Jump to content

Daglas Adams


Recommended Posts

Uh, pa ja to ovde nisam ostavila komentar?

Bila sam ubeđena da sam onako opširno opisala svoje oduševljenje Vodičem :da:

Mada, ko zna gde je to bilo :)

 

Elem, knjigu sam prvo pozajmila pročitala za 2 dana, cerekajući se sve vreme, pročitala opet, i nažalost morala da je vratim liku od koga sam je uzela.

I naravno onda sam je kupila, pa pročitala još par puta :)

Znači, knjiga mi se nenormalno sviđa, kad god nemam šta da čitam, čitam nju :lol:

Omiljeni lik mi je Marvin naravno...

Film sam odgledala i razočarala se, ali volela bih da nađem onu seriju koja je davno išla, čula sam da je odlično urađena...

 

Jedan od omiljenih delova:

"Ispricacu ti jednu pricu", rece Artur.

"Dobro."

Našli su parce travnjaka srazmerno slobodno od parova koji su bukvalno ležali jedno drugom na glavi i gledali zapanjujuce patke, kao i nisko sunce koje se iskrilo na vodi ispod zapanjujucih pataka.

"Pricu?" rece Fencerc i pripi njegovu ruku uz sebe.

"Koja ce ti reci nešto o tome kakve se stvari meni dogadaju. Živa istina.

Znaš da ponekad ljudi pricaju price o necem što se navodno desilo najboljem prijatelju rodaka njihove žene, a u stvari ih je verovatno neko duž te linije izmislio.

Pa, stvar lici na jednu od tih prica, osim što se stvarno desila, a ja znam da se stvarno desila, jer je osoba kojoj se stvarno desila niko drugi do ja licno."

"Kao listic od tombole."

Artur se nasmeja. "Da. Trebalo je da uhvatim voz", produžio je. "Stigao sam na stanicu..."

"Jesam li ti pricala", prekinula ga je Fencerc, "šta se desilo mojim roditeljima na stanici?"

"Da", rece Artur, "jesi."

"Samo proveravam."

Artur baci pogled na sat. "Cini bi se da bi trebalo da razmislimo o tome da se vratimo", rekao je.

"Pricaj mi pricu", rece Fencerc odlucno. "Stigao si na stanicu."

"Poranio sam jedno dvadeset minuta. Pogrešio sam vreme polaska voza. Pretpostavljam da je bar podjednako moguce", dodao je posle trenutka razmišljanja, "da je Britanska železnica pogrešila vreme polaska voza. Nije mi to do sada palo na pamet."

"Produži", nasmejala se Fencerc.

"I tako sam kupio novine, da rešavam ukrštene reci, i otišao do bifea da popijem šoljicu kafe."

"Rešavaš ukrštene reci?"

"Da."

"Koje?"

"Obicno u 'Gardijanu'."

"Meni se cini da previše pametuju. Više mi se dopada 'Tajms'. Jesi li ih rešio?"

"Šta?"

"Ukrštene reci u 'Gardijanu'."

"Nisam dobio priliku ni da ih pogledam", rece Artur, "I dalje pokušavam da kupim kafu."

"Dobro onda. Kupi kafu."

"Kupujem je. Isto tako", rece Artur, "kupujem neke kekse."

"Koje?"

"'Ric Ti'."

"Dobar izbor."

"Meni se dopadaju. Natovaren svim tim stvarima, odlazim i sedam za sto. I nemoj da me pitaš kakav je sto bio jer je od tada vec prošlo izvesno vreme pa ne mogu da se setim. Verovatno je bio okrugao."

"U redu."

"Onda da ti opišem okolnosti. Ja sedim za stolom. Sa moje leve strane, novine. Sa moje desne strane, šoljica kafe. Nasred stola, kutija keksa."

"Vidim ih savršeno."

"Ali ne vidiš", rece Artur, "zbog toga što ga do sada nisam pomenuo, tipa koji vec sedi za stolom. Sedi tamo nasuprot meni."

"Kako izgleda?"

"Savršeno obicno. Aktovka. Poslovno odelo. Nije delovao", rece Artur, "kao da bi uradio išta cudno."

"Ah. Znam tu vrstu. Šta je uradio?"

"Uradio je ovo. Nagao se preko stola, podigao kutiju keksa, rascepio je, izvadio jedan keks i..."

"Šta?"

"Pojeo ga."

"Šta?"

"On ga je pojeo."

Fencerc ga je zaprepašceno gledala. "Šta si, za ime sveta, ti na to ucinio?"

