Gledao sinoć takođe njihovo veličanstvo Judas Priest uživo. Poslednji put kada sam ih gledao je bilo u Bgu sa Whitesnake-om i Helloween-om dok je Halford još bio ćelavi mladić u svojim 60ima, tako da solidno odavno. Poređenja radi, sad nije bilo apsolutno nikakve predgrupe, samo Priest 1h40 čiste svirke i pljas doviđenja. Zaebancija sa godinama na stranu, Halfordu može samo kapa da se skine (i to kožna). Lik radi 90minutne+ koncerte, i to su ove godine već jedno 50 koncerata imali, i imaju još, i plus se lik ne štedi. Pogotovo prva polovina koncerta (cca do Victim) kad god je trebalo da se ubaci neki vrisak ubacivao je. Druga polovina se kanda već čulo da se umorio, ali je i druga polovina većinom bila sa singalong klasicima, tako da je to i manje bilo očigledno.
Čitao pred cert MFate temu i vidim žalbe kako imaju turneju bez Dennera, pa me zanima šta bi onda bio komentar na JP live postavu koji svira bez obojice gitarista iz verovatno najpoznatijeg metal guitar dvojca ikad Jeste čudno-tužna situacija, ali gledajući sa pozitivne strane, pod 1) Faulkner šije i definicija je "doing the songs justice" lika, plus ima dodatni sad badass momenat sa velikim ožiljkom od operacije; 2) Čast je videti uživo Andy Sneapa, jedan od definišućih metal točkova skorije metal istorije, plus kad već nikad neću videti Sabbat uživo, bar neki mali deo, kao...
Elem, summarum je da je lepše da Priest postoji ovakav kakav je, nego da ne postoji. Pogotovo setliste uživo poslednjih par godina su da balaviš svaki put i šaltaju više pesama između turneja nego što Maideni promene za deceniju. Jebiga kad udari Rob po nekom vrištanju i izvuče maks, vidiš mu ponos u očima što još uvek radi to što radi i da voli da bude tu, niko ga ne tera.
Elem, koncert Od kad sam video set sa Bloodstocka prošle godine sam sanjao o Battle Hymn/One Shot uživo (sa jedino povremenim prekidima u sanjarenju o MFate uživo), i baš je bio prejak momenat. Težak nakož momenat prvo riff onaj kad krene, a onda kad publika krene i strofe da peva, dupli nakož jer ti se javlja kao nekom metal Muad'Dibu da će biti jako veče.
Pomenuta publika je inače bila jako raspoložena, a pogotovo okolo mene jer sam uspeo da upadnem u neku mini ekipu gde em svi znali sve tekstove, em pojedinci kao da su došli na audiciju da menjaju Halforda koliko su se trudili, tako da je moje neandertalsko kreštanje moralo da bude još glasnije, tako da odavno nisam sjebao grlo kao sinoć. Ne znam, nema mislim nijedna druga pesma koje me ne baca u metal maijak trans kao Painkiller što me baca. U nekom trenutku sam bez ikakvog razloga krenuo da growlujem jer nisam mogao da vrištim. Halforda mislim da uopšte nisam ni čuo tokom pesme
No, bilo i pikanterija. "Freewheel Burning" je čudna pesma jer je istovremeno i otvarač jednog od najboljih albuma ikada, ali isto tako i live deep cut. Apsolutna speed metal dominacija u 5 minuta, i super Halford izneo. "A Touch of Evil" isto lagano jedan od highlightsa, dugo se to čekalo live. Jedini žal oko liste je što su u nekom trenutku izbacili "Desert Plains" (a i "Rocka Rolla"), pre bih to npr. nego "Blood Red Skies", ali to ti je metal setlist rulet.
Da ne palamudim o svakoj pesmi pojedinačno, samo ću da dodam da je pauza između pesama bilo jako malo, plus dosta pesama spojeno jedna za drugom, što opet je dosta veliki plus za Roba kako iznosi, imajući u vidu, blagorečeno, ne baš lagani posao. Što me podseti, jako mi je jebeno drago što su ukinuli drum solo pred Painkiller. To mi malo bio smor u Bgu, jer tupatapa on tako par minuta čekaš kad kreće glavni posao...ovde samo bilo "what song do you want to hear", i dok se ti dereš Painkiller ovaj već krenuo da uništava.
I zadnja dva naježa koncerta, Halford koji vrišti na kraju Midnighta "We're Judas Fucking Prieeest", plus zagrljaj sa Ian-om posle koncerta. Baš milina momenti. Gledao sam gomilu staračkih bendova ove godine, ali ovaj duh nijedan nije imao. Gledaću rado opet ako se ukaže prilika sledeće godine bez problema.
Sneap mi malo odvraćao pažnju tokom svirke i vadio me iz događanja, jer je pustio kosicu in totalno je iz daljine ovaj lik sad
Što je doduše na kraju bilo i prigodno jer je to bila i moja faca na kraju jedne divne metal večeri.