Jump to content

Жал за младос'


kuruz

Recommended Posts

Uf uf, suzi prozivku sa grupe na pojedinacne primerke :P

 

Čudni (hipsterski? :P) su volovski putevi ali on svakako ima bolji ukus od tebe ;-)

 

Jbg posto si bm apsolviro, dok ja tek sad sastavljam bm liste, ti sastavljaj IDJ folk antologiju...

Share this post


Link to post
Share on other sites

http://www.youtube.com/watch?v=G3gmpSI5NWk

 

Akupunktura:

 

 

Prvi čulni utisak koji nam odaje ovaj biser Janine celokupne karijere jeste muzički uvod repetitivne forme koji stvara iluziju o mirnoći pesme i budi predosećanje da će i tekst, poput muzike, biti prilično jednostavnog karaktera. Ono što odmah ruši sve iluzije nastale tokom uvodnih taktova jeste već prvi Janin otpevani ton, koji je akcentovan, ne bi li što bolje potkrepio nemogućnost povratka u prošlost i lament nad nastalom situacijom – nešto se nije desilo i na samu pomisao na to, muzički tok, zajedno sa tekstom, poput kakve arijete nam govori da je Jana zbog toga devastirana. Ono što Janinu bol sputava i pravi izdrživom jeste ponavljanje poput onog s početka... i na muzičkom i na lingvističkom nivou (iako se reči blago razlikuju, gramatička struktura je ista). Tu već naslućujemo Janinu poruku, iako nismo stigli do poslednjeg dela forme koju Jana u ovoj pesmi religiozno poštuje (A B B C C D D A B B C C D D D D, uz napomenu da se A sastoji iz dva konstituenta a1 i a2, muzički analogna, a različita po tekstu), poruku da je sve na ovom svetu vrlo lako predvidivo, očekivano, da se ponavlja, pogotovu u komplikovanom ljubavnom odnosu (u šta nas Jana odmah uvodi pominjući još jednu ženu – kao treće teme ljubavnog trougla) koji može zadesiti dvoje ili više ljudi. Prelazeći na narednu sekciju, Jana ostavlja kajanje iza sebe, prekida sa ispitivanjem sudbine i svega što se moglo desiti da su se stvari odigrale drugojačije u toku prethodnog dana. Jednostavnom pauzom za vazduh, ona razlučuje šta je bitno... Svakim sledećim muzičkim prelazom, ona prelazi u novo stanje svesti, koje je sve bliže očekivanom razrešenju. Jana polako shvata da ona nije igračka, već samosvesna žena, a kasnije će to i muškarcu kome peva jasno staviti do znanja i tako izbeći svaki ambigvitet. "Sinoć si mi hitno trebao, danas mi je dobar bilo ko..." U Janinim pesmama generalno, a i ovde je to slučaj, za razliku od mnogih pevačica, koje plaču nad svojom nesrećnom sudbinom, možemo da primetimo veoma jak motiv odlučnosti, kao simbol jake i samostalne žene današnjice. Jana tom rečenicom postaje uzorom cele generacije sredovečnih raspuštenica koje su dovoljno spretne u svom poslebrakovnom ljubavnom životu (možemo da anticipiramo da je Jana pre opevane veze već imala nesrećan brak ili dužu vezu, po brzini kojom stvari dopiru do njene svesti), i koje, samim tim što ne mare za osudu okoline, mogu svoj život da žive punim plućima. Iako su joj muškarci potrebni, ona može bez njih, ali ističe, kao lajt motiv, činjenicu da postaje jača ako je povređena, postaje grublja ako joj nije sve po volji i, najzad, postaje pametnija ako je ostavljena, iako Jana u svojim numerama ostavlja jako malo prostora za takva scenarija. Jana sada napušta na prvi znak muške slabosti, uspostavljajući pritom konačno reciprocitet između polova, govoreći da je sada "jači" pol taj koji mora biti jak, koketirajući sa kompletnim opozitom tradicionalne mačističke slike muškarca u srpskom patrijarhalnom društvu. Kao vrhunac, Jana ostavlja za kraj veoma imperativno obraćanje svom “bivšem” (kasnije ćemo dati tumačenje i osvrnuti se zašto je to možda “bivšem”, a ne bivšem) muškarcu, koji je, iako već dovoljno pogođen u muškost, sada ostavljen da potpuno ponižen ode