"Pa, u datim okolnostima ucinio sam ono što bi ucinio svaki Englez crvene krvi. Osetio sam poriv", rece Artur, "da to prenebregnem."

"Šta? Zašto?"

"Pa, to nije jedna od onih situacija za koje nas uce, zar ne? Pretražio sam svoju dušu i otkrio da u citavom mom obrazovanju, iskustvu, cak ni u iskonskim nagonima, nema nicega što bi mi reklo kako da reagujem kada mi neko naprosto, hladno, sedeci ispred mene, ukrade jedan keks."

"Pa, mogao si..." Fencerc razmisli o tome. "Moram da priznam da ni ja nisam sigurna šta bih uradila. I šta se desilo?"

"Besno sam gledao ukrštenicu", rece Artur. "Nisam mogao da rešim ni rec, uzeo sam gutljaj kafe, bila je previše vruca da se pije, tako da tu ništa nisam mogao da ucinim. Uzdržavao sam se. Uzeo sam i ja jedan keks, upinjuci se svom silom da ne primetim", dodao je, "da se kutija vec otvorila na tajanstven nacin..."

"Ali ti se odupireš, najtežim putem."

"Na svoj nacin, da. Pojeo sam keks. Pojeo sam ga vrlo odlucno i primetno, tako da on ne bi ni najmanje posumnjao šta to, zapravo, radim. Ja kada pojedem keks", rece Artur, "taj je stvarno pojeden."

"A šta je on uradio?"

"Uzeo je još jedan. Casna rec", ubedivao ju je Artur. "Tacno se to desilo. Uzeo je još jedan keks i pojeo ga. Jasno kao dan. Sigurno kao što mi sad sedimo ovde na travi."

Fencerc se nelagodno promeškolji.

"A problem je bio u tome", rece Artur, "pošto mu nisam rekao prvi put, nekako mi je bilo još teže da to pomenem u sledecem navratu. Šta da kažem. 'Izvinite... Ne mogu da ne primetim, ovaj...' Ne vredi. Ne, pravio sam se da ga ne vidim, ako ništa drugo, još oštrije nego prvi put."

"Moj covek..."

"Pogledao sam ukrštenicu, ponovo, i dalje nisam mogao ni makac, a time sam pokazao nešto od onog duha koji je ispoljio Henrih V na dan svetog Krispina..."

"Šta?"

"Ponovo sam ušao u boj. Uzeo sam", rece Artur, "još jedan biskvit. I na trenutak oci su nam se srele."

"Ovako?"

"Da, ovaj, ne, ne baš tako. Ali su se srele. Samo na trenutak. I obojica smo skrenuli pogled. Ali ja ti tvrdim", rece Artur, "da se u vazduhu osecao elektricitet. Da je nad stolom malo po malo rastao pritisak. Otprilike u tom trenutku."

"Mogu da zamislim."

"Tako smo dokusurili citavu kutiju. On, ja, on, ja..."

"Citavu kutiju?"

"Pa bilo je samo osam komada, ali je izgledalo kao da u toj tacki preživljavamo citav jedan život keksa. Gladijatori teško da su imali gore trenutke."

"Gladijatori", rece Fencerc, "bi to morali da rade po suncu. Fizicki napornije."

"To mu dode to. Elem, kada je najzad prazna kutija ležala mrtva izmedu nas, covek je najzad ustao, ucinivši najgore što je mogao, pa je otišao. Ispustio sam uzdah olakšanja, razume se. Dogodilo se da je moj voz najavljen trenutak ili dva kasnije, pa sam dovršio kafu, ustao, podigao novine, a pod novinama..."

"Da?"

"Bili su moji keksi."

"Šta?" upita Fencerc. "Šta?"

"Istina."

"Ne!" Izgubila je dah i pocela da se valja po travi od smeha.

Ponovo je sela.

"Ti si potpuno šaškast", viknula je, "gotovo sasvim i u potpunosti lucnuta osoba."

Gurnula ga je na leda, otkotrljala se preko njega, poljubila ga i ponovo se skotrljala. Iznenadio se koliko je laka.

"A sad ti meni ispricaj pricu."

"Ucinilo mi se", rekla je ponovo niskim, šaptavim glasom, "da ti je strašno stalo da se vratiš."

"Bez žurbe", rekao je živahno, "hocu da ti meni ispricaš pricu."

Zagledala se preko jezera i zamislila.

"Dobro", rekla je, "vrlo je kratka. I nije smešna kao tvoja, ali... svejedno."

