Odlican je Dimhav, treba imati strpljenja i ne ocekivati power metal refrene, jer je bas original i ambiciozan prog metal album. Deluje mi da je ovaj glavni lik prvo klavijaturista pa onda gitarista, taj vibe je isto imao Leprous dok su jos imali riffove koje je Einar pisao i Beyond Twilight, gde je klavni lik u bendu takodje klavijaturista. Svakako nista ne zvuci tipicno, ne mozes da kazes da zvuce kao tipican prog metal, ima malo i neki djenty upliva ali retko. Malo je vise epic od proslog i pesme su uglavnom dugacke bez mnogo ponavljanja, sto moze da bude i interesantno ako sa punom paznjom slusas ali i naporno ako si dosao da cujes neki hit. ima i super pamtljivih delova, Winward Bound ima predobar refren, ali su kompozicije dosta linearne, ne vracaju se na teme i riffove cesto. nije da dominira kao kad peva power metal, ali se super snalazi Daniel sa ovom muzikom, ne zvuci izgubljen. nekad dok slusam pomislim kako bi realno mogao za dream theater da peva, ali ipak oni ne zasluzuju to. ovaj album je svakako muzicki interesantniji i originalniji od svega sto ti smecari trenutno rade.