Jump to content

Izbori


Talvi

Izbori 2023.  

35 members have voted

You do not have permission to vote in this poll, or see the poll results. Please sign in or register to vote in this poll.

Recommended Posts

Pa majstore ti i dalje pričaš bajke a ja kao treba detaljno da ti odgovaram? Aj npr samo dve činjenice de ti pada sve u vodu.

Prvo, koja većina je emigrirala? Nikakva većina, naravno, to si izmislio. Pritom, tvoja pretpostavka da su emigrirali zbog toga treba da se dokaže. Do tada je samo pretpostavka.

Drugo, većina radi sve što si naveo. Ne radi to manjina valjda? Apsolutna većina se korupcijom rasporedila po društvenim pozicijama.

Koja stranka može dobiti glasove kad ide protiv većine? Tvoja bajka pada jer očekuješ neku pravedničku svest kod ljudi u trulom kapitalizmu. To je naravno totalno besmisleno.

Šta je komunizam koji je moguć ovde, i za koji bi većina glasala? Oduzeti imovinu multimilijarderima, sitne secikese i uhljebe ne dirati.

Umesto toga, Radul retko, ako ikad pisne protiv Miška ili Beka, ali mnogo laje protiv sitnih šišnjara.

Pitanje je vrlo jednostavno, ko je više odgovoran za sranje, multimilijarder ili sendvičar. Kako god odgovoriš na pitanje, tako ćeš i da glasaš. Ali samo u bajkama su sendviči najveći problem u Srbiji.

ne znam šta ti nije jasno, a i pitam se da li ćeš ikada biti u stanju pričaš o nečemu bez da svakim sledećim postom širiš diskusiju unedogled

 
btw to da je politika nakon 1945. zaslužna za njeno uništenje nije rekao Nebojša, nego moja malenkost
 
Brate, reko si da je stručna administracija isparila kao posledica politike nakon 1945. Šta da dodam na to?

Share this post


Link to post
Share on other sites

duže od 30 godina
čitajte memorandum SANU

Zasićena ekonomskim neracionalnostima, ekonomska klima nije ostala bez uticaja i na ponašanje grañana, koji su, zahvaljujući i zaduženju zemlje u inostranstvu, sve do izbijanja krize brzo podizali životni standard. Nagli porast lične potrošnje sa lako primetnim elementima rasipništva, ostao je u svesti grañana kao zasluženi domet. Opadanje realnog ličnog dohotka, u čemu valja videti i njegovo prinudno usaglašavanje sa stvarnim nivoom produktivnosti rada, doživljava se kao nečije neopravdano nasilje, a ne kao objektivna nužnost. Drugačije ne može ni biti ako se godinama u zemlji troši dohodak veći od stvorenog. Uzimanjem potrošačkih i investicionih kredita, kupovinom uvozne robe po niskim cenama, dodelom društvenih stanova i niskim stanarinama značajan deo grañana dobijao je društvene subvencije. Ekonomske neracionalnosti i izopačeni ekonomski odnosi dugo traju i svuda su lako uočljivi. Zbog toga ih grañani smatraju normalnim. Svaki je u takvim odnosima, polazeći od užih interesa, tražio svoj obrazac ekonomskog ponašanja koji je za odreñene grupe mogao biti i uspešan, ali je za društvo i privredu po pravilu bio poguban. Iskrslo je mučno pitanje kako ponovo afirmisati rad kao osnovu egzistencije, društvenog i ekonomskog položaja čoveka.

...