Spustila je pogled. Artur je mogao da oseti da je to jedan od onih trenutaka. Vazduh kao da se zaustavio oko njih i cekao. Artur požele da se vazduh malo skloni i gleda svoja posla.

"Kada sam bila mala", rekla je. "Ta vrsta prica uvek tako pocinje, jel'da, 'kada sam bila mala...' Svejedno. Ovo je tacka u kojoj devojka iznenada kaže 'kada sam bila mala' i pocne da se rasterecuje. Stigli smo do te tacke. Kada sam bila mala imala sam sliku koja je visila nad uzglavljem mog kreveta... Kako ti se cini do sada?"

"Dopada mi se. Dobro se razvija. Rano i na prirodan nacin uvodiš zanimanje za krevet. Verovatno bismo mogli malo da je razradimo tom slikom."

"Bila je to jedna od onih slika koju bi deca trebalo da vole", rekla je, "ali ona to ne cine. Puna dražesnih životinjica koje cine dražesne stvarcice, znaš?"

"Znam. I mene su progonili takvima. Zecici u jelecicima."

"Tacno tako. Ti zecici su se, u stvari, nalazili na splavu, kao i probrani pacovi i sove. Možda je cak bio i jedan irvas."

"Na splavu."

"Na splavu. I jedan decak je sedeo na splavu."

"Medu zekama u jelecicima, sovama i irvasom."

"Tacno tamo. Decak vesele, ciganske, razbarušene prirode."

"Uf."

"Ta me je slika brinula, moram da kažem. Pred splavom je plivala jedna vidra i ja sam ležala nocu budna i brinula se zbog te vidre što mora da vuce splav sa svim tim bednim životinjama na njemu, koje cak ne bi trebalo ni da se nalaze na splavu, a vidra je imala tako tanak rep da to vuce, pa sam mislila da mora da je boli što mora sve vreme da vuce. To me je brinulo. Ne strašno, vec samo neodredeno, ali sve vreme.

A onda, jednog dana - a upamti da sam tu sliku gledala iz noci u noc godinama - iznenada sam primetila da splav ima jedro. Nisam ga uopšte videla do tada. Sa vidrom je sve bilo u redu, ona je samo plivala uz njih."

Slegla je ramenima.

"Dobra prica?" upitala je.

"Slabo se završava", rece Artur, "ostavlja publiku da vice: 'Da, ali šta s tim?' Fina je sve dotle, ali treba joj onaj konacni obrt pre naplate karata."

Fencerc se nasmejala i obgrlila noge.

"Bilo je to tako iznenadno otkrovenje, godine gotovo neprimecene brige naprosto su otpale, kao skidanje teških tegova, kao kada se crno-belo pretvori u kolor, kao suv prut kad se najednom zalije. Iznenadni pomak perspektive koji kaže: 'Odloži svoje brige, svet je dobro i savršeno mesto. Sve je, u stvari, vrlo lako.'

 

 

Malo je poduže, ali verujem da ljubitelji ne zameraju. Znači svaki put kad čitam deo o keksu odvalim se od smeha, a što se tiče priče o otkrovenjima, skoro svakog dana imam slična :lol:

Share this post


Link to post
Share on other sites

Ма, јок, где на твој рачун, где бих ја то.

Не, да ме не схватиш погрешно, како те ниеј мрзело све то да куцаш? Ја сам цркао док сам нашао у књизи онај део (читао сам је последњи пут пре 2 године), па док сам га прекуцао...

Share this post


Link to post
Share on other sites

Ja dok chitam knjigu obelezim na papirica nekog pored stranice sa do jaja delovima, pa to posle, kad me ne mrzi, prekucam na kompa. Ali nikad ne preterujem. Rechenica, par rechenica, pasus...ali ono gore? Preterivanje..a i ako vec oc'te nesto da iskopirate, potraz'te po vikipediji, tamo kilo teksta ima..

 

А шта знам, два блесава робота... Додуше, Марвин је вазда био депресиван... Не, немају везе, кад мало боље размислим.

Daglasov robot jeste da me zasmejava, ali ne svojom "blesavoscu"...ne znam, meni su ni blizu njih dvojica.

 

Edited by Angelistor

Share this post


Link to post
Share on other sites

  • 2 months later...
  • 1 month later...

Mislim da je problem sa onima iz 5te kategorije što je knjiga obimna i iako je to kao "lagana literatura" u osnovi moraš ponekad da se vratiš da iščitaš stranicu jer je natrpao toliko detalja i nebuloza da dobiješ osećaj da ti se približava neki napad (bilo koje vrste, ovaj moždani da).