kod druge žene, koju je ljubio. Čijoj kući on odlazi? Na početku refrena, Jana se opet igra rečima. Njen ravan ton i indiferentnost prilikom izgovaranja najvažnijih reči i poruke pesme kao da nam opet govori o njegovoj predvidivosti. Dok izgovara «Kući, kući», slušalac biva u kompletnom šoku, jer se za trenutak prepušta misli da je Jana zapravo ta druga žena. Pesnik je na ovom mestu namerno hteo da iznenadi i slušaoca da probudi iz komatoznog stanja, jer lirski vrhunac nije odgovorio i melodijskim. Lirski subjekat ipak ostaje neprikosnoven, nedodirljiv i nadasve inspirisan sopstevnom pobedom, jer svoje misli pronuncira jednostavno i sa lakoćom, ne bi li po poslednji put stvorio privid jake žene... Ali, da li je lirski subjekat (Jana) zapravo uspela da ostane jaka do samog kraja? Namerno se koristim navodnicima sa bivši i sintagmom privid jake žene. Ono što nam pesnik tek na kraju otkriva jeste da će ipak postojati verovatno i drugi put. Time Jana baca u vodu sve ono što je borbom pokušala da dobije u prethodnim trenucima. Ono što se slušaocu i čitaocu stavlja na dalje tumačenje jeste reakcija njenog dragog. Međutim, iz iznesenog, kao i iz tona, i odlučnosti (koja je u stvari bila znanje i odluka da nije kraj svega, pa odatle hrabrost da se bude odlučan), dâ se pretpostaviti da je on već navikao na ovakve situacije i da ništa od ovoga nije prvi put. Utisak koji je stvoren s početka da Janine repeticije govore o opštim mestima sada se pretvara u novi utisak (a i u praktično činjenicu) da je reč o konkretnoj situaciji koja se ponavlja. Stoga, ono što se dalje može zaključiti, bez ikakve bojazni da ćemo ući u sferu imaginarnog i asumpcija, jeste to da on ceo njen atrofirani spev najzad shvata ne kao odlučnu misao koja bode, reži i boli, već ga sa mnogo više znanja koje o njoj ima od nas, razumeva kao obično zvocanje koje će par ruža i nekoliko lepih reči i obećanja uspeti da pretvori u pomirenje. Na samom kraju osvrta, moram se vratiti opet na opšte mesto... Da li je Janin imperativ, da bude jaka i samostalna, odbranjen? Možda je izražena njega autodestruktivnost, koja nam pod maskom nezainteresovanosti govori da ona ipak nije kadra da bude nosilac nove antipatrijarhalne svesti (ona, kao lirski subjekat, ne Jana kao osoba!), već tek da se poigra sa kojim stereotipom, na koncu se predajući njemu. Poput ozbiljnog analitičara, moram ostaviti prostora i za drugi scenario u kome “Drugi put ponovo dođi kasnije” ipak označava njenu moralnu pobedu. Možda je ipak ona ta koja je utvrdila pravila igre. Ako bismo na tren izašli iz stereotipa da je ženi potreban muškarac da bi funkcionisala, možemo da stvari osmotrimo iz drugog ugla: mi ne znamo ništa o tipu veze koji ona ima sa njim. Kao što je već predloženo ranije, ona svojim tonom, emocijama i muzikalitetom ne izlazi do samog kraja, što bi mogao biti znak još jedne stvari... da stvari nikada i nisu postale ozbiljne ili monogamne između njih. U tom slučaju, ona sada preuzima kormilo i glasnogovori o svojoj otvorenoj vezi, grubo naglašavajući da će sledeći sastanak (“drugi put”) zavisiti samo od nje, i da će čak i da se održi isključivo pod njenim uslovima. Ona blago ironiše i stavlja ga u nezavidnu situaciju, jer bi se od njega, kao “manje emotivnog pola” očekivalo da bude taj koji će da druge koristi za telesne užitke. Pevajući javno o tome, ona čini da on gubi kredibilitet kod svojih muških prijatelja, koji je stvorio imajući dve seksualne afere istovremeno

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

Dobri su ti likovi u komentarima, mada e ovai precerao sa Carli univerzumom, previse se udubio :bigblue:

 

 

Ipak vise volim nesto svedenie, vrste

 

 

 

