Naložio sam se kao mladi majmun u poslednje vreme na Royal Hunt.
Ovo mi čekira toliko internih metal čekboksova da se malo pitam kako me ovo pre ovo nije navuklo. Jesam nekad pre 100 godina slušao "Land", ali mi je jedino od toga u glavi dugo vremena ostao samo presladunjavi refren naslovne, pa sam oduvek povezivao njiih nekako sa Freedom Call-om u glavi
Elem, stvari su mnogo raznovrsnije i ukusnije, ispostavilo se. Imaju dosta sladunjavih/cliche elemenata, ali fakat svaki drugi od njih ne možeš da izbaciš iz glave. Neki feeling za prvi album mi je bio Pretty Maids kada bi imali Jens Johansona npr. u postavi...i kada bi on imao glavnu ulogu Naravno posle iz albuma u album sve dalje od toga, tj. već na Clown ubačeno dosta nekih i nemetalnih momenata. Oni ženski vokali pun jebeni pogodak kako ih koristili, poseban naglasak na 1996 Live, prebac od snimka.
Brockmann mi je sasvim kul vokal, ali je DC definitivno bio unapređenje i za sada što čuh od albuma ubedljivo najbolji. I drago mi je što ih gledam live sa njim
Prva 4 albuma oba tri fenomenalna, možda malo naginjem sad na Paradox kao ultimativni vrh tog dela, najusmereniji i najmoćniji.
Zagrebao sam malo i posle toga, Fear je OK, dok mi Mission ič nije legao na prvo slušanje. Nije loš West, ali mi već nedostaje Cooper
I da, ovaj refren > sve