 

Inače sam pročitala Vodič pre neki dan po ko zna koji put, odgledala i film i smorila se što su ubacivali fore koje ne postoje u knjizi. (iako su u stilu Vodiča, to ipak nije u redu)

Share this post


Link to post
Share on other sites

Marvin i Madrac, jedna od najjacih prica za mene, uz Vogonsku poeziju naravno...

 

 

"Zdravo, robote", rekao je madrac.

"Pih", rekao je robot i produžio da radi što i do tada, to jest da vrlo polako korača po vrlo malom krugu.

"Jesi li srećan?" upitao je madrac.

Robot je stao i zagledao se u madrac. Ovaj mu je upitno uzvraćao pogled. Bio je to očigledno vrlo glup madrac. Posmatrao ga je širom otvorenih očiju.

Posle nečega što je proračunato na deset decimala kao tačno ona dužina pauze koja će najbolje izraziti opšti prezir prema svemu što se tiče madraca, robot je nastavio da korača po malenim krugovima.

"Mogli bismo da razgovaramo", rekao je madrac. "Da li bi ti se to dopalo?"

Bio je to veliki madrac, i to verovatno vrlo visokog kvaliteta. U današnje vreme zapravo se veoma malo stvari proizvodi veštački, jer u Vaseljeni koja je beskonačno velika kao, na primer, ova u kojoj živimo, većina stvari koje se mogu zamisliti, kao i mnogo onih koje ne mogu, rastu na nekom mestu. Nedavno je otkrivena šuma u kojoj većina stabala kao plod donosi šrafcigere. Životni ciklus šrafcigerskog ploda vrlo je zanimljiv. Kada se ubere, potrebna mu je mračna i prašnjava ladica u kojoj može da leži neuznemiravan godinama. Onda se jedne noći iznenada otvara, odbacuje spoljašnji sloj koji se mrvi u prašinu i prelazi u potpuno neprepoznatljiv, mali, metalni predmet sa šiljcima na oba kraja, nekom vrstom uzdužne brazde i svojevrsnom rupom za zavrtanj. Ko god naiđe na ovaj predmet, baciće ga. Niko ne zna šta bi on trebalo da mu omogući, ali Priroda, u svojoj bezgraničnoj mudrosti, verovatno radi na tome da se i ovome pronađe neka korisna svrha.

Niko ne zna ni koja je svrha života madraca. To su krupna, dobroćudna, pitoma stvorenja koja mirno i povučeno žive u močvarama Skornšelusa. Mnoge od njih love, ubijaju, suše, prevoze na razna mesta i zatim spavaju na njima. Izgleda da nikoga od njih nije briga za to i svi se zovu Zem.

"Ne bi", uzvratio je Marvin.

"Moje ime je Zem", rekao je madrac. "Mogli bismo malo da popričamo o vremenu."

Marvin ponovo zastade u polaganom, kružnom koračanju.

"Rosa je", primetio je, "jutros pala uz naročito ogavan tresak."

Nastavio je koračanje, kao da ga je ovaj izliv reči nadahnuo na zalaženje u sveže vrhunce potištenosti i utučenosti. Tvrdoglavo je koračao. Da je imao zube, iskezio bi ih tog trenutka. Nije ih imao, pa ih nije ni iskezio. Samo koračanje dovoljno je govorilo.

Madrac je flolopovao oko robota. To je stvar koju su samo živi madraci iz močvara u stanju da izvedu i zbog toga reč nije u široj upotrebi. Umilno je flolopovao, pokrećući čitave mase vode dok je to činio. Veselo je brbotao kroz vodu. Njegove plave i bele pruge zasvetlucaše u iznenadnom, slabašnom zraku sunca koji je neočekivano uspeo da se probije kroz maglu i mamio stvorenje da mu se okrene kako bi upilo što više topline.

Marvin je i dalje koračao.

"Čini mi se da imaš nešto na umu", rekao je flupno madrac.

"Mnogo više nego što si u stanju i da zamisliš", utučeno je rekao Marvin. "Moja sposobnost za svakovrsne umne delatnosti bezgranična je poput samog svemira. Izuzev, naravno, moje sposobnosti za sreću."

Trup, trup, nastavljao je on.

"Moju sposobnost za sreću", dodao je on, "mogao bi da uguraš u kutiju za šibice, a da ne moraš prethodno da izvadiš palidrvca."