Ozren Soldatovic

Miki Cortan, prekaljeni zabavljac, uglavnom romskih muzickih zbivanja i do sada najveci improvizator ikada, koji svaku kompoziciju izvodi po devizi “Zasto mora jednostavno, kad moze komplikovano?”. Cuvena interpretacija pesme “Don’t worry, be happy” od Bobby Mc Ferin-a, sazdana je od bogate ornamentike i raskosi , poput starih baroknih majstora 17-og i 18-og veka, u periodu u kojoj su ukrasi i razni trileri bili veoma ucestali. Takodje se primecuje prisutnost sarkazma i humora kao osnovni karakter ovog dela i time je zadobio naklonost verne publike i osvojio mnoge satre i sale sirom Balkana, tako da je ova pesma postala njegov zastitni znak. Tehnicki nivo i umece jednak je najkomplikovanijim cirkuskim tackama. Razumeti ono sto Miki iznese na instrumentu, ima profesionalnu dijagnozu zvana “Nemoguca misija”. Slikovito receno, nas virtuoz svojom bravuroznom tehnikom i neuhvatljivom brzinom, strahovitim decackim entuzijazmom, istovetnim, doslednim ali i eksplozivnim trilerima, pasazima, skokovima, svira kao da za sobom ostavlja sijaset nagaznih mina. Onaj koji bi se okurazio da ga kopira, znacilo je ici pravo u to minsko polje, bez teoretskih sansi za prezivljavanjem. Svojim performansima izaziva ekstazu na veseljima i gotovo je uvek okupiran od strane publike koja ga nesebicno dariva novcem, gde Miki izlgeda kao guru na kojeg srpljivo cekaju da ih dodirne, ne bi li se prosvetlili ili izlecili od ko zna cega. Ako uz ovo dodamo i grimase koje su nezaobilazni deo njegovih nastupa, Miki Cortan se moze bez problema svrstati u jedinstveni i komicni oblik scensko-muzickog spektakla.

 

Edited by KazimKazim

Share this post


Link to post
Share on other sites

 

to povlačenje granica iznad kojih je elita, a ispod nepoželjni više liči na fašizam nego na bilo šta drugo

 

Ne liči, ličilo bi kad bi neko nasilno vaspostavljao svoje vrednosti drugima, a ovako, vidis, doso novi dan, a Kazim i dalje vrti Grujicku, sloboda narodu...

 

A inace je to sto si citirao delimicna zajebancija (i nastavak na trolovo Volovanje), malo je zabrinjavajuce (a pak zabavno) ako takvi postovi prolaze kao ozbiljni :D

 

U ozbiljnijem delu sam napisao da svako ima pravo da tumaci za sebe, ali lepsa je amnezija, bolje argumente radja, moze jovo nanovo xD

 

 

Zabavno mi je i da se uzivljavam u ulogu koju mi Kazim pise, ja red cinjenice i argumenti, on red aaa vi, kurcite se preferencijama, elita, visoko misljenje, bustuite ego, av av, samo ministar kulture moze da mi sudi stail :D

 

Stellar master elite kru 4life

  • Upvote 1

Share this post


Link to post
Share on other sites

to povlačenje granica iznad kojih je elita, a ispod nepoželjni više liči na fašizam nego na bilo šta drugo

 

zapravo, to je povlačenje granice između ukusa i neukusa

nju ne vide svi na istom mestu, ali je glupost reći da ne postoji

  • Upvote 1

Share this post


Link to post
Share on other sites

Kad se setim, kad sam gledo onu seriju beverli hils, onaj brendon, dilan kako se zvase, kolko se secam, pratio sam zbog keli, sta ces pubertetlija tada a bila samo dva kanala, treci valjda u zacetku,voleo sam da jedem kiki bonbone ali zalepe se za zube, mada su ukusne

  • Upvote 1

Share this post


Link to post
Share on other sites

Care, znas sta mi je najace kod njih, ona anketa jel citate knjige, kad je djuro na kraju reko citam govno, jeste barem crven ban, a on drzo ga u ruci care ahahahahahahah

 

Sad videh to nisu nadrealisti ahahahahahahaha

  • Upvote 1

Share this post


Link to post
Share on other sites

Care, znas sta mi je najace kod njih, ona anketa jel citate knjige, kad je djuro na kraju reko citam govno, jeste barem crven ban, a on drzo ga u ruci care ahahahahahahah

 

Sad videh to nisu nadrealisti ahahahahahahaha

 

Jesu nadrealisti manje vise, sem Djure i jos kojeg :)

 

Jbg siroma Dujmovic podlego Majorovoj omiljenoj supstanci :(

Share this post


Link to post
Share on other sites

  • 2 weeks later...
  • 2 months later...
  • Recently Browsing   0 members

    • No registered users viewing this page.
×
×
  • Create New...