Jump to content

Gojira


Anоnymous

Recommended Posts

Okej je album, neka osmica, ali realno je podbačaj kad se od benda očekuje vanserijski kvalitet.

Kad sam prošli put čuo Ouroborus opening rif bio mi je osećaj kao da slušam Symbolic, momentalni klasik, ovo sad sam sve već čuo u boljoj izvedbi. Jbg možda legne bolje vremenom ali podbacili su, nisu izdržali pritisak.

Share this post


Link to post
Share on other sites

A da su se promenili ljudi bi bili u fazonu: "Joj gde su oni riffovi i aranzmani na koje smo navikli?"

 

Možda, ali ovde tih "rifova i aranžamana na koje smo navikli" ima malo više nego što treba. Moglo je to bolje da se razradi. I na TWOAF je bilo fora i rifova korišćenih na FMTS, ali oni nisu korišćeni da popune rupe na mestima gde bend ne zna šta bi odsvirao.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Ja mislim da su svi razmazeni i ne znaju sta hoce.

Album je odlican takav kakav je.

Naravno da ce se ponoviti i imaju svako pravo na to, imaju svoj jedinstven zvuk i treba da ga gaje idalje.

Mozda su oni hteli da album zvuci bas onako kako zvuci, ali ne moze se to provaliti nakon 2 dana od pojavljivanja, mora da legne pa to ti je, jos da ljudi imaju strpljenja za Gojiru kao recimo za Slejer koji vrti istu pricu pola veka.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Ja mislim da si ti toliko zaglibio u kontriranju svemu i svakome da ti ne smeta da to uradiš i samome sebi ponekad.

 

Album leci ozonske rupe kolko je dobar.

 

Ovo je bilo na dan pojavljivanja albuma, koji sat pošto se pojavio link.

 

U principu, može da se daje sud o albumu odma', ukoliko je pozitivan, a ukoliko nije treba vremena da se slegne, pa to ti je.

  • Upvote 4

Share this post


Link to post
Share on other sites

Ja mislim da su svi razmazeni i ne znaju sta hoce.

Album je odlican takav kakav je.

Naravno da ce se ponoviti i imaju svako pravo na to, imaju svoj jedinstven zvuk i treba da ga gaje idalje.

Mozda su oni hteli da album zvuci bas onako kako zvuci, ali ne moze se to provaliti nakon 2 dana od pojavljivanja, mora da legne pa to ti je, jos da ljudi imaju strpljenja za Gojiru kao recimo za Slejer koji vrti istu pricu pola veka.

 

S obzirom da si se o albumu izjasnio nekoliko sati po izlasku, ne vidim zašto neko drugi ne bi mogao da da svoj sud nekoliko dana posle toga, svakako je relevantnije bar sudeći po vremenu uloženom od njega.

 

Ok, oni imaju pravo da snime šta hoće, ali to nikoga ne obavezuje da mu se album svidi. Ne mora svako da ima "album je odličan" mišljenje. Meni nije odličan, eto i da naglasim subjektivnost utiska. Prethodna dva su mi se dopala na prvo slušanje i do dana današnjeg ih nisam izbacivao iz mp3 plejera uopšte, tako da mi te priče kako treba da odleži, da mu se da šansa jedno 100 godina i slično, jednostavno ne piju vodu.

 

Kao što rekoh, album je dobar, ali ništa više od toga. Ima sjajnih momenata ali ima i onih koje bolje da nisu snimili. I to nije stvar poređenja sa prethodnim albumima, to su jednostavno loši momenti koji mi se ne slušaju jer su dosadni i nezanimljivi. Veliki sam fan Gojire, ali ne aminujem sve što snime kao crveno slovo.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Мени ово делује као мешавина TWOAF и FMTS. Значи, ништа иновативно, ништа што већ нису радили, ништа револуционарно, али опет одлично.