Madrac je zaglobirao. To je zvuk koji proizvode živi madraci iz močvara kada su duboko dirnuti pričom o nečijoj ličnoj tragediji. Ta reč, prema 'Ultracelokupnom maksimegalonskom rečniku svih jezika uopšte' predstavlja i glas koji ispušta Gospodar Presvetli Sanvalvvag Holopski kada otkrije da je druge godine braka zaboravio na ženin rođendan. Pošto u istoriji postoji samo jedan Gospodar Presvetli Sanvalvvag Holopski i nikada se nije ženio, reč se koristi isključivo u negativnom ili spekulativnom smislu, a sve više jača mišljenje da 'Ultracelokupni maksimegalonski rečnik' ne vredi čak ni skupinu teretnjaka koji su potrebni da bi se prevezlo njihovo mikrouskladišteno izdanje. Neobično, rečnik izostavlja i reč 'flupno', koja jednostvano označava 'na onaj način kada nešto uhvati flup'.

Madrac je ponovo zaglobirao.

"Osećam duboku utučenost u tvojim diodama", voluvnuo je madrac. (Da biste ustanovili značenje glagola 'voluvnuti', kupite primerak 'Skornšelskog močvargovora' u bilo kojoj knjižari što prodaje knjige iz neprodatih rezervi; ili, umesto toga, kupite primerak 'Ultracelokupnog maksimegalonskog rečnika', jer će onima na univerzitetu biti vrlo drago da ga se otarase i da time malo oslobode neka dragocena parkirališta.) "To me rastužuje. Trebalo bi da budeš više nalik madracima. Mi živimo miran i povučen život u močvari, gde možemo da flolopujemo i voluvamo i da razmišljamo o vlažnosti na divno flupan način. Neke među nama ubijaju, ali svi se zovemo Zem, tako da nikada ne znamo ko je stradao i na taj način održavamo globiranje na minimumu. Zašto koračaš u krug?"

"Zato što mi se zaglavila noga", kazao je Marvin jednostavno.

"Čini mi se", rekao je madrac i saosećajno ga pogledao, "da je reč o prilično bednoj nozi."

"U pravu si", rekao je Marvin. "Zaista je bedna."

"Vuun", rekao je madrac.

"I ja mislim", rekao je Marvin, "a isto tako smatram da ti, verovatno, zamisao o robotu sa veštačkom nogom deluje prilično zabavno. Trebalo bi da to ispričaš svojim prijateljima, Zemu i Zemu, kada ih kasnije budeš sreo; smejaće se, koliko ih ja znam, iako ih, naravno, ne znam, osim što poznajem sve organske oblike života, i to mnogo bolje nego što bih voleo. Ha, ali moj život je samo kutija trulih zupčanika."

Ponovo je počeo da trupka po malenom krugu oko svoje tanušne, čelične, veštačke noge koja se okretala u blatu, ali je inače, izgleda, bila zaglavljena.

"Ali zbog čega stalno hodaš u krug?" upitao je madrac.

"Da bih to istakao", rekao je Marvin i produžio, ponovo i ponovo.

"Smatraj da si to učinio, dragi prijatelju", flurbnuo je madrac, "smatraj da si to učinio."

"Samo još milion godina", rekao je Marvin, "samo još milion godina na brzaka. Onda ću možda pokušati u suprotnom smeru. Onako za promenu, razumeš."

Duboko u svojim oprugama madrac je osećao da robot žarko želi da ga neko upita koliko dugo već tako zaludno i beskorisno korača i, tiho flurbnuvši, on je to i učinio.

"Oh, samo nešto malo preko milion i po koraka, samo nešto malo preko", rekao je Marvin veselo; "pitaj me da li se ikada dosađujem, hajde, pitaj me."

Madrac ga je upitao.

Marvin nije obratio pažnju na pitanje, samo je nastavio da korača sa još većim žarom.

"Jednom sam održao govor", rekao je iznenada i bez ikakve veze sa prethodnom temom. "Možda ti nije jasno zbog čega to pominjem, ali to je zato što moj mozak radi fenomenalno brzo, tako da sam ja po gruboj proceni trideset milijardi puta pametniji od tebe. Dopusti mi da ti dam jedan primer. Zamisli neki broj, bilo koji."

"Ovaj, pet", rekao je madrac.

"Pogrešno", odvratio je Marvin. "Vidiš?"