Svuda prisutna usitnjena, seljačka svest inspirisana shvatanjem da je sve dozvoljeno što nije izričito zabranjeno, i sa sklonošću da uvažava samo neposredne interese, dok one udaljenije i posredne potpuno zanemaruje, mogla je dugo opstojavati da bi se u kriznim uslovima iskazala kao snaga koja temeljno razara moral, stvarajući široke mogućnosti za kriminal i druge pojave koje je teško dovesti u sklad sa vrednostima socijalističkog društva. Nasrtaji na društvenu imovinu svuda se sreću, a krañe, utaje i korupcija postale su deo redovnih dopunskih prihoda za tako veliki broj grañana da se ta vrsta prihoda mora uzeti u razmatranje pri oceni visine lične potrošnje. Nije bez dejstva ni uzor koji pruža često nekažnjeno kršenje zakona od strane radnih organizacija, pa ponekad i administrativnih ustanova. Privilegije se uporno održavaju uprkos jednodušnoj osudi u narodu. Svest o poštenom radu gotovo ne postoji. Malo je onih koji sebi postavljaju pitanje šta su i koliko uradili za dohodak koji primaju. Uslovi privreñivanja su neujednačeni, što vodi napuštanju principa nagrañivanja prema radu. Lični dohoci po preduzećima često zavise manje od rada, a više od nečije veštine da se izbori za veće cene ili niže doprinose. Sistematsko pokrivanje gubitaka jednih iz sredstava koja su zaradili drugi destimulativno deluje na obema stranama. Relativno veliki broj ljudi stekao je bogatstvo na legalan način mimo rada. Povećanje socijalnih razlika koje proizlazi iz nesređenog stanja u privredi i društvu utoliko je ekonomski nepodnošljivije i moralno neopravdanije što se dogaña u složenim uslovima krize.

...

Na moral masa razorno deluje i nezaposlenost. Nepotizam je sveopšta pojava, davanje prvenstva roñacima prilikom zapošljavanja postalo je skoro običajno pravo. Nezaposlenost je težak društveni problem ne samo zato što je veliki broj mladih ljudi bez samostalne egzistencije, već i zato što veliki deo stanovištva, sa starosnom i kvalifikacionom strukturom boljom od one koju imaju zaposleni, ostaje neproduktivan, iako bi njihovo odgovarajuće uključivanje umnogome poboljšalo stanje. Mučni su i demoralizacija tih ljudi i njihovih porodica, beznañe učenika i studenata koji se školuju bez izgleda na zaposlenje, kao i psihologija onih koji, dobivši najzad posao nakon višegodišnjeg čekanja, gledaju u njemu samo uhljebije, lišeni ambicija da se obeleže značajnim radnim doprinosom, utoliko više što su se tokom čekanja isključili iz struke i zaboravili veliki deo naučenog. Nije manje pogubno ni delovanje tzv. privremenog rada u inostranstvu. U narodu je zavladalo uverenje da se poštenim radom u samoj zemlji ne može pristojno zaraditi ni dobro živeti. Gubi se ne samo vera u savestan rad, već i u socijalizam, čiji oreol tamni pred reputacijom sistema u zemljama gde rade gastarbajteri.

...

Razaranje sistema vrednosti, koje je bilo temeljnije ukoliko je vreme više odmicalo, ne odnosi se samo na moralne norme. Stanje je takvo da je gotovo nepoznata lestvica vrednosti za koje se jugoslovensko društvo zalaže. Horizont potreba nikada nije ozbiljno otvoren za demokratsku raspravu. Zbog toga se prioriteti potreba spontano obrazuju, pretežno pod uticajem potrošačkog mentaliteta. Ta psihologija povezana sa neobuzdanim primitivizmom silno je ojačala sklonost prema šundu u literaturi, muzici, filmu i zabavi svake vrste. Razvijanje te sklonosti čak se i svesno i sistematski podstiče posredstvom štampe, radija i televizije. Pod pritiskom agresivnog šunda koji suvereno vlada na sceni, prave kulturne vrednosti su ostale bez šireg uticaja, uprkos mnogih i značajnih dela jugoslovenskih stvaralaca. Malo je smišljenih napora da se ta dela privedu širem krugu građana.

...

Prema zvaničnoj ideologiji jugoslovensko društvo je već prevazišlo sve tekovine moderne civilizacije, i na Zapadu i na Istoku: ostvarilo je najviši oblik demokratije, samoupravljanjem obezbedilo vlast radničke klase, postiglo bratstvo i jedinstvo naroda, ukinulo etatizam, prvi put u svetu dokazalo mogućnost postojanja efikasne tržišne privrede u socijalizmu. U stvarnosti se naše društvo nalazi ispod nivoa moderne civilizacije. U Jugoslaviji se osnovna grañanska prava ličnosti još uvek mogu nekažnjeno kršiti, izbori funkcionera su fikcija, sudska vlast je zavisna od izvršne, sloboda reči, organizovanje i javno manifestovanje su ograničene birokratskom samovoljom i zakonskim propisima koji omogućavaju proganjanje mišljenja različitih od zvaničnog. Radnička klasa nema legalno pravo samoorganizovanja i štrajka, i ne vrši nikakav stvarni uticaj na političko odlučivanje.

