Čudan osećaj imam povodom novog albuma nakon prvih nekoliko slušanja. Definitivno je "komercijalniji" od svega do sada i ima nekako svetle note, nekako je pozitivan (jbga, to je ta reč) i naginje ka nekim melodic metalcore uplivima, ne baš najdirektnijim al čujem tu dosta Architects, Misery Signals i bendova tog tipa. Očekivao sam da vokal bude malo varijabilniji i nije lako navići se na ovakav viši registar nakon Alexovih monotonih ali adekkvatnih growl-ova. Na nekim deonicama čak zaliče na Deftones. Dosta je čudan smer ka kome su krenuli, najmekši njihov album, ali ima i dalje tu prepoznatljivog zvuka gitare i nekih baš opasnih rifčina i atmo sekvenci. Sviđa mi se kako je Andrew Baird prilagodio svoje bubnjanje novim okolnostima, definitivno je eklektičniji bubnjar nego što sam mislio. Za neku sigurniju ocenu albuma je rano, imam osećaj da će se ovo svideti Bradilku, a ostalima ovde baš i ne.