Ovo je ostavilo izuzetan utisak na madrac i on je shvatio da se nalazi u prisustvu po svemu izuzetnog uma. Vilomavo je čitavom dužinom i pravio uzbuđene talasiće u svojoj mirnoj, algama prekrivenoj bari.

Gupnuo je.

"Ispričaj mi", zamolio je, "o govoru koji si održao, jedva čekam da to čujem."

"Primljen je vrlo loše", rekao je Marvin, "iz mnogobrojnih razloga. Održao sam ga", dodao je i zastao da nespretno, sakato mahne rukom koja nije baš bila u najboljem stanju, ali je izgledala bolja od druge koja mu je bila beznadežno prikovana uz levi bok, "tamo preko, na otprilike milju odavde."

Pokazivao je onoliko dobro koliko je mogao i očigledno se trudio da jasno pokaže kako to čini onoliko dobro koliko može, kroz maglu, preko trske, u deo močvare koji je izgledao potpuno isto kao i bilo koji drugi deo močvare.

"Tamo", ponovio je. "Bio sam u to vreme poprilično slavna ličnost."

Ushićenje obuze madrac. Nikada nije čuo da su na Skornšelusu Zeta držani govori, a kamoli još da ih je držala neka slavna ličnost. Voda je prskala na sve strane, a kroz leđa mu je prolazila radosna drhtavica.

Učinio je nešto što madraci čine veoma retko. Sakupivši svako zrnce snage, okrenuo je svoje četvrtasto telo, podigao ga u vazduh i drhtavo ga držao tamo nekoliko sekundi dok je virio kroz maglu, iznad trske, prema onom delu močvare koji je Marvin pokazivao, primetivši, bez razočaranja, da izgleda savršeno isto kao i bilo koji drugi deo močvare. No, ovaj napor bio je preveliki i on se svalio nazad u baru, preplavivši Marvina mlazom smrdljivog blata, treseta i močvarnog bilja.

"Bio sam slavna ličnost", tužno je mrmljao, "nakratko, zbog svog čudesnog, mada žalosno uvredljivog bega od sudbine gotovo jednake smrti u srcu usijanog sunca. Na osnovu mog stanja", dodao je, "možeš da zaključiš koliko je moj beg bio za dlaku. Spasao me je trgovac starim gvožđem, zamisli samo. Evo mene, mozga, veli... ah, nije bitno."

Nekoliko sekundi divlje je koračao.

"On je bio taj koji me je snabdeo ovom nogom. Odvratno, zar ne? Prodao me je zoološkom vrtu umova. Bio sam tamo glavni eksponat. Morao sam da sedim na sanduku i da ponavljam priču svog života, a ljudi su mi govorili da se razvedrim i da mislim na lepše stvari. 'Nasmeši se malo, robotiću', dovikovali su mi, 'hajde zakikoći se bar malo'. Objasnio bih im da je za dovođenje osmeha na moje lice potrebno dobrih par sati rada kovačkim čekićem, što im je silno prijalo."

"Govor", podsećao ga je madrac. "Žudim da čujem govor koji si održao u močvari."

"Preko močvare bio je sagrađen most. Kiberstrukturni hipermost, dugačak stotinama milja, za prelazak jonskih bagija i teretnjaka preko močvare."

"Most", kvirulnuo je madrac, "ovde, u močvari?"

"Most", potvrdio je Marvin, "ovde, u močvari. Trebalo je da revitalizuje ekonomiju Skornšeluskog sistema. Potrošili su čitavu ekonomiju Skornšeluskog sistema da bi ga sagradili. Mene su zamolili da ga otvorim. Jadne budale."

Počela je blaga kiša, fina vodena prašina koja je klizila kroz maglu.

"Stajao sam na platformi. Most se pružao stotinama milja preda mnom i stotinama milja iza mene."

"Da li je blistao?" oduševljavao se madrac.

"Blistao je."

"Da li se veličanstveno prostirao miljama?"

"Veličanstveno se prostirao miljama."

"Da li se pružao poput srebrne niti, daleko u nevidljivu maglu?"

"Da", rekao je Marvin, "želiš li ti da saslušaš ovu priču?"

"Želim da čujem tvoj govor", rekao je madrac.

"Evo šta sam kazao. Rekao sam: 'Voleo bih da kažem da je veliko zadovoljstvo, čast i povlastica za mene što otvaram ovaj most, ali ne mogu, jer su mi kola za laganje u kvaru. Mrzim vas i prezirem sve zajedno, a sada proglašavam ovu nesrećnu kiberstrukturu otvorenom i neka bude najgora moguća uvreda svima onima koji ga neodgovorno pređu.' Onda sam se uključio u kola za otvaranje."