...

...našu državu čine osam odvojenih i slabo povezanih sistema, jedinstvena politika razvoja ne postoji, a i kad bi na papiru i postojala ne bi se mogla realizovati u praksi; pravila igre se stalno ad hoc menjaju i u najboljem slučaju se mogu znati samo za jednu godinu unapred; funkcioneri se biraju pre svega na osnovu kriterijuma lojalnosti, pa su u velikoj meri nekompetentni i povodljivi; odluke se donose na brzinu, proizvoljno i pristrasno, bez prethodne javne diskusije, na osnovu nepouzdanih, jednostranih informacija i ne uzimajući u obzir moguće alternative. Dok ovakav neracionalan stil rada preovlañuje u našoj politici, mi se ne možemo smatrati modernim društvom.

...

Nekoliko generacija su duhovno osakaćene i osiromašene; dobili smo hiperprodukciju primitivnih polustručnjaka, nesposobnih da se kvalifikovano uključe u privredu i društvene delatnosti, nepripremljenih za stvaralački intelektualni razvoj.

...

Ideološka bitka protiv „elitizma“ urodila je nesrećnim plodom: mi smo najmanje dve decenije, na svim društvenim područjima i u prosveti, ugañali prosečnosti. Nijedno društvo se ne bori protiv elite znanja i umenja, nauke i novatorstva. Borbom protiv takve elite, mi smo stvorili elitu dobrostojećih pojedinaca koji su kadri da svojoj prosečnoj deci stvore mogućnosti sticanja većih znanja, koje osnovna i srednja škola više ne daje. Materijalni položaj školstva obezvredio je njegov društveni položaj, a odrednica "moralno-političke podobnosti", osobito na Univerzitetu strahovito je podstakla moralni i politički konformizam i karijerizam, pa je Univerzitet, a naročito neki humanistički fakulteti, lišeni najboljih intelektualnih kadrova naše generacije. Ni u jednoj evropskoj zemlji prosveta nije dovedena u ovakav stagnantan materijalni i društveni položaj.

...

U ovom teškom kriznom trenutku moramo već danas početi razmišljati i o sutrašnjici, i XXI veku, iako nam društveno-ekonomske okolnosti nisu naklonjene, stvarati viziju sutrašnjeg sveta u kome će civilizacija biti zasnovana na mikro-elektronici, artificijelnoj intelegenciji, robotici, informatici, veštačkom oploñavanju, manipulaciji genima. Radi svega toga Srpska akademija nauka i umetnosti predlaže da se odmah i bez ikakvih dogmatskih ideoloških opterećenja i „samoupravne“ inercije priñe studioznoj i temeljitoj reorganizaciji društvene, institucionalne osnove naše nauke u pravcu modernizacije i efikasnosti, sa većim materijalnim ulaganjima, većom brigom za naučni podmladak, sa širim slobodama i samostalnošću stvaralačkih ličnosti u kreiranju naučnih i istraživačkih programa. Jednom rečju, potrebno je što pre i sa celoklupnim naučnim potencijalom uključiti se u savremene tokove svetske nauke.




ovo je pisano 1986. godine, a seže daleko unazad
zato ne može da se govori samo o poslednjih 30 godina, nego p još barem nekoliko decenija unazad i zato je najpre potrebno da se obračunamo sa svime iz tog vremena

Edited by kuruz

Share this post


Link to post
Share on other sites

Brate, to i dalje nema veze s 1945. Jugoslovenska privreda je bila socijalistička do 1965. Od tada je državni kapitalizam koji se polako rastakao kako Sanu i opisuje. Pa ekonomske neracionalnosti postoje u tržišnom kapitalizmu, to je prva Marksova teza.

 

Čim sam spomenuo Miloševića i Drnovšeka podrazumeva se da se tu nešto kuhalo. No to nema veze s 1945. godinom seljačke revolucije, jer 1945. je 50% KPJ činili su seljaci a 30 god kasnije seljaka je bilo 10%. Skoro 50% KPJ su tada činili činovnici.

 

Ali to nema nikakve veze sa seljačkom revolucijom 1945. nego sa njenom izdajom.

 

 

I da ne zaboravim, Slobodan Jovanović priča o korupcionaškim sranjima u 19. veku, tako da ništa ovde nije ukorenjeno za vreme SFRJ, nego komunisti nisu uspeli da opamete srbe, hrvate i ostale idiote. Hrvati su bukvalno izabrali 1991. neke polufeudalne vlažne snove, vratili se u austrougarsku EU, srbočetnici se vratili u rusku guberniju i čekaju kralja jer drukčije ne valja

I onda neko kaže komunisti krivi. Što vas nismo lansirali na Mesec možda.

Share this post


Link to post
Share on other sites

@Kuruz
Jeb'o te memorandum više :d Gomila likova shvatila 1986 da uređenje u Istočnoj Evropi kurcu ne valja

@Bata

Čoveče! Velika većina od onih koji su emigrirali, su otišli zbog drugih razloga, a ne zbog plate. Valjda se toliko razumemo

Naravno da većina radi to što nije normalno. Naravno da većina te većene ne želi to da radi. I da zbog toga mnogi uče nemački, norveški, engleski... Bukvalno, ljudi koji su članovi SNS-a, platili svoj posao u opštinskim službama, hvale Vučića... planiraju da idu odavde jer je sve trulo. Jedina opcija jeste da ih neko ubedi da mogu da žive ovde drugačiji život, gde je normalno isto to što je normalno u DE, NO, CH...

Komunizam u bilo kom obliku nije moguć kao državno uređenje i ne treba da bude.

Imovinu treba oduzeti svima za koje je moguće dokazati da su nelegalno stekli. U suprotnom, mrka kapa. A oni su svi uglavno oprali svoj prljavi novac. Protiv prljavih kompanija se boriš tako što ne koristiš njihove usluge i ograničavaš im mogućnosti da zarađuju od države. Ili povećaš poreze, pa odu sami. Ali odu i oni drugi.

Nije pitanje ko je odgovoran za sranje, već ko zaista ima moć da ga reši. A verovao ili ne, to mogu sendvičari i običan narod. Ali neće. Nije kapitalizam truo, on samo prodaje ono što ljudi žele. Ili ih (uspešno) ubeđuje da to žele (da se ne vraćamo na tu temu i neke od primera koje sam već naveo). Protiv toga se ne bori nacionalizacijom već učenjem ljudi da da misle svojom glavom i saberu 2+2.

Ljudi ovde ne znaju šta je država, šta njeni organi treba da rade, šta su njihova prava i šta je njihova moć

Share this post


Link to post
Share on other sites

Poslednjih 30 godina smo imali/imamo realnu šansu da napravimo bolju državu od te (i one pre nje). Ali nam ne ide.

Brate, koje droge ti koristiš, daj malo. Znaš li išta ti čoveče, kad pričaš da je neko imao realnu šansu nakon raspada sfrj? Koju statističku verovatnoću izvlačiš, baci formulu, života ti.

 

Lupaš žestoko btw pričati ovde o poređenjima sa CH kao da se CH obogatila od napornog rada i savršenih institucija a ne nekih drugih razloge uključujući nelojalnu bankarsku konkurenciju i autsorsing, pa i dečije ropstvo do duboko u 20. veku.

 

O ostalim zapadnim zemljama i njihovom geopolitičkom položaju, imperijalističkoj eksploataciji svecke periferije da ne pričamo, prekomplikovano ti je to.

 

O čemu pričamo, grade Rusi gasovod, Berlin zabrani južni jer nije u skladu sa standardima EU, a dozvoli severni jer im je u interesu. I to pomnoži sa hiljadu dvostrukih aršina pa da pričamo.

 

Srbi su naravno debili al i mi Šiptari nešto znamo.

 

ko je rekao da se zalažu?
Tretiraš memorandum kao kritiku socijalizma a zapravo je u pitanju kritika kapitalističkih aspekata u sfrj.

