Atomic Blonde
David Leitch je bio ko reziser na prvom John Wick-u, studiji su mu dali sansu da se dokaze sa adaptacijom manje poznate spijunske graficke novele koja je sada pred nama u filmskom ruhu. I isporucio je najbolji moguci akcijas sa triler momentima. Zaplet je jednostavan, tokom hladnog rata u Berlinu koknu agenta sa informacijama svih agenata, i onda salju specijalca da razresi situaciju. Na tom planu ne ocekujte neke spektakularne obrte sa likovima, jer ste vec sve to videli. Film briljira na polju montaze, rezije i stila. Leitch je odabrao zaista fantasicnu muzu u neverovatnoj Theronovoj koja se pokazala kao moderna akcion heroina. Svaki kadar sa njom i njenim delanjem je poput haiku poezije. Sa druge strane tu je i McAvoy, sa njim sam oduvek imao problema jer me njegova faca nervirala, medjutim, poceo je da redja solidne uloge i postaje mi drazi kao glumac.
Muzika priziva najgoru vrstu nostalgije za kokainskim osamdesetima, i svaka scena u kojoj cujete nesto od klasika je kao perfektno izrezirani spot.
Leitch je svakako isporucio dobar letnji blokbaster, a sada mu ostaje samo da napravi het trik sa Deadpool 2.