, ВРЛО озбиљна!

Како ли то тинејџери капирају кад су га "преболели" ...

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

Ma daj, u srednjoj je Prever tako površno obrađen da nemam reči.... Čini mi se da je samo nabrojan... U srednjoj je sve površno! Najbolji su mi pesnici koje nismo ni radili, majke mi... A ta fora: "Čitao sam ga u srednjoj školi" je smešna. Kad mi neko to kaže za nekog pesnika nabola bi ga majke mi icon_smile.gif

 

Slažem se da je Prever jedan od najboljih. Bez ikakve sumnje icon_da.gif

Share this post


Link to post
Share on other sites

Једна моја брљотина ...

 

Жути прсти и пожутели нокти

на десној руци

Пожутели бркови

Кроз осмех види се тек

по који натрули зуб

доње вилице

Смех прекида кашаљ

Старац пије ракију

и пуши цигару

коју је сам смотао

Edited by gavrosaurus

Share this post


Link to post
Share on other sites

Једна моја брљотина ...

 

Жути прсти и пожутели нокти

на десној руци

Пожутели бркови

Кроз осмех види се тек

по који натрули зуб

доње вилице

Смех прекида кашаљ

Старац пије ракију

и пуши цигару

коју је сам смотао

očigledan block out uticaj

Share this post


Link to post
Share on other sites

des milliers et des milliers d`annees

ne pourraient souffrire pour dire

une petite seconde d`eternite

ou tu m`a embrasse

ou je t`ai embrasse

un matin dans la lumiere d`hiver

a parc Mounsouri a Paris

a Paris sur la terre

la terre qui est un astre

 

Jacques Prevert

 

p.s.valda nisam izbrljavila,vec dve godine ne videh ni f od francais

Share this post


Link to post
Share on other sites

@Bloo s.- offtopic jbt koji trip imama isti avatar na vf.. icon_smile.gif

 

ontopic- Prever je geeeeenije....

Josh ga nsimo radili..tek u 4. valjda... icon_uhoh.gif

Ali ostajem iza toga da toliko bolesno pogodi....sa pesmom...

"Doruchak" je skroz icon_cry.gif

Totalno su mu a kind of atmosferihcne..imaju tu neku nijansu..ma ne znam.divan je.

Share this post


Link to post
Share on other sites

ontopic- Prever je geeeeenije....

Josh ga nsimo radili..tek u 4. valjda... icon_uhoh.gif

ma to što ćete ga "raditi" obesi mačku o rep. uzmi ti lepo idi do Platoa, imaš na odeljku za poeziju njegova sabrana dela, jedna knjiga, košta oko 900 kinti, tvrd povez, mislim da je još ima, pa je kupi pa uživaj............. wub.gif

Share this post


Link to post
Share on other sites

Ево још два моја крша ...

 

Стакла су плава

Под такође

Плава је сенка

Плав је кондуктер

Плави су точкови

који носе Плави воз

у чијем плавом купеу

свира Џон Колтрејн

 

---------------------------

Рекли су да ће бити хладно

Да ће дувати јак ветар

Да се плаше сметова и вејавице

Рекли су да биће хладно

Нико није казао где би

Човек могао да се склони

и попије шољицу чаја

са пријатељем

Share this post


Link to post
Share on other sites

  • Recently Browsing   0 members

    • No registered users viewing this page.
×
×
  • Create New...