 

А и кад спомињем револуционарне албуме, који доносе нешто ново у музику. Мислим да је Gojira такав звук донела са Terra Incognita и да су тиме одредили неки свој правац и стил који ће до краја да фурају. Наравно, уз различите варијације, али је то та суштина. И то су пратили на The Link, на FMTS, на TWOAF, а то је случај и овде. Можда L'Enfant Sauvage нема толико разноликости, какве је било на предходним албумима у односу на оне пре њих, али да је то та њихова суштина, која мени изузетно прија.

 

Мени је чак мало више времена требало да ми како треба легне The Way..., док ми је овај на прво слушање већ био директан ударац у главу.

 

То је неки мој утисак. Наравно, свако има право на своје мишљење. ;)

Share this post


Link to post
Share on other sites

jos da ljudi imaju strpljenja za Gojiru kao recimo za Slejer koji vrti istu pricu pola veka.

 

Slayer je u momentima kada je gradio taj legendarni status izbacio prvo Show no mercy koji je ubrzani NWOBHM, zatim Hell awaits koji je proto death metal, posle njega Reign in blood koji je najbrži treš ikada, pa South koji je spor i bogat u aranžmanima i za kraj Seasons koji je iskombinovao svoja dva prethodnika sa kvalitetnim aranžmanima. Ista priča recimo za Metallicu, Maiden ili Emperor koji su svi u tom fazama građenja legendi izbacivali nešto novo a vrhunsko konstantno (ako hoćemo primer iz novog vremena eto ga Mastodon).

 

Gojira u tom svom prelomnom momentu karijere se pojavljuje sa albumom koji je isto kao prethodna dva minus uzbuđenje i time dokazuju da ipak nisu dorasli hajpu kojim ih časte već godinama. Možda meni Infant sausage legne bolje kroz koji mesec ali ovo su sve činjenice.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Ja mislim da si ti toliko zaglibio u kontriranju svemu i svakome da ti ne smeta da to uradiš i samome sebi ponekad.

 

 

 

Ovo je bilo na dan pojavljivanja albuma, koji sat pošto se pojavio link.

 

U principu, može da se daje sud o albumu odma', ukoliko je pozitivan, a ukoliko nije treba vremena da se slegne, pa to ti je.

Naravno da treba album pohvaliti ako je dobar i naravno da ga ne treba pljuvati odma jer to je Gojira, a oni svakako zasluzju paznju i strpljenje, danas vise nego bilo koji bend.

  • Downvote 1

Share this post


Link to post
Share on other sites

i time dokazuju da ipak nisu dorasli hajpu kojim ih časte već godinama. Možda meni Infant sausage legne bolje kroz koji mesec ali ovo su sve činjenice.

 

А можда људи једноставно имају превише очекивања? Моје неко мишљење је да се данас музика не слуша на исти начин као пре 25-30 година. Нити да је исти процес прављења музике данас, у односу на то време. Данас имаш много мање простора да експериментишеш и уводиш новине, а, као што већ рекох, Gojira је са својим првим албумом то успела. И мени ни мало не смета да фурају то исто и на наредних пет албума. :bigblue:

Share this post


Link to post
Share on other sites

А можда људи једноставно имају превише очекивања? Моје неко мишљење је да се данас музика не слуша на исти начин као пре 25-30 година. Нити да је исти процес прављења музике данас, у односу на то време. Данас имаш много мање простора да експериментишеш и уводиш новине, а, као што већ рекох, Gojira је са својим првим албумом то успела. И мени ни мало не смета да фурају то исто и на наредних пет албума. :bigblue:

 

Sve to stoji što si rekao, meni su očekivanja za ovaj album bila nadrealna i kapiram da će da mi jednostavno leći dobro jer ću ga slušati besomučno (kao recimo poslednji Behemoth) ali navedeno će ostati.

I naravno nemam ništa protiv da se bend ne menja ali baš iz primera Slayera može da se vidi da bend može da ne promeni srž a da šara po ukrasima.

