oʞɾoƃ

nije moglo da im stane brt šta je obrnuto od bonus pesme? malus pesma? kao isečak iz Nadrealista na svakoj ediciji skrate po jednu pesmu

Drink the Devil's Blood i Malign Paradigm su recimo potpuno suvišne, Prayer pesme su predugačke, a i onaj srednji deo u Carnal Malefactor je takođe predugačak. Samo tu je moglo da se dobije 20 min i mnogo kompaktniji album.

Meni ovo zvuči kao najbolesniji album do sada, jedva čekam da procuri ceo. Zvuk nije radikalno drugačiji, ali nije kao da ima pregršt bendova okolo koji zvuče kao Aosoth.

Meni SMRC nije baš toliko dobro ostario, jes prejeben album i revolucija u žanru, ali nije mi savršen od prve do poslednje sekunde kao Paracletus. Mislim da sam i pisao detaljnije na tu temu u nekom prethodnom postu.

Možda zato što smo mi provalili da je u pitanju one-trick pony koji je zanimljiv prvih 15 minuta. Jbg, nama je teže prodati pravoslavnu priču.

samo iTunes

Dosta skupo za tribute bend.

Ima bendova gde je to skroz ok, pa čak i poželjna varijanta. Recimo Nile.

pa ja bih bukvalno samo zbog ovoga glasao za njih

bilo je predskazano da je vređaju

Večita B liga od benda.

Brate zašto ne staviš Messenger app na Windows 10 jednostavno? Kakav kurac browser, pa ubio bih se da se tako dopisujem sa ljudima preko FB-a.

http://www.bardomethodology.com/articles/2017/10/04/infernal-war-interview/ Any other obscure countries you like performing in? – To be honest, we really liked most places we’ve played in so far. We always have a great time in Germany and Italy – Lithuania was great, as was our visit to the U.S. My personal favourite is definitely Serbia; I’d wanted to go there for as long as I can remember and when we finally played Belgrade in 2009, I fell in love with the country. Not like a tourist, it almost feels like home. What’s more, my woman is Serbian so everything is pretty serious. We played there again last year and it was a fucking blast, I haven’t seen such a wild and violent audience back home in Poland since the late nineties.

Meni svakako glavni kandidat za album godine uz Ruins of Beverast. Naboli su atmosferu bolje nego ikad.

TORMENTOR reunites at Beyond the Gates!! Sometimes you just have to pinch yourself. The band you thought you’d never see live has just decided to return from the dead. And even better - they're playing Beyond the Gates next year! Formed in Budapest in 1986, Tormentor is truly one of the most unique acts ever to emerge from the extreme metal scene. Their brilliant blend of harsh riffs, the guttural voice of Attila Csihar and the sometimes refined passages really made them stand out to the ones discovering them. The iconic debut album, "Anno Domini" together with the demo "Seventh Day of Doom" is widely regarded as one of the most influential releases in black metal. The debut was recorded in 1988, but due to the communist regime, it took years to formally release it. "Anno Domini" made a huge impact on the 2nd wave of black metal bands surfacing at the end of the 80s, the Norwegian scene in particular. After Tormentor's early demise in 1991 the bands charismatic singer, Attila, joined Mayhem in time to record the black metal milestone, "De Mysteriis Dom Sathanas". Over time, the legend has grown and their cult status continued to gain momentum. Now they're back to obliterate. Tormentor's musical legacy can firmly be placed amongst other pioneering acts such as Bathory, Sarcofago and Celtic Frost. The sometimes theatrical songs lends themselves perfectly to the live stage and knowing the capabilities of this highly skilled bunch of musicians, this show will be something very, very special. TORMENTOR 2018: Attila Csihar – vocals Tamás Buday – guitars Attila Szigeti – guitars György Farkas – bass guitar Zsolt Machat – drums

Ne znam kako misliš da se drže šablona sa Casus/Sworn/Lawless kad bend koji je snimio Lawless nema nikakve veze sa bendom koji je snimio Casus.

Može Meni Paracletus i Drought

Deder, kad smo već kod toga, može li neko da mi objasni na koji način koncept molitve ima smisla u hrišćanstvu? Koja je svrha moliti Boga koji je već sveznajući i svemoćan (i koji je samim tim tvorac savršenog poretka) da postupi na određen način ili promeni svoje namere?

Mene čovek koji napiše ovako nešto optužuje za sofizam Prvi put čujem da je Galilej spaljen, molio bih te za još informacija o tom događaju. Treba, ako je tvoja sumnja početna tačka primene naučnog metoda, a ne ako je u pitanju kafansko lelemuđenje i fejsbučko prosipanje teorija zavere.

Često nailazim na ovakvu lažnu relativizaciju, naročito od strane vernika. Čak i ako zanemarimo činjenicu da nauka nikad nije "dokazala" da je Zemlja ravna ploča, niti se o ozbiljnoj nauci može ni govoriti pre 18. veka. Da, nauka pravi greške i stvara hipoteze, ne istine. Dešava se da hipoteze budu pogrešne. Međutim, naučni princip je upravo i validiran tom činjenicom - da u cilju potrage za istinom stalno dolaze nova saznanja, makar ona i rušila neka stara. Kao što dete kroz odrastanje spoznaje sebe i širi svoje vidike, tako kroz nauku radi i čovečanstvo. S druge strane imaš religiju koja ne traži istinu, već tvrdi da zna istinu. Ovaj fenomen je utoliko smešniji što svaka religija ima svoju, potpuno nekompatibilnu istinu sa bilo kojom drugom. I za mene vrhunac ironije: Zameni reč "naučnik" sa "nepismeni bliskoistočni stočar od pre par milenijuma" i dobio si definiciju svih judeohrišćanskih religija. Nažalost, horde roditelja koje odbijaju da vakcinišu svoju decu pokazuju nešto drugo

Konstrukcija je vrlo jasna, ali prevešću svejedno. Ne zahteva nikakvu posebnu hrabrost ili intelektualnu trezvenost da bi se priznalo da nešto što je nauka dokazala zaista i jeste tako. To je činjenica nezavisno od nečijeg stava. Problem je onda kada je čovek ne razume ili ne može da dokuči neki fenomen (ili pak može, ali odbija da se pomiri sa njim), pa pribegava metafizičkim i drugim bajkovitim objašnjenjima. Potrebna je hrabrost da čovek prizna sebi da je beskrajno mala i nebitna čestica u kosmosu, da je smrt konačna i da njegov život u velikom poretku stvari ne pravi ama baš nikakvu razliku. Malo ljudi ima tu vrstu hrabrosti.

Izgubio sam želju da čujem album samo od ovog omota. Pesma k'o pesma nije loša, ali ne menjaju zvuk nimalo još od VI, što je dosta razočaravajuće.

Božo Prelević Treba prosto pobiti sve te relikvije iz 90ih i ranih 2000ih.

Mene najviše uhvate tuga i emocije kad shvatim da su toliki ljudi dali živote da bismo imali ovo što imamo danas.

Samo: