Mini izveštaj sa jučerašnjeg matinea sa ovog 30th anniversary Ayreon giga. Iskreno, onaj 01010101010 koncert će mi ostati u mnogo lepšem sećanju, po svemu bilo bolje. Pre svega, gosti su tada stvarno bili perverzija, toliko dobrih imena na jednom mestu. Ovo sad je više delovalo aj daj koga god da je slobodan u tom trenutku. Fazon falio samo još Ronnie Romero, ili tako neko eternal hired gun ime. Tipa, onaj Jelušić je prihvatljiva opcija, ali baš baš mi je falio Russell Allen za te pesme. Pogotovo za ovaj "anniversary" show. I šteta što još nekog Holanđanina nije doveo, tipa Kaujpersa. Ništa loše za ove vokale koji su bili, Mills je super, verovatno najbolji frontmen večeri, Anneke i Wilson doktorski kao i uvek, ali ostatak njih nimalo zanimljivi, na kraju dana. Setlista fino prošarana, izuzetno mi drago zbog 4 stvari sa prvog Migratora, baš nikad nisam mislio da "My House On Mars" ikad može da se čuje uživo, ali eto čudesa. Sa druge strane, jako čudna stvar za otvaranje koncerta, i generalno je pacing bio all over the place, kao ja doma da sam pritisao shuffle na diskografijiu i poslao im prvih 25 pesama, bez nekog konkretnog flowa. No, puno lepih pikanterija, dosta "moglo je" (npr. ceo Black Hole), ali za 2.15h svirke ipak lepo. Najgori deo je bio vizuelni, impozantan glavni ekran i još dva povelika ekrana sa strane, sa kojih je sve vreme pičio neki video, većina kog bih rekao da je AI, i bio blago do potpuno bezveze. AIreon nahvali u govoru ženu za vizuelni aspekat, ali ona se verovatno samo smešila u sebi znajući da je sve ono spičila za dva popodneva verovatno... Ako je njima ok ono da im bleji večito na bluray snimku, ne znam. Generalno mi taj video koji piči iza skoro nikad ne upotpunjuje ili poboljšava koncertno iskustvo ikada, ali eto moram da pohvalim S Wilsona koji je bar imao te videoe, bukvalno, ljudski odrađene i ako ti već odvaraćaju pažnju, bar gledaš u nešto kvalitetno. I pozdrav za brata koji se prodrao PUMPAJ odmah posle Millsovog intro govora na kraju, nadam se da će završiti nekako na lajv snimku. I poseban pozdrav za "no phones" akciju i 99.5% publike koja je to ispoštovala, nikad lepše iskustvo. Tek na kraju koncerta sam skontao da mi nešto fali...i onda skontao da je to što fali samo iskustvo nerviranja jer sam morao da gledam okolo nečijeg telefona. Neke stvari izgleda mogu mnogo lako da se reše.