Konačno sam završio Borna. Vandermer se pokazao kao talentovan pisac!
Pre svega imao je težak posao jer pisao iz vizure žene, a stvarno smatram da je jako malo muškaraca pisaca koji imaju šljifa za to.
Stavlja nas u post apokaliptični svet koji je uništen od strane Kompanije koja je vršila razne eksperimentacije i stvorila biotek stvorenja.
Rejčel koja je naučila da preživi u tom beznađu živi sa svojim ljubavnikom Vikom, koji je nekada radio za tu istu kompaniju na svojem grebenu gde preživljavaju dan za danom.
Sve je rastrzano i ljudi se dele na razne frakcije i između svega toga čitavim mestom vlada džinovski medved Mord koji ima super moći. Znam zvuči kao loš vic, ali kada uzmete da čitate, toliko je svemoćno opisao dotičnog i ponašanje pravog medveda samo nabrijanog!
Sve se menja kada Rejčel u svojem lovu da obezbedi Viku potrepštine za njegove projekte nailazi na morsku sasu-čauru na Mordu, i uzima je i naziva je Born.
Osvrnuo bih se na dobre aspekte prvo, izgradio je posve interesantan svet, i eko sistem, ima dosta terminilogije iz ekologije i biologije. Svet jeste beznadežan poput The Road od McCarthy-a, ali opet postoje ljudski topli momenti i interakcije između naših glavnih likova. Ujedno se na kašičicu daju informacije o svetu kako je nekada izgledao i samoj Korporaciji koja je uništila sve radi dobiti i profita.
Kreature su fascinantne, vidi se dosta pozajmica od Japanaca iz njihove kaiju kulture, ali je stvorio bogat i maštovit svet. Dobar je i prikaz kako se priroda čak i posle groznih katastrofa, vraća u neku vrstu normale i postavlja svoj novi ekosistem.
A sada neki loši aspekti, sve je napisano iz prvog lica, što mi je uglavnom minus, ali ovde to prolazi u nekim instancama. Često se remeti tok radnje, sa konstantnim flešbekovima ili nekim scenama koje više služe da prikažu neke posve dosadne aspekte njihovih odnosa, i to mi je kvarilo užitak i zato sam bukvalno razvukao čitanje na duži period.
Voleo bih da ovo prođe dobro Orfelinu, i da u budućnosti prevedu ostale naslove od Vandermera.