Edited by Grobodan

Share this post


Link to post
Share on other sites

 

 

Gojira u tom svom prelomnom momentu karijere se pojavljuje sa albumom koji je isto kao prethodna dva minus uzbuđenje

Sa ovim se ne bih slozio, mene je album oduvao na prvu loptu. Nisam se iznenadio nekim novotarijama, ali formula (koja nije usiljena i presvirana 1000 puta) je idalje na mestu i sve zvuci kako treba.

 

Slazem se sa Jaretom, tesko je danas oduseviti razmazenu masu koja je na sve navikla i ima ogromne kriterijume iz neke svoje sujete i tone preslusane muzike sa pola uveta.

 

Ja samo hocu da kazem da Gojira spada u klasu bendova danasnjice kao sto su Mastodon, Meshuggah... koji diktiraju tempo metala trenutno, i hajp je itekako opravdan i zivim nastupima i energijom koju imaju u sebi i to niko ne moze da im oduzme,

Share this post


Link to post
Share on other sites

Слажем се са Блек Дизајром. Прво слушање - БУМ, у нокдауну сам. Новотарија нема, али је суштина Gojire ту.

 

Sve to stoji što si rekao, meni su očekivanja za ovaj album bila nadrealna i kapiram da će da mi jednostavno leći dobro jer ću ga slušati besomučno (kao recimo poslednji Behemoth) ali navedeno će ostati.

I naravno nemam ništa protiv da se bend ne menja ali baš iz primera Slayera može da se vidi da bend može da ne promeni srž a da šara po ukrasima.

 

Као што управо рекох, ни Gojira није променила срж. Истина, нема много шарања (барем не на овом албуму у односу на последња два), али је то тај њихов стил.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Ja mislim da niko nije rekao da je Gojira promenila srž, samo nekima to nije dovoljno. Nekima jeste i to je super, voleo bih da je i sa mnom to slučaj., ali razlikuju nam se percepcija muzike, očekivanja, doživljaji...meni je ovo pomalo kilav i tanak album.

Share this post


Link to post
Share on other sites

meni je sve sem kilav i tanak. na ovom albumu ima dosta inovacija za njih, samo su suptilne stvari, nisu one sto prvo cujes kao riffovi/aranzmani/produkcija/itd.

 

pevanje je sve ubedljivije sto se tice melodicnih momenata, i atmosfera koja se stvara ispod riffova sa dodatnim gitarama i efektima je na mnogo vecem nivou nego ikad.

 

tako ja vidim ovaj album. neke stvari nisu menjali da bi mogli da se fokusiraju na neke druge stvari.

 

gojira je bend kao meshuggah koji ima idiosyncrasies (?) koje su vrlo definisane i prepoznatljive.

 

nije isto kao mastodon, bend koji svira thrash/stoner/prog/death/heavy pa moze na bilo koju stranu da krene u bilo kom momentu.

 

bendovi kao sto su gojira mogu ili da suptilne stvari da menjaju a da ostanu verni svom prepoznatljivom zvuku, ili mogu skroz da se promene. mislim da nema mnogo mesta izmedju.

 

isto mislim i za meshuggu. to je bend koji moze ili da nastavi da svira ovo sto svira i da pravi sitne promene od albuma do albuma, ili moze da se istripuje i da krene u neki apstrakni svet.

 

ne moze da uradi nesto poput dodavanja clean vokala ili klavijaturiste ili da ubaci malo NWOBH zvuka, jer ne bi imalo smisla.

 

kao sto rekao i za poslednju meshuggu, nije mi omiljeni album, ali dovoljno je svez i interesantan pristup da nastavim da iscekujem sta ce sledece da urade. tako isto sa ovim albumom.