Marvin zastade, prisetivši se tog trenutka.

Madrac je flurovao i glurao. Flolopovao je, gupao i vilomovao, a ovo poslednje činio je na naročito flupan način.

"Vuun", vurnuo je najzad, "a da li je sve izgledalo veličanstveno?"

"Uglavnom veličanstveno. Čitav most, dugačak hiljadu milja, srušio se u blistavim delovima i tužno potonuo u blatište, povukavši sve za sobom."

 

Naravno i Prak ima svoje mesto u omiljenim likovima...

:rockdevil:

Share this post


Link to post
Share on other sites

  • 5 months later...
Него, зна ли неко где има да се нађе "Холистичка детективска агенција Дирка Џентлија"? Пре две године су је имали на сајму књига, али тада сам тек био узео "Водич...". Прошле године је нигде нису имали, а ни од тада је нисам видео!

 

 

Ja sam kupila bas tu knjigu pre 2 nedelje u knjizari preko puta beogradjanke;na uglu Resavske (421din).

Isto nisam dugo mogla da je nadjem, jedino nju nisam imala.

Share this post


Link to post
Share on other sites

  • 2 weeks later...

Daglas Adams je kvlt. Citao Autostoperski a i Dzentlija (obe knjige). Znam da je Pracet bolji pisac ali ja vise volim Adamsa, jer je ludji. Ljudi su ili zaludjeni Autostoperskim... ili ga ne podnose. Ove druge sazaljevam. Kakav je film. Kritike uglavom nisu pozitivne a ne bih da ga gledam pa da se razocaram.

Share this post


Link to post
Share on other sites

  • 5 months later...

Pisac dečjih romana o Artemisu Faulu, Oin Kolfer (43) izabran je da napiše novi nastavak "Autostoperskog vodiča kroz galaksiju", kultnog komičnog SF serijala koji je postao hit u celom svetu.

 

Kolfer će napisati šestu knjigu, uz odobrenje Džejn Belson, udovice autora Daglasa Adamsa koji je umro 2001, devet godina nakon što je napisao knjigu "Uglavnom bezopasni" - peti deo serijala.Nova knjiga zvaće se "And Another Thing..." (Još jedna stvar) i nastaviće da prati avanture Artura Denta, bespomoćnog Zemljanina na turneji po kosmosu, uz elektronski vodič na kome je, velikim slovima, ispisano "Bez panike!" Oin Kolfer, najpoznatiji po serijalu o genijalnom tinejdžerskom kriminalcu, kaže da je bio "zastrašen" kada mu je izdavačka kuća Penguin ponudila projekat. Pomenutih pet knjiga štampano je u oko 16 miliona primeraka širom sveta i prevedeno na 35 jezika. Šesta knjiga, "And Another Thing…" najavljuje se za oktobar 2009. godine.

 

Zasto neke stvari ne ostave na miru, nikada im nije dosta prokletih para....

:puke:

Share this post


Link to post
Share on other sites

Ovo stvarno nema smisla :no:

 

zaista ne visdim poentu ovog... i daj e neki dgugi osrednj pisac u pitanju bilo bi sramota, a ovde je jos veca, jer je Adams imao bas specifican stil pisanja, a imao je i neke po mom shvatanju filozofske ideje fino upakovane u satiru(u Dektektivskoj agenciji Dirka Dzentlija).... sto je najgore najverovatnije cu uzeti da procitam tu knjigu...

 

Pa dobro, ajde onda da nadjemo nekog da dovrsi Kafkin "Zamak" i "Ameriku"

Edited by Uruk Hai

Share this post


Link to post
Share on other sites

Ja vise strahujem od cinjenice, da je Daglas radio na 6 delu, i ako me ovo moje secanje dobro sluzi trebalo je da spoji Dirka Dzentlija i ekipu iz Autostopera....

Verovatno ce Kolfer da radi po tim malim delicima, ali koliko ce to izmeniti i da li ce uopste uspeti da prenese onakvu atmosferu i humor, nesto ne verujem...

Ovo mi jos gore pada od filma iz 2005, koji mi je bas bio totalni promasaj, cak iako je Adams radio kao konsultant sa njima...

Share this post


Link to post
Share on other sites

Film nisam gledao, mada planiram iako svi kazu da je losh...

