Nadovezivanje sa moje strane - nastup u Beču je bio izuzetan. Belew i Levin su i dalje vrhunski u svom poslu, prsti ih i dalje dobro služe, a Belew stvarno ume da zaurla kao u mladosti. Carey je gotovo potpuno ispoštovao Brufordove deonice, a Vai je već bio fifti fifti, delimično se pridržavao Frippa a ostatak je bio Vai unleashed, što je fer, nek' svako pristupi ulozi kako oseća. Ne verujem da su im Belew i Levin mnogo šta sugerisali. Repertoar identičan kao i svuda, zanimljivo je da nije ravnomerno raštrkan, već su Discipline pesme sve sačuvane za drugu polovinu koncerta. Znaju i oni šta su aduti u toj eri. Sjajne su mi bile Beat pesme, taj album je posebno potcenjen, a čak i numere sa Three of a perfect pair, koji nikad nisam voleo, su me pridobile uživo. Na bis je išla Red i u nekom momentu su totalno ispali, bilo je utešno videti muzičare tog kalibra da se koprcaju. Random momenat koji me je zabavio - neki lik iz publike je od svih pesama baš na Dig me otrčao pred binu i zaigrao. U životu nisam video da nekoga kulturnije vrate na mesto - dama koja radi kao obezbeđenje se casually prošetala do njega, potapšala ga jednom po ramenu i on se samo okrenuo i vratio na svoje mesto. Komentarisao sam sa chessom i još par YuMetalaca (pozdrav za sve, bilo mi je zadovoljstvo) tokom pauze da je to savršeno normalno i prikladno ponašanje za prog fana.