Sfrj nije bila nikakav socijalizam već eksperiment s dominantno kapitalističkom logikm. Šta treba, recimo da izvadim kako slovenački istraživač Gal Kirn tvrdi da je tranzicija počela 1965? Bukvalno se zvala tržišna reforma i dovela je do smanjenja ekonomskog rasta koji je pre toga bio dvocifren.

Share this post


Link to post
Share on other sites

naravno da se zna šta se desilo sa privredom i zašto su studenti protestovali
ali nije u tome poenta, još jednom ti kažem, nego u svemu što je ovde urezano u svest, invidualnu i kolektivnu
a ako ti misliš da bi tvoj komunizam to rešio da nije napušten, onda ne vredi ni da diskutujemo

btw treba da čitaš malo o tom rastu, načinu na koji se desio i načinu na koji je propao, pošto kapitalizam nije bio razlog tome

Edited by kuruz

Share this post


Link to post
Share on other sites

Jugoslavija je imala najveću nejednakost od svih socijalističkih zemalja, veću čak i od nekih kapitalističkih kao što su UK i Švecka.

Njen glavni zadatak bio je da smanji ekonomske razlike među regionima a ona ih je nakon 1965. uvećala. Nejednakost se uvećava samo u kapitalističkim zemljama.

Šta god da jedu u socijalizmu, svi jedu govna i jednako. Sem u Jugoslaviji.

Npr gini koeficijent Jugoslavije bio je 34 od 100, a SAD 36, Zapadne Nemačke 38, Francuske 40, preko 50 je Severna Afrika. . Čehoslovačke 21, Mađarske 22, Poljska i Sssr bili oko 30.

Nije sve u ekonomskom rastu, koji je bio fantastičan pre uvođenja kapitalizma kamiondžija. Problem je što cilj nije bila jednakost, kao što nije ni danas raznim Radulima.




ali nije u tome poenta, još jednom ti kažem, nego u svemu što je ovde urezano u svest, invidualnu i kolektivnu
a ako ti misliš da bi tvoj komunizam to rešio da nije napušten, onda ne vredi ni da diskutujemo


I čisto da ovo naglasim, argument ti je sasvim izokrenut naopačke. Pričaš o svesti koja je oblikovana hiljadu godina i očekuješ da je socijalizam reši, pritom u vrlo teškim uslovima nakon najvećeg rata svih vremena, za dvaestries godina.

Pa nije to naučna fantastika. Tries generacija sralo sebi u usta i onda kao jedna generacija ih izvadi iz govana. Ako slučajno ne uspe, to znači da socijalizam ne valja. A kapitalizam guli tri hiljade godina i opet doveo do miliona gladnih u svetu. Koji argument.

Share this post


Link to post
Share on other sites

38 minutes ago, kuruz said:

zato što se nismo rešili ničega iz te dve prethodne

Zašto se niko ne zalaže da se rešimo svih loših stvari iz svake prethodne države i držimo svih dobrih stvari iz svake od njih. U poslednjih 200 godina je svaka država prvo radila na tome da se zaboravi sve od ranije, pa da svako sebi namake šta može, pa onda na državi samoj. Obrenovići zatirali Karađorđa(eviće), Karađorđevići Obrenoviće, komunisti Karađorđeviće, današnji fašisti komuniste i tako u krug.

@Bata
Opet se vraćamo na tu besmilenu priču o tome kako su sve bogate države danas isključivo tu zbog toga što se desilo pre 200 i više godina. Iako znaš i sam da to nije tako. Inače bi Portugal bio najbolja država na svetu, a Finska u rangu Belorusije ili Moldavije.

Češka je pre 30 godina napravila državu koja je dobra, ekonomski je danas možda i bolja od Portugala i koja (ekonomski) može da bude u rangu npr. Austrije za 20 godina. Srbija je mogla isto to. Imala je iste uslove.

Da bi država bila dobra za život nije neophodno da ima standard (GDP) kao Švajcarska. Već uređenje kao Švajcarska. Ili što bliže tome. Estonija i Češka su bolja mesto za život od Kine ili Katara

Slovenija je iskoristila svoju šansu bolje od drugih. Možemo se pravdati da su imali bolju startnu poziciju, ali u tom slučaju zaostatak je danas trebalo da bude manji nego 1991, a ne veći.