Share this post


Link to post
Share on other sites

bas mi je dobro legao album, nekako umereniji od proslog, deluje kao da ima vise hitova: Explosia, L'Enfant Sauvage, The Gift of Guilt (bolesna stvar), Mouth of Kaia, Liquid Fire... rifovi su odlicni, sve je tu, ali kao da mu nesto fali, ne znam... ne bih jos da ga poredim po kvalitetu sa ostalim albumima, treba jos da se slusa, ali sam za sada jako zadovoljan.

Share this post


Link to post
Share on other sites

meni je sve sem kilav i tanak. na ovom albumu ima dosta inovacija za njih, samo su suptilne stvari, nisu one sto prvo cujes kao riffovi/aranzmani/produkcija/itd.

 

pevanje je sve ubedljivije sto se tice melodicnih momenata, i atmosfera koja se stvara ispod riffova sa dodatnim gitarama i efektima je na mnogo vecem nivou nego ikad.

 

tako ja vidim ovaj album. neke stvari nisu menjali da bi mogli da se fokusiraju na neke druge stvari.

 

gojira je bend kao meshuggah koji ima idiosyncrasies (?) koje su vrlo definisane i prepoznatljive.

 

nije isto kao mastodon, bend koji svira thrash/stoner/prog/death/heavy pa moze na bilo koju stranu da krene u bilo kom momentu.

 

bendovi kao sto su gojira mogu ili da suptilne stvari da menjaju a da ostanu verni svom prepoznatljivom zvuku, ili mogu skroz da se promene. mislim da nema mnogo mesta izmedju.

 

isto mislim i za meshuggu. to je bend koji moze ili da nastavi da svira ovo sto svira i da pravi sitne promene od albuma do albuma, ili moze da se istripuje i da krene u neki apstrakni svet.

 

ne moze da uradi nesto poput dodavanja clean vokala ili klavijaturiste ili da ubaci malo NWOBH zvuka, jer ne bi imalo smisla.

 

kao sto rekao i za poslednju meshuggu, nije mi omiljeni album, ali dovoljno je svez i interesantan pristup da nastavim da iscekujem sta ce sledece da urade. tako isto sa ovim albumom.

 

Sve je to super, mogu i ja tehnikalije da analiziram pet dana, ali to u suštini ne znači ništa ako se pet puta smorim tokom slušanja, kao što se dešava. Ne mora niko da mi objašnjava finese, dovoljno sam naslušan muzike da mogu najfinije nijanse da uočim, ali je ovde problem što u pojedinim pesmama sve to naslagano jedno na drugo mene kao slušaoca ostavi ravnodušnim. Kod Gojire nisam navikao da preskačem pesme, a kod ovog albuma ima nekoliko komada koje ću verovatno zaobilaziti prilikom slušanja.

Share this post


Link to post
Share on other sites

meni je sve sem kilav i tanak...

 

sta ljudima pada na pamet, najgori moguci atributi, ko da se radi o novom megadethu...

 

mislim da bi svakom ovaj album na prvu morao zvucati u najmanju ruku zadovoljavajuce, meni se tek nakon n-tog slusanja javila zelja za nekim momentima kojih nema i poceo sam da primecujem da neke pesme zvuce skraceno, npr the gift of guilt ima onaj extended outro koji se razvija sa dodatnim glasovima i skoro kao nekim atmosfericnim leadom i verovatno je to trebalo jos da traje u nekoj prvobitnoj verziji.

ima previse dugackih fade outova nije mi to kul uopste.

znaci takve sitnice su mi eventualno zapale za uho, a postoji ponesto u svakoj pesmi. to uzrokuje blagi osecaj frustracije.

ali album je super ljudi mislim nemoj da se salite.

 

idiosyncrasy se kaze svojstvenost. 'idiosinkrazija' se isto koristi ali je malo rogobatno imho

Edited by Čarli
  • Upvote 1

Share this post


Link to post
Share on other sites

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.
Note: Your post will require moderator approval before it will be visible.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

Loading...
  • Recently Browsing   0 members

    • No registered users viewing this page.
×
×
  • Create New...