U poslednjih nekoliko godina, sam maltene prestao sa čitanjem knjiga. Što zbog posla, silnih životnih peripetija. Kako bi koja došla u moje ruke, krenuo bih i odmah naprasno stao. Zar se toliko promenilo od vremena, kada sam mogao da iščitam 5 knjiga nedeljno i da i dalje budem nezasit? Pre neku nedelju, šetam pored filološkog fakulteta, i znate kako tu uglavnom oni prodavci polovnih knjiga izlože sve tik do zida ili taman po ivicama. I meni za oko zapadne High Fidelity, Nika Hornbija. Film sam gledao bezbroj puta, i on mi je među omiljenima. Knjigu nikada nisam čitao i nešto je u meni krvcnulo, i odlučio sam da je uzmem, i da je pročitam. Posle par dana štucanja i mučenja sa po 2 stranice, ponovo je krenulo otkrivanje blagodeti čitanja i uživanja u istom. I da li treba da kažem da mi se knjiga sada još više dojmila naspram filma?