 

Ja znam da ima ona nedovrsena knjiga od Adamsa "losos sumnje", koja je o Dirku Dzentliju(tripozna je nesto kao, resava zlocin, ali ne zna koji zlocin ili tako nesto, bas uvrnuto), u toj knjizi ima podataka cime se Adams bavio poslednjih par godina, i znam da je zeleo da napise 6 deo jer je samtao da je 5-ti isuvise sumoran, a ne znam da li je poceo da radi na tome...

Nije poenta da li ce i kolliko uspeti da prenese atmosferu, poenta je da je u pitanju Adamsova knjiga da je glupo da bilo ko drugi ume da je dovrsava... To je kao kad bi neko napisao neki dodatni deo "Gospodara prstenova" ili "Harija Potera"...

 

Mada me zivo zanima kako je Adams zamislio da izvuce ili kako ce ovaj drugi lik izvuci nase junake iz one situacije. :D

 

 

PS Agradzadz ili najludja zurka u vasioni rules :) Tesko da ce takvih momenata biti ponovo... Ili "koje boje treba da bude tocak..."

Share this post


Link to post
Share on other sites

Ako je ikada trebala da se pishe peticija protiv nechega to je sada!!! Ne moze bre! I tachka!

 

Kad sam video ovlash naslov u novinama, u fazonu novi deo Autostopera, mislio sam jos jedan film, to 'ajde. i da se izignorishe, ko ih jebe..ali ovo? Ovo je previshe. Vrhunac...

 

Chitao sam trilogiju o onom klinji od ovog Koifera, i Ok je, nista specijalno...ne znam po chemu je on zasluzio..ispravka, ne znam po chemu bi iko mogao da zasluzi da napishe novi deo Autostopera?

 

S.A.C.R.I.L.E.G.E.

Share this post


Link to post
Share on other sites

  • 1 year later...
Autostoperski vodič kroz galaksiju, šesti deo

 

Juče se u britanskim knjižarama pojavio novi nastavak Autostoperskog vodiča kroz galaksiju koji je napisao Eoin Colfer.

 

Colfer je je dobio odobrenje supruge pokojnog Douglasa Adamsa da napiše nastavak popularnog serijala, prenosi Guardian.

 

Izlazak knjige iz štampe poklapa se sa obeležavanjem 30 godina od objavljivanja prve od pet Adamsovih knjiga koje su objedinjene u njegovom najpoznatijem romanu.

 

Šesti po redu, nastavak Autostoperskog vodiča, pod nazivom And Another Thing počinje tamo gde se završava peti nastavak Uglavnom bezopasni, nastao pre 17 godina: zemljanin Arthura Denta i vanzemaljca Forda Prefecta zatičemo u jednom londonskom pabu, na domak sudbonosnog trenutka u kom će Zemlju uništiti Vogoni, rasa vanzemaljaca.

 

Dvoglavi vanzemaljac sa male planete blizu Betelgeza i odbegli predsednik Vaseljene, Zaphod Beeblebrox, pokušavaju da spasu dvojicu likova.

 

Irski književnik Colfer, inače autor popularnog književnog serijala Artemis Fowl, izjavio je za Guardian da je rad na novom nastavku kultne knjige prevashodno bio rad iz ljubavi.

 

„Nadam se da bi se Douglas Adams slatko nasmejao na par mesta u romanu i da bi mu se svideo način na koji sam, sa puno poštovanja, ali ne ropski ušao u njegov svet“, izjavio je Colfer za Guardian.

 

Adamsov agent Ed Victor izjavio je da su Adamsova udovica Jane i ćerka Polly „volele svaku reč“ u knjizi.

 

„Sto posto sam siguran da bi se Douglasu svidela knjiga“, prokomentarisao je Victor.

 

Za života, Adams je pominjao mogućnost šestog nastavka.

 

„Pretpostavljam da ću u jednom trenutku u budućnosti napisati šestu knjigu Autostoperskog vodiča. Voleo bih da knjigu završim u malo optimističnijem tonu“, izjavio je jednom prilikom kultni autor.

 

Povodom novog nastavka i 30-godišnjice, fanovi romana okupili su se u Londonu, maskirani prema motivima i opisima iz romana.

 

Autostoperski vodič kroz galaksiju koji je u svetu prodat u oko 16 miliona primeraka, otpočeo je svoju globalnu popularnost kao radio serijal 1978.

 

Douglas Adams preminuo je od posledica srčanog udara 2001. godine.

Share this post


Link to post
Share on other sites

  • Recently Browsing   0 members

    • No registered users viewing this page.
×
×
  • Create New...