Mani me tih priča o Berlinu. Italijani se žale na Berlin, Englezi se žale na Berlin, Francuzi se žale na Berlin, Srbi, Mađari, Hrvati, Danci, Bugari... svi se žale na Berlin. Pa što ne izbace Nemačku iz EU ili izađu svi, pa naprave neku bolju organizaciju kad je već uzrok svih problema svih evropskih država Berlin. I ponovo, da su Evropljani pametni, k'o što nisu, ulagali bi u nuklearne elektrane, a ne u gas, ugalj, vetar.

Cilj ne treba da bude jednakost po dohotku već jednakost po mogućnostima i uslovima za obrazovanje, razvoj, unapređenje, rad, vođenje posla....

  • Upvote 1

Share this post


Link to post
Share on other sites

Neophodno je iskasapiti gospodina Zuckerberga u tami hotelske sobe. I privremeno blokirati jućub zaključno sa IDJVideos kanalom. Ako... ako postoji opšte misleći konsenzus u vezi sprovođenja bazičnih postulata sa ciljem učvršćavanja ideologije anarho-komunizma, te konačnog rešenja naprednjačkog pitanja.

  • Like 1
  • Upvote 1

Share this post


Link to post
Share on other sites

Nisam ni spomenuo Marksa, mojne kakiš kuruze. Konstantno insistiraš da je socijalizam nešto proizveo, pa braćala kontam da na Pravnom ne uče pravila kauzalnosti ali bar elementarno se i u srednjoj uči razlika između povoda i uzroka, koje stalno mešaš.

 

 

Dead Man, izvini, al ti prosto ne čitaš postove koji su ovde napisani. Uporno pišeš nešto što je već argumentovano pobijeno kao laž.

 

Samo ću da dodam da i lupetaš da se ovde tek nešto odnosi na događaje od pre dva veka a em i danas ti isti Zapadnjaci eksploatišu tamo neki Bangladeš ili gde već autsorsuju proizvodnju, em je kolonijalizam nestao posle Drugog svetskog rata a ne pre dvesta godina.

 

I opet to ne menja činjenicu da su milioni umirali u britanskim kolonijama tokom izrabljivanja, i sad to treba oporaviti čim su se majmunčine povukle a trista godina sisale krv i svojima i tuđima. U samoj Britaniji deca ispod 14 godina su radila do 1867. u fabrikama, u prvoj polovini 19. veka i u rudnicima, po 16h radno vreme.

 

A pritom čak ni to nisam spominjao nego današnji eksploatatorski autsorsing poput nošenja pelena u fabrici u Srbiji. Pitaj boga Marksa šta rade truli Danci u Bangladešu.

 

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

Danci ne rade ništa. Nećeš verovati, ali uslovi u danskim fabrikama u Kini su bolji nego npr. u hrvatskim fabrikama u Hrvatskoj. Znatno bolji. Iako te hrvatske kompanije još dobijaju novac iz EU fondova.

Da, u pravu si. Portugal je do pre 50 godina držao kolonije i živeo od tuđe krvi. I sad su ekonomski iza Češke koja nikada nije imala kolonije, čije kompanije nemaju filijale po Bangladešu i gde su do pre 30 godina jeli kosti i kačamak. Palo im sa neba, ne postoji drugo objašnjenje. I npr. Irska ima sličnu priču. Ali uvek je lakše za svoje sranje okriviti nekog drugog.

Šećerko nije milijarder jer je kašitalizam truo, već zato što 3 milijarde ljudi plaća njegove servise. Kada bi prestali, on bi prestao da bude milijarder. Toliko je prosto.

  • Upvote 1

Share this post


Link to post
Share on other sites

I dalje isto Dead Man, ako nećeš da čitaš topik i odgovaraš ne znsm zašto se javljaš.

Neka Danci plate Kineze koliko plaćaju Dance.

A multimilijarderima neka Radul liže jaja tako kako si opisao.

Ovo za Portugal je već retardirano. Treba naučiti nešto, malo istorije i ekonomije pre jeftinih doskočica kojih, vidim, imaš.

Share this post


Link to post
Share on other sites

  • Recently Browsing   0 members

    • No registered users viewing this page.
×
